البَقَرَة

2 : 1 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

2 : 2 Elif Lam Mim. Anellahu A'lamu - Ja sam Allah, Sveznajući.

2 : 3 Ovo je knjiga u koju nema sumnje; upućuje bogobojazne,

2 : 4 koji vjeruju u nevidljivo i obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo;

2 : 5 i koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji čvrsto vjeruju u Ahiret.

2 : 6 To su oni koji slijede uputu svoga Gospodara i oni će biti spašeni.

2 : 7 Oni koji ne vjeruju - za njih je jednako bilo da ih ti upozoravaš ili ne upozoravaš - oni neće vjerovati.

2 : 8 Allah je zapečatio njihova srca i uši njihove, i preko njihovih očiju je zastor; i za njih je velika kazna (određena).

2 : 9 Među ljudima ima onih koji govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Sudnji dan;" ali oni nisu vjernici.

2 : 10 Oni pokušavaju da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni ne varaju nikog osim sebe; i oni ne shvataju.

2 : 11 U njihovim srcima je bolest, i Allah je povećao bolest njihovu; i za njih je strašna kazna (određena) zato što su lagali.

2 : 12 A kad im se kaže: "Ne činite nered na Zemlji," oni kažu: "Mi samo red uspostavljamo."

2 : 13 Pazi! To su sigurno oni koji stvaraju nered, ali oni ne osjećaju.

2 : 14 A kad im se kaže: "Vjerujte kao što su ljudi vjerovali," oni kažu: "Zar da vjerujemo kao što su bezumni vjerovali?" Pazi! Oni su sami ti koji su bezumni, ali ne znaju.

2 : 15 A kad se sretnu sa onima koji vjeruju oni kažu: "Mi vjerujemo!" A kad budu odvojeni sa svojim šejtanima, oni kažu: Mi smo sigurno s vama; samo smo se (njima) rugali."

2 : 16 Allah će kazniti njihovo ruganje i dat će im odgodu za jedno vrijeme, da lutaju u svojim prekršajima.

2 : 17 To su oni koji su uzeli zabludu u zamjenu za uputu; ali im njihova trgovina nije donijela dobitka, niti su upućeni.

2 : 18 Njihov primjer je kao primjer onoga koji je upalio vatru, i kad je ona osvijetlila njegovu okolinu, Allah je oduzeo njihovo svjetlo i ostavio ih u mraku; oni nisu mogli vidjeti.

2 : 19 Oni su gluhi, nijemi i slijepi; zato se neće povratiti (Pravom putu).

2 : 20 Ili je (njihov primjer) kao kiša koja se spušta s neba, u kojoj su mrakovi i grmljavina i munja; stavljaju u uši svoje prste zbog grmljavine strahujući od smrti; a Allah opkoljava nevjernike.

2 : 21 Skoro da munja oduzme njihov vid; kad god im ona bljesne, oni pođu njoj; a kad se prema njima smrači, oni stanu. A ako Allah htjedne, On će oduzeti njihov sluh i njihov vid; sigurno je Allah uvijek kadar učiniti sa svakom stvari šta god On želi.

2 : 22 O ljudi, obožavajte Gospodara svoga koji je stvorio vas i one prije vas, da budete bogobojazni!

2 : 23 Koji je Zemlju stvorio posteljom za vas, i nebo osnovom (za vaše postojanje), i koji s neba spušta vodu i njome izvodi od svake vrste voća za vas kao opskrbu. Ne smatrajte, zato, znajući, druge Allahu ravnim.

2 : 24 A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svom, onda donesite sličnu suru ovoj, i pozovite svoje pomoćnike mimo Allaha, ako ste istiniti.

2 : 25 A ako to ne učinite – a nikada to nećete učiniti – onda se bojte Vatre, čije su gorivo ljudi i kamenje, pripremljene za nevjernike.

2 : 26 I podaj radosne vijesti onima koji vjeruju i čine dobra djela, da su za njih bašće kroz koje rijeke teku. Kad god im odatle bude dato neko voće kao opskrba, oni će reći: “Ovo je ono što nam je i prije bilo dato.'' A bit će im davano samo slično tome. I u njima će za njih biti čisti parovi i u njima će oni zauvijek boraviti.

2 : 27 Allah se ne stidi da za primjer navede komarca ili čak ono što je na njemu. Oni koji vjeruju znaju da je to istina od Gospodara njihovog, a što se tiče onih koji ne vjeruju, oni kažu: “Šta Allah želi sa ovim primjerom?’’ On time mnoge u zabludi ostavlja, a mnoge time upućuje; i On time samo neposlušne ostavlja u zabludi,

2 : 28 koji krše Allahov zavjet nakon što su ga čvrsto uzeli, i prekidaju one (odnose) koje je Allah odredio da budu vezani, i čine nered na Zemlji; ovo su ti koji su gubitnici.

2 : 29 Kako možete poricati Allaha? Kad ste bili mrtvi, On vas je oživio, a onda će vas On usmrtiti, pa će vas oživjeti, onda ćete biti Njemu vraćeni.

2 : 30 On je za vas stvorio sve što je na Zemlji; onda se obratio nebesima, i uredio ih u sedam nebesa; i On ima trajno znanje nad svakom stvari.

2 : 31 I (sjeti se) kad je Gospodar tvoj rekao melekima: “Ja ću postaviti halifu na Zemlji,’’ oni su rekli: “Zar ćeš Ti na njoj postaviti onoga koji će nered činiti, i krv prolivati? – a mi Te slavimo zahvaljujući Ti.’’ On je rekao: “Ja sigurno znam što vi ne znate.’’

2 : 32 I On je naučio Adema svim imenima, i onda ta (stvorenja) stavio pred meleke i rekao: “Recite Mi imena ovih, ako ste istiniti.”

2 : 33 Oni su rekli: “Slavljen si Ti! Mi ne znamo osim ono čemu nas Ti poučiš; sigurno si Ti Onaj koji ima vječno znanje (i) mudar si.”

2 : 34 On je rekao: “O Ademe, reci im imena njihova!” I kad im je on kazao njihova imena, On je rekao: “Zar vam nisam rekao da Ja zaista znam nevidljivo nebesa i Zemlje, i znam ono što vi javno činite i što krijete?”

2 : 35 I kad smo Mi rekli melekima: “Činite sedždu radi Adema,” oni su svi pali na sedždu osim Iblisa. On je odbio i pokazao oholost; i bio je među nevjernicima.

2 : 36 Mi smo rekli: “O Ademe, živite ti i tvoja žena u Džennetu, i jedite oboje u njemu odakle hoćete u izobilju, ali se ne približavajte ovom posebnom drvetu, jer ćete oboje postati silnici.”

2 : 37 Ali ih je šejtan oboje zbog tog (drveta) prevario i izveo ih iz onoga gdje su bili. I Mi smo rekli: “Izlazite! (U ovom stanju) neki od vas ćete biti neprijatelji drugima, i za vas je boravak na Zemlji i korist za određeno vrijeme.”

2 : 38 Onda je Adem naučio neke riječi od Gospodara svoga. Zato se On okrenuo prema njemu primajući pokajanje njegovo. Zaista On prima pokajanje (i) milostiv je.

2 : 39 Mi smo rekli: “Svi izlazite iz njega. I kad god vam dođe uputa od Mene, onda, ko bude Moju uputu slijedio, nad njim neće biti straha i on neće tugovati.”

2 : 40 A oni koji ne vjeruju i odbiju Naše znakove, oni će biti stanovnici Vatre; u njoj će dugo živjeti.

2 : 41 O sinovi Israilovi! Sjetite se Moje blagodati koju sam vam podario, i ispunite obavezu prema Meni, Ja ću ispuniti obavezu prema vama, i samo se Mene bojte!

2 : 42 I vjerujte u ono što sam Ja objavio, što potvrđuje ono što vi imate, i ne budite prvi koji to odbijaju, i ne uzimajte za Moje znakove ono što malo vrijedi, i samo se Mene bojte.

2 : 43 I ne miješajte istinu s neistinom i ne skrivajte istinu, a vi znate.

2 : 44 I namaz obavljajte, i zekat dajite, i saginjite se sa onima koji se saginju.

2 : 45 Zar vi naređujete ljudima da čine dobro, a zaboravljate sebe,a vi čitate Knjigu? Zar ne shvatate?

2 : 46 I tražite pomoć sa saburom i namazom; a zaista je to teško, osim poniznim,

2 : 47 koji su sigurni da će se sresti sa Gospodarom svojim, i da će se Njemu vratiti.

2 : 48 O sinovi Israilovi! Sjetite se Moje blagodati koju sam vam podario, i da sam vas uzdigao nad svim svjetovima.

2 : 49 I bojte se onog Dana kad ni jedna duša neće moći ništa učiniti za drugu dušu, niti će za nju biti prihvaćeno posredovanje (u njenu korist); niti će od nje biti primljena naknada; niti će oni (ljudi) biti pomognuti.

2 : 50 I (sjetite se) kad smo vas od faraonovog naroda spasili, koji vas je na najgore muke stavljao: oni su klali vaše sinove, a ostavljali u životu vaše žene; u tome vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg.

2 : 51 I kad smo za vas more rastavili i spasili vas, a potopili faraonov narod, vi ste gledali.

2 : 52 I kad smo Musau četrdeset noći obećali; onda ste vi u njegovom odsustvu tele uzeli (za obožavanje) i bili ste silnici.

2 : 53 Zatim smo vam Mi nakon toga oprostili, da biste bili zahvalni.

2 : 54 I kad smo Musau dali Knjigu i Furkan, da biste bili upućeni.

2 : 55 I kad je Musa rekao narodu svome: “O narode moj, vi ste zaista učinili nasilje svojim dušama uzimajući tele (za obožavanje); okrenite se, zato, svom Tvorcu s pokajanjem, i ubijte svoj nefs; to je najbolje za vas kod Stvoritelja vašeg.” Onda je On primio vaše pokajanje. Sigurno On prima pokajanje (i) milostiv je.

2 : 56 I kad ste rekli: “O Musa, mi tebi nećemo vjerovati dok otvoreno ne vidimo Allaha!”, pa vas je pogodila munja, a vi ste gledali.

2 : 57 Onda smo vas Mi ponovo uzdigli nakon vaše smrti (stanja nesvjesnosti), da biste bili zahvalni.

2 : 58 I onda smo vas zasjenili oblakom i slali vam menne i selva: “Jedite od čistih stvari kojima smo vas Mi opskrbili.” A oni nisu Nama nepravdu učinili, nego su je sami sebi načinili.

2 : 59 Kad smo Mi rekli: “Uđite u ovo naselje i jedite odakle želite u izobilju; i uđite na glavnu kapiju pokorno i recite: ’(Bože!) Olakšaj nam teret.’ Mi ćemo vam oprostiti vaše grijehe i dat ćemo još više onima koji čine dobročinstvo.”

2 : 60 Oni koji su počinili nasilje promijenili su to za riječ koja im nije bila rečena. Zato smo Mi na silnike spustili kaznu s neba, jer nisu bili poslušni.

2 : 61 I kad je Musa tražio vodu za svoj narod, Mi smo mu rekli: “Udari svojim štapom o stijenu,” i tada je iz nje provrelo dvanaest vrela, i svi ljudi su znali mjesto gdje će piti. “Jedite i pijte od Allahove opskrbe, i ne budite silnici na Zemlji, stvarajući nered.”

2 : 62 I kad ste rekli: “O Musa, mi se nećemo strpiti sa jednom hranom; zato se moli za nas svom Gospodaru da nam dadne stvari koje Zemlja rađa – od svog povrća, i svojih krastavaca, i svog žita, i svoje leće, i svog luka.” On je rekao: “Hoćete li ono što je lošije mijenjati za ono što je bolje? Uđite u neki grad, pa ćete sigurno imati ono što tražite.” Na njih je palo poniženje i bijeda, i vratili su se sa Allahovom srdžbom: zato što su odbili Allahove znakove i nepravedno ubijali poslanike; zato što nisu poslušali i svaku su granicu prešli.

2 : 63 Zaista, oni koji vjeruju, i Jevreji, i kršćani, i oni koji vjeruju u neku drugu Božiju knjigu – ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan i dobra djela čini – imat će nagradu svoju kod Gospodara svoga; i nad njima nema straha, oni neće tugovati.

2 : 64 I kad smo Mi uzeli zavjet od vas i uzdigli planinu Tur iznad vas: “Držite čvrsto ono što smo vam Mi dali i pamtite šta je u njoj, da budete spašeni (od uništenja).”

2 : 65 Onda ste se vi poslije toga okrenuli; i da nije bilo Allahove (posebne) blagodati prema vama i Njegove milosti, vi biste sigurno bili među gubitnicima.

2 : 66 A vi ste, sigurno, saznali o onima među vama koji su prekršili Sabat. Mi smo im rekli: “Postanite majmuni, prezreni!”

2 : 67 Ovako smo Mi to učinili opomenom za ono što je ispred nje i za ono što je iza nje, i uzvišenim savjetom onima koji su bogobojazni.

2 : 68 I kad je Musa rekao svom narodu: “Allah vam naređuje da zakoljete (posebnu) kravu,” oni su rekli: “Zar se ti s nama šališ?” On je rekao: “Ja tražim zaštitu kod Allaha da ne budem neznalica.”

2 : 69 Oni su rekli: “Zamoli radi nas Gospodara svoga da nam On pojasni kakva je ona.” On je odgovorio: “On (Bog) kaže, to je krava, ni stara ni mlada, nego između toga, potpuno odrasla; sada vi radite ono što vam je naređeno.”

2 : 70 Oni su rekli: “Zamoli radi nas Gospodara svoga da nam pojasni kakve je ona boje.” On je rekao: “On (Bog) kaže, uistinu, ona je žuta krava, njena boja je živa, raduje posmatrače.”

2 : 71 Oni su rekli: “Zamoli radi nas Gospodara svoga da nam (još) pojasni kakva je ona, zaista nama (sve) krave izgledaju slične; i mi ćemo, ako Bog da, sigurno biti upućeni.”

2 : 72 On je rekao: “On (Bog) kaže, to je ona krava koja nije korištena za oranje zemlje, niti za natapanje usjeva; potpuno savršena, u njoj nema neke mahane.” Oni su rekli: “Sad si iznio istinu.” Onda su je zaklali, a (prije toga) ne htjedoše to uraditi.

2 : 73 Kad ste vi ubili jednu osobu i oko toga se prepirali; a ono što ste krili Allah je iznio na vidjelo.

2 : 74 Pa smo Mi rekli: “(Da biste otkrili) uzmite slične slučajeve i uporedite s ovim (događajem).” Ovako Allah daje život mrtvom (kažnjavanjem ubice) i pokazuje vam Svoje znakove da shvatite.

2 : 75 Nakon toga vaša srca postala su tvrda, kao kamenje, ili još tvrđa; jer zaista među kamenjem ima nekog iz kojeg izviru rijeke, a među njima ima nekog iz kojih voda teče kad ono raspukne. A sigurno, među njima ima takvog koje pada zbog straha od Allaha. A Allah nije nemaran o onome što vi radite.

2 : 76 Zar se vi nadate da će oni vjerovati u vas dok grupa njih iskrivljuje Allahovu riječ nakon što su je čuli i razumjeli, a oni to dobro znaju.

2 : 77 A kad se sretnu s onima koji vjeruju, oni kažu: “Mi vjerujemo,” a kad se jedni s drugima odvoje nasamo, oni njima kažu: “Jeste li im vi rekli ono što je Allah samo vama objavio, da oni time mogu raspravljati s vama pred vašim Gospodarom? Zar se onda nećete opametiti?”

2 : 78 Zar ne znaju da Allah zna šta oni skrivaju i pokazuju?

2 : 79 A među njima ima neukih (džahila); oni nemaju znanja iz knjige nego (svoje) želje, i oni samo nagađaju.

2 : 80 Zato je propast za one koji pišu Knjigu svojim rukama, i onda kažu: “Ovo je od Allaha,” da bi za to dobili sitnu korist. I propast je za njih zbog onog što su njihove ruke napisale, i uništenje je za njih zbog onog što oni zarađuju.

2 : 81 A oni kažu: “Vatra nas neće dotaći osim nekoliko dana.” Ti reci: “Jeste li vi dobili obećanje od Allaha? Pa Allah nikada neće prekršiti svoje obećanje. Ili vi govorite o Allahu stvari o kojima ne znate?”

2 : 82 Istina je da, ko god čini zlo, dok ga njegovi grijesi opkoljavaju – bit će stanovnik Vatre; u njoj će dugo živjeti.

2 : 83 A oni koji vjeruju i dobra djela čine – oni će stanovnici Dženneta biti; u njemu će vječno ostati.

2 : 84 I kad smo Mi uzeli zavjet od sinova Israilovih: “Nećete obožavati nikoga osim Allaha i činit ćete dobročinstvo roditeljima, i bliskoj rodbini, i siročadima, i siromašnim, i govorit ćete ljudima lijepe riječi i obavljati namaz, i davati zekat,” onda ste se vi, osim vas malo, okrenuli (od ovog zavjeta) i izbjegavali ste (ga).

2 : 85 I kad smo od vas zavjet uzeli: da (među sobom) nećete prolivati svoju krv i nećete izgoniti jedni druge iz domova vaših; onda ste vi obećali; i bili ste svjedoci tome.

2 : 86 A ipak vi ubijate svoje ljude i izgonite jednu grupu među vama iz naselja njihovih, i grijehom i nasiljem podržavate jedan drugog protiv njih. A ako vam oni dođu kao zarobljenici, vi ih puštate da uzmete otkup, a zabranjeno vam je bilo da ih izgonite. Zar vi, onda, vjerujete u jedan dio Knjige a drugi odbijate? Pa onima među vama koji ovo čine nagrada na ovom svijetu može biti samo teško poniženje; a na Sudnjem danu oni će biti podvrgnuti najstrožijoj kazni; a sigurno, Allah nije nemaran prema onome što vi radite.

2 : 87 To su oni koji su kupili ovaj život za Ahiret. Zato se njima neće kazna olakšati, i njima se neće pomoći.

2 : 88 A Mi smo, uistinu, Musau dali knjigu i redom smo poslanike slali; i Isau, sinu Merjeminom, Mi smo dali jasne dokaze, i pomogli ga s Ruhul Kudusom. Pa zar ćete, kad god vam dođe neki poslanik sa onim što ne volite, oholiti se i neke od njih ćete odbiti, a neke ćete ubiti?

2 : 89 Oni su rekli: “Naša srca su potpuno zastrta.” Zapravo je njih Allah prokleo zbog njihovog nevjerovanja. Pa malo oni vjeruju.

2 : 90 A kad im je od Allaha došla Knjiga koja potvrđuje ono (učenja) što su oni imali – a prije toga su tražili pomoć (od Allaha) protiv nevjernika – pa kad im je on došao, prepoznali su ga, i onda odbili. Neka je prokletstvo Allahovo na nevjernicima.

2 : 91 Vrlo je ružno ono što su dobili prodajući svoje duše (nefs): oni negiraju ovu (istinu) koju je Allah objavio, buneći se što Allah šalje Svoju blagodat kome god od Svojih robova On hoće. Zato su se oni vratili sa srdžbom na srdžbu; a za nevjernike je sramna kazna (određena).

2 : 92 I kad im se kaže: “Vjerujte u ono što je Allah objavio,” oni kažu: “Mi vjerujemo u ono što je nama objavljeno;” i poriču ono što je (objavljeno) pored toga, a ipak je ovo Istina, koja potvrđuje ono što je kod njih. Ti reci: “Ako ste vjernici, zašto ste ubijali Allahove poslanike prije ovoga?”

2 : 93 I zaista, Musa vam je došao sa jasnim dokazima, a vi ste u njegovom odsustvu tele uzeli (za obožavanje) i bili ste silnici.

2 : 94 I kad smo Mi (od vas) uzeli vaš čvrst zavjet i iznad vas Tur uzdigli, (govoreći): “Držite čvrsto ono što smo vam Mi dali i poslušajte,” oni su rekli: “Mi čujemo, ali se ne pokoravamo.” Ali su, zbog svog odbijanja, njihova srca bila opijena ljubavlju prema teletu. Ti (njima) reci: “Ako ste vjernici, vrlo je ružno ono na šta vas vaša vjera navodi!”

2 : 95 Ti reci: “Ako je kod Allaha Kuća drugog svijeta samo za vas mimo ostalih ljudi, onda poželite smrt, ako ste istiniti.”

2 : 96 A oni je nikada neće poželjeti, zbog onog što su njihove ruke unaprijed poslale; a Allah dobro zna silnike.

2 : 97 I ti ćeš sigurno naći da su oni pohlepniji za životom od svih ostalih ljudi, čak (više) i od idolopoklonika. Svaki od njih želi da ima hiljadu godina, ali ga ovaj njegov dug život neće spasiti od kazne; a Allah dobro vidi sve što oni rade.

2 : 98 Ti reci: “Ko god je neprijatelj Džibrilu – (treba da zna) - sigurno je on (Džibril) spustio ovu poruku s Božijom dozvolom na tvoje srce, a ona potvrđuje ono što je objavljeno prije, i uputa je i radosne vijesti vjernicima –

2 : 99 ko god je neprijatelj Allahu, i Njegovim melekima, i Njegovim poslanicima, i Džibrilu, i Mikailu, onda je sigurno Allah neprijatelj nevjernicima.”

2 : 100 A sigurno smo Mi tebi poslali jasne ajete, a niko ih ne odbija osim neposlušnih.

2 : 101 Zar će, kad god obećaju, jedna grupa njih ovo (obećanje) odbaciti? Ne, nego većina među njima ne vjeruje.

2 : 102 A kad god im je od Allaha došao poslanik, potvrđujući ono što oni imaju, jedna grupa onih kojima je bila data Knjiga odbacili su Allahovu Knjigu za leđa, kao da ne znaju.

2 : 103 I oni su slijedili ono što su šejtani učili protiv Sulejmanove vladavine. A Sulejman nije bio nevjernik; nego su nevjernici bili šejtani, oni su učili ljude vradžbini, (nasuprot) onom što je bilo objavljeno dvojici meleka u Babilonu, Harutu i Marutu. Njih dvojica nisu učili nikoga dok im nisu rekli: “Mi smo samo iskušenje, zato nemojte odbiti.” Tako su ljudi od njih naučili ono što je rastavljalo muža i njegovu ženu, ali oni s tim nikome nisu učinili zla, bez Allahovog odobrenja; (nasuprot tome), ovi ljudi uče (od šejtana) ono što će im nanijeti štetu i što im neće donijeti koristi. Inače, oni su dobro znali da za onoga ko to čini nema udjela na drugom svijetu; i sigurno je vrlo loša zamjena (ta kratka korist) za šta su oni prodali svoje duše; kad bi znali!

2 : 104 A da su vjerovali i bili bogobojazni, sigurno bi njihova nagrada od Allaha bila bolja, kad bi znali!

2 : 105 O vi koji vjerujete! Ne recite (Našem Poslaniku): “Ra’ina!’’, nego recite: “Unzurna!’’ (Pogledaj na nas) i poslušajte. A za nevjernike je oštra kazna (određena)

2 : 106 Oni među sljedbenicima Knjige i mnogobošcima koji su odbili ne vole da vama ikakvo dobro bude objavljeno od Gospodara vašeg; zaista, Allah odabire posebno za Svoju milost koga On hoće; i Allah je najveći dobročinitelj.

2 : 107 Koji god ajet Mi promijenimo ili ga u zaborav potisnemo, sigurno, donesemo bolji od toga ili sličan tome. Zar ti ne znaš, Allah ima trajnu moć da učini sa svakom stvari šta On hoće?

2 : 108 Zar ti ne znaš, ovo je Allah, čija je vlast na nebesima i na Zemlji i da za vas nema nikakvog zaštitnika ili pomagača osim Allaha.

2 : 109 Zar hoćete postavljati pitanja svom Poslaniku isto kao što je prije Musa bio pitan? A ko zamijeni vjerovanje nevjerovanjem sigurno je zalutao s Pravog puta.

2 : 110 Među sljedbenicima Knjige ima mnogih koji žude da vas (opet) učine nevjernicima nakon što ste povjerovali, zbog zavisti iz srca njihovih, nakon što im je istina postala jasna. Zato oprostite i okrenite se (od njih) dok Allah ne donese Svoju odluku. Zaista, Allah ima trajnu moć nad svakom stvari činiti šta On hoće.

2 : 111 I obavljajte namaz i dajite zekat; a kakvo god dobro djelo unaprijed pošaljete, vi ćete to naći kod Allaha; sigurno Allah dobro vidi sve što vi radite.

2 : 112 A oni kažu: ”Sigurno neće niko ući u Džennet osim Jevreja ili kršćana.” Ovo su samo njihove želje. Ti reci: ”Iznesite čvrst dokaz, ako ste istiniti.”

2 : 113 Ne, istina je da će, ko god se potpuno preda Allahu, a čini dobročinstva, imati svoju nagradu kod Gospodara svoga. Oni neće imati straha, niti će tugovati.

2 : 114 A Jevreji kažu: ”Kršćani nemaju (temelja) ni na ćemu!”, a kršćani kažu: ”Jevreji nemaju (temelja) ni na čemu!”, a oni čitaju Knjigu. Slično tome govore i oni koji ne znaju. A Allah će odlučiti na Sudnjem danu o onome u čemu su se oni razlikovali.

2 : 115 A ko je veći silnik od onoga ko zabranjuje da se u Allahovim džamijama Njegovo ime veliča i ko nastoji da ih poruši? Takvi bi trebali da u njih (Božije kuće) samo sa strahom ulaze. Za njih je poniženje na ovom svijetu; a na drugom svijetu kazna velika (određena).

2 : 116 Allahu pripada istok i zapad; zato, kuda god se okrenete, tamo ćete naći Allahov odbljesak. Sigurno je Allah Darovalac uvećanja (i) On sve zna.

2 : 117 A oni kažu: ”Allah je uzeo sina.” On je čist! Naprotiv, (Njegova čast je takva da) Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava.

2 : 118 (On je) Začetnik nebesa i Zemlje. Kad se On odluči za neku stvar, On samo kaže: ”Budi!,” i to nastane i bude.

2 : 119 A oni koji ne znaju kažu: ”Zašto Allah ne govori s nama ili nam neki znak ne dođe?” Tako su govorili i oni prije njih. Njihova srca su slična. Mi smo jasno objasnili znakove ljudima koji čvrsto vjeruju.

2 : 120 Mi smo tebe poslali sa Istinom, kao Bešira (donosioca radosnih vijesti) i Nezira (onog koji upozorava). ti nećeš biti pitan o stanovnicima Džehennema.

2 : 121 A ni Jevreji ni kršćani nikada neće biti zadovoljni tobom, sve dok ne budeš slijedio njihovu vjeru. Ti reci: “Božija uputa je stvarna uputa.’’ A ako bi ti slijedio njihove želje nakon znanja koje ti je došlo, ti od Allaha ne bi imao ni zaštitnika ni pomagača.

2 : 122 Oni kojima smo Mi dali Knjigu čitaju je kako je pravo da čitaju; ovi ljudi (doista) vjeruju u nju. A ko to bude odbio, gubitnik je.

2 : 123 O sinovi Israilovi! Sjetite se Moje blagodati koju sam vam dao, i da sam vas uzdigao nad svim svjetovima.

2 : 124 I bojte se onog Dana kad nijedna duša za drugu dušu neće moći ništa učiniti, niti će ikakva naknada biti primljena od nje, niti će joj biti od koristi ikakvo posredovanje, niti će one biti pomognute.

2 : 125 I kad je Ibrahima Gospodar njegov iskušavao sa nekim riječima i on ih sve ispunio, On je rekao: “Zaista, Ja ću tebe odrediti jednim uzvišenim Imamom ljudima.’’ On je zamolio: “I od mojih potomaka, također?’’ On je rekao: “(Da, ali) Moje obećanje neće stići silnike.’’

2 : 126 I kad smo Mi (Našu) Kuću odredili okupljanjem za ljude i mjestom mira; uzmite mjestom namaza stajalište Ibrahima. A Mi smo Ibrahimu i Ismailu naredili: “Vi obojica očistite Moju Kuću za one koji je obilaze i one koji sjede u itikafu i one koji čine ruk’u i sedždu.

2 : 127 I kad je Ibrahim rekao: “O, Gospodaru moj, učini ovo mjesto gradom koji pruža mir, i opskrbi plodovima njegove stanovnike, koji budu vjerovali u Allaha i Sudnji dan,’’ On je rekao: “Ko odbije - Ja ću mu podariti privremenu korist; onda ću ga natjerati u kaznu vatre, a (to) je najgore boravište.’’

2 : 128 I kad su Ibrahim i Ismail dizali temelje posebne Kuće, (moleći): “Naš Gospodaru, primi od nas; uistinu Ti uvijek sve čuješ, imaš trajno znanje.

2 : 129 Gospodaru naš, učini nas dvojicu pokornim Tebi i od naših potomaka ummet pokoran Tebi. I uči nas kako da te obožavamo i žrtvujemo se, i okreni nam se s prihvatanjem pokajanja; zaista Ti mnogo primaš pokajanja (i) milostiv si.

2 : 130 Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika između njih, koji će ih učiti Tvojim ajetima i učiti ih Knjizi i mudrosti, i očistiti ih; uistinu si Ti moćan, mudar.’’

2 : 131 A ko se okreće od vjere Ibrahimove osim onog ko je izbezumio svoju dušu (nefs)? Mi smo njega (Ibrahima) odabrali na ovom svijetu,a na Ahiretu će on sigurno biti među dobrim.

2 : 132 (Sjeti se) kad je njemu njegov Gospodar rekao: “Pokori se,’’ on je rekao: “Ja sam se pokorio Gospodaru svih svjetova.’’

2 : 133 Za ovu stvar Ibrahim je ostavio oporuku svojim sinovima – a (isto tako) i Jakub: “O, sinovi moji, uistinu je ovu vjeru Allah odabrao za vas; zato ne umirite osim kad ste pokorni.’’

2 : 134 Da li ste vi bili prisutni kad je Jakubu došla smrt, kad je on pitao svoju djecu: “Šta ćete obožavati poslije mene?’’ Oni su odgovorili: “Mi ćemo obožavati Gospodara tvoga, Gospodara tvojih predaka, Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Jednoga Boga; Mi ćemo Njemu ostati pokorni.’’

2 : 135 Ovo je bio jedan ummet koji je prošao; za njega je ono što je on zaradio, a za vas će biti ono što vi zaradite; i vi nećete biti pitani za ono što su oni uradili.

2 : 136 A oni kažu: ”Budite Jevreji ili kršćani da budete upućeni.” Ti reci: ”(Ne), budite ummet Ibrahima hanife (ovo je stvarna uputa); on nije bio među mnogobošcima.”

2 : 137 Vi recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je bilo objavljeno nama, i u ono što je bilo objavljeno Ibrahimu i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i (njegovim) potomcima, i u ono što je bilo dato Musau i Isau, i u ono što je bilo dato svim poslanicima od Gospodara njihovog. Mi ne pravimo razlike ni među jednim od njih; i mi se Njemu pokoravamo.’’

2 : 138 Pa ako oni budu vjerovali kao što ste vi vjerovali, sigurno su upućeni; a ako se okrenu, (obično) oni uvijek budu u suprotnosti, a Allah je tebi dovoljan (protiv njih), jer On sve čuje, ima trajno znanje.

2 : 139 Uzmite Allahovu boju; a postoji li iko bolje boje od Allaha, i mi jedino Njega obožavamo.’

2 : 140 Ti reci: “Zar se vi raspravljate s nama o Allahu, a On je i naš i vaš Gospodar? A za nas su naša djela, a za vas su vaša djela; i mi smo Njemu iskreni.’’

2 : 141 Kažete li da su Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i (njegovi) potomci bili Jevreji ili kršćani? Ti reci: ”Da li vi više znate ili Allah?” A ko je veći silnik od onog ko skriva svjedočanstvo koje ima kod sebe (kao amanet) od Allaha? A Allah nije nemaran za ono što vi radite.

2 : 142 Ovo je (također) bio jedan ummet koji je prošao; za njega je ono što je on zaradio, a za vas će biti ono što vi zaradite; i vi nećete biti pitani za ono što su oni uradili.

2 : 143 A sigurno će bezumni među ljudima reći: “Šta ih je okrenulo od njihove Kible za koju su (prije) bili?’’ Ti reci: “Allahu pripada istok i zapad. On upućuje Ispravnom putu onoga koga On želi.’’

2 : 144 A Mi smo vas ovako odredili ummetom sredine, da budete čuvari nad ljudima, a da Poslanik bude čuvar nad vama. A Mi nismo odredili Kiblu za koju si ti (prije) bio, osim da bismo znali onoga ko slijedi Poslanika i onoga ko se okrene na svojim petama. A ovo je doista teško, osim onima koje je Allah uputio. A Allah neće poništiti vaša vjerovanja; sigurno je Allah puno blag prema ljudima (i) samilostan.

2 : 145 Uistinu, Mi smo vidjeli da se tvoje lice okreće prema nebu; bilo je neophodno da tebe okrenemo prema ovoj Kibli kojom si ti bio zadovoljan. Zato, okreni svoje lice prema Mesdžidil-haramu; i gdje god budete, okrenite svoja lica prema njemu. A oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je ovo istina od Gospodara njihovog; a Allah nije nemaran prema onom što oni rade.

2 : 146 Kada bi ti donio svaki dokaz onima kojima je data Knjiga, oni ne bi slijedili tvoju Kiblu; i ti nećeš slijediti njihovu Kiblu; niti će neki od njih slijediti Kiblu drugih. A ako bi ti slijedio njihove želje nakon znanja koje ti je došlo, sigurno bi onda bio među silnicima.

2 : 147 Oni kojima smo Mi dali Knjigu prepoznaju ga (Poslanika, kad vide Božiji znak u njoj) kao što prepoznaju svoje sinove, a jedna skupina njih svjesno skrivaju istinu.

2 : 148 (Ovo je) istina od Gospodara tvoga; zato ne budi od onih koji sumnjaju.

2 : 149 A svako ima cilj prema kojem se kreće; nadmećite se onda jedan s drugim u dobrim djelima. Gdje god budete, Allah će vas sve dovesti zajedno. Sigurno je Allah uvijek kadar nad svakom stvari činiti šta On hoće.

2 : 150 I odakle god iziđeš, ti okreni svoje lice prema Mesdžidil-haramu; sigurno je ovo istina od Gospodara tvoga. A Allah nije nemaran prema onom što vi radite.

2 : 151 I odakle god ti iziđeš, okreni svoje lice prema Mesdžidil-haramu; i gdje god budete, okrenite svoja lica prema njemu, da ljudi ne mogu imati dokaza protiv vas, osim onih koji su nepravedni; zato se ne bojte njih, nego se bojte Mene – i da Ja upotpunim Svoju blagodat prema vama; i da budete upućeni.

2 : 152 Kao što smo vam Mi poslali poslanika između vas, koji vas uči ajetima Našim, i čisti vas i uči vas Knjizi i (njenoj) mudrosti, i uči vas onome što niste znali.

2 : 153 Zato se sjećajte Mene, i Ja ću se sjećati vas; i budite zahvalni Meni i nemojte Mi biti nezahvalni.

2 : 154 O vi koji vjerujete! Tražite pomoć sa strpljenjem i namazom; sigurno je Allah sa strpljivima.

2 : 155 I ne recite o onima koji su ubijeni na Allahovom putu da su mrtvi; naprotiv, oni su živi, ali vi ne osjećate.

2 : 156 A Mi ćemo vas sigurno iskušavati strahom i glađu, i gubitkom imetka i života, i plodova; i podaj radosne vijesti strpljivima,

2 : 157 onima koji, kad ih zadesi nesreća, kažu: ”Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.”

2 : 158 To su oni na kojima su blagoslovi od Gospodara njihovog i milost, i oni su ti koji su ispravno upućeni.

2 : 159 Zaista su Safa i Merva među Allahovim znakovima. Zato nije grijeh onome ko Kuću hodočasti, ili obavlja umru, da obilazi oko ovog dvoga. A ko želi dobrovoljno činiti dobro djelo, sigurno je Allah blagodaran i ima trajno znanje.

2 : 160 Uistinu, one koji skrivaju ono što smo Mi poslali od jasnih dokaza i savršene upute, nakon što smo to u Knjizi jasno objasnili ljudima, Allah proklinje; a proklet će ih i svi oni koji proklinju.

2 : 161 Osim onih ljudi koji učine tevbu i poprave se i (Božije znakove) jasno objašnjavaju; to su oni čija pokajanja Ja primam, a Ja mnogo primam pokajanje (i) milostiv sam.

2 : 162 Sigurno, oni koji ne vjeruju i umru kao nevjernici, zaslužuju Allahovo prokletstvo i prokletstvo meleka i svih ljudi.

2 : 163 Oni će zadugo u tom (prokletstvu) ostati. Za njih kazna neće biti olakšana, niti će im biti data odgoda.

2 : 164 A vaš Bog je Jedan Bog; nema boga osim Njega, Samilosnog, Milostivog.

2 : 165 Uistinu, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u smjenjivanju noći i dana, i u lađama koje plove morem (natovarene) s onim što donosi korist ljudima, i u vodi koju Allah spušta s neba pa time daje život Zemlji nakon njene smrti i na njoj rasprostire sve vrste životinja, i u promjeni vjetrova, i oblacima koji su potčinjeni između neba i Zemlje – doista su znakovi za ljude koji shvataju.

2 : 166 A ima nekih među ljudima koji prave druga božanstva mimo Allaha, i vole ih kao što se voli Allah. No, oni koji vjeruju imaju jaču ljubav prema Allahu. A da znaju, kad vide kaznu oni koji su nasilje činili - shvatili bi da sva moć (uvijek) pripada Allahu i da je Allah strog u kažnjavanju.

2 : 167 Kad će oni ljudi koje su drugi slijedili pokazati odricanje prema svojim sljedbenicima i ugledati kaznu, a sve njihove veze bit će pokidane (za spas).

2 : 168 A oni koji su ih slijedili reći će: “Da imamo još jednu priliku, mi bismo se njih odrekli kao što su se oni nas odrekli.” Ovako im Allah pokazuje njihova djela kao žaljenje za njih, i oni neće izaći iz Vatre.

2 : 169 O ljudi! Jedite od onoga na Zemlji što je halal (i) zdravo; i ne slijedite stope šejtana; sigurno vam je on otvoreni neprijatelj.

2 : 170 On vam naređuje samo ono što je zlo i što je bestidno, i da govorite protiv Allaha ono što ne znate.

2 : 171 A kad im se kaže: “Slijedite ono što je Allah objavio,” oni kažu: “Ne, mi ćemo slijediti ono na čemu smo zatekli naše očeve.” Zar! Čak i onda kad njihovi očevi nisu imali uma i nisu bili na Pravom putu?

2 : 172 A nevjernici su kao onaj ko viče nečemu što ne čuje ili čuje (samo) jedan glas i zov. (Takvi su) gluhi, nijemi (i) slijepi – pa oni ne shvataju.

2 : 173 O vi koji vjerujete! Jedite od čistih stvari kojima smo vas opskrbili, i zahvaljujte Allahu, ako samo Njega obožavate.

2 : 174 On vam je jedino zabranio ono što je mrtvo, i krv, i svinjsko meso, i ono na čemu je spominjano ime nekog drugog osim Allaha. A onaj ko je prisiljen (glađu), a ne iz želje, i da ne prelazi granicu, za njega to neće biti grijeh. Sigurno Allah najviše prašta (i) milostiv je.

2 : 175 Oni koji skrivaju iz Knjige ono što je Allah objavio, i uzimaju bijednu cijenu u zamjenu za to, to su ljudi koji u svoje želuce ne trpaju ništa osim vatre. Allah s njima neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih očistiti. I za njih je bolna kazna (određena).

2 : 176 To su oni koji su uzeli zabludu umjesto upute i kaznu umjesto oprosta. Kakvo je njihovo strpljenje u Vatri!

2 : 177 To je zato što je Allah objavio Knjigu s istinom; a sigurno su oni koji se razilaze o Knjizi otišli daleko u suprotstavljanju.

2 : 178 Nije dobročinstvo da svoja lica okrećete istoku ili zapadu, nego je dobročinstvo onoga ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, i u meleke, i u Knjigu, i u poslanike, i daje svoj imetak s Njegovom ljubavlju rodbini, i siročadi, i siromašnima, i putnicima, i onima koji prose, i za (oslobađanje) robova; i onoga koji obavlja namaz i daje zekat; i onih koji ispunjavaju svoje obećanje kad ga dadnu, i onih koji su strpljivi u bijedi i patnji i u vrijeme rata; to su oni koji se drže istinito i oni koji su bogobojazni.

2 : 179 O vi koji vjerujete! Propisana vam je odmazda za ubijene; slobodan za slobodnog, sluga za slugu, i žensko za žensko. A onaj kome bude oprošteno od njegovog brata, neka slijedi dobro poznat put i plati mu na velikodušan način. Ovo je olakšica od Gospodara vašeg i milost. A ko god prekrši poslije toga, za njega je bolna kazna (određena).

2 : 180 A za vas je u odmazdi život, o razumom nadareni, da biste bili bogobojazni.

2 : 181 Propisano vam je, kad nekome od vas smrt dođe, ako on ostavlja neki imetak (u naslijeđe), da napravi oporuku za svoje roditelje i bližu rodbinu, da postupaju na dobro poznat način; ovo je dužnost bogobojaznih.

2 : 182 A onaj ko je promijeni nakon što ju je čuo, pa sigurno će grijeh biti na onima koji je mijenjaju. Sigurno Allah čuje, ima trajno znanje.

2 : 183 A ko god se boji da je oporučilac postupio nepravedno ili pogriješio, i izmiri ih (nasljednike), to za njega neće biti grijeh. Sigurno Allah najviše prašta (i) milostiv je.

2 : 184 O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste postali bogobojazni.

2 : 185 Određeni broj dana, a ko god od vas bude bolestan ili bude na putu, neka posti isti broj drugih dana; a onima koji ne mogu (da poste) otkup (fidija) je da nahrane jednog siromaha. A ko god dobrovoljno učini neko dobro djelo, to je bolje za njega. Ako postite, to je bolje za vas, da samo znate.

2 : 186 Mjesec ramazan je onaj u kojem je Kur’an objavljen kao jedna uzvišena Uputa za ljude, u kojem je jasno objašnjenje Upute i Furkan (razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god je od vas prisutan u ovom mjesecu, neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, neka ispuni broj drugih dana. Allah vam želi olakšicu i ne želi teškoće za vas, i želi da upotpunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da budete zahvalni.

2 : 187 A kad te Moji robovi pitaju za Mene, zaista sam Ja blizu. Ja odgovaram na molitvu molitelja kad Me zove. Zato oni treba da se odazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.

2 : 188 Dozvoljen vam je intimni odnos sa vašim ženama u noći (mjeseca) posta. One su odjeća vaša, i vi ste odjeća njihova. Allah zna da ste se vi lišavali prava svoje duše (nafsa), zato vam se On smilovao i oprostio vam. Zato vi sada možete imati intiman odnos s njima i tražiti ono što je Allah propisao za vas; i jedite i pijte sve do sabaha i dok bijela nit ne bude odvojena od crne niti (noći). Onda postite do noći i nemojte imati intimni odnos s njima dok boravite u džamijama u itikafu. Ovo su Allahove granice, zato im se ne približujte. Ovako Allah objašnjava ljudima Svoje ajete da bi bili bogobojazni.

2 : 189 I nemojte svoj imetak jesti među sobom s lažima i prevarom, i nemojte ga nuditi vlastima da bi na grješan način jeli imetak drugih ljudi (nacionalni), a vi to (dobro) znate.

2 : 190 Oni tebe pitaju o prve tri noći mjeseca. Ti reci: “Oni su način za mjerenje vremena za ljude i za hadž.” I nije dobročinstvo da ulazite u kuće s njihove stražnje strane; nego je dobročinstvo onoga ko bude bogobojazan. I ulazite u kuće na njihova vrata; i bojte se Allaha da biste uspjeli.

2 : 191 I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prekoračujte granice. Allah zaista ne voli one koji pretjeruju.

2 : 192 I ubijajte ih gdje god ih sretnete (u toku borbe) i protjerujte ih odakle god su oni vas protjerali; jer smutnja je gora od ubijanja. I ne borite se protiv njih kod Mesdžidilharama, dok se oni u njemu ne budu borili protiv vas. A ako se oni bore protiv vas, onda ih ubijajte: takva je kazna za nevjernike.

2 : 193 Pa ako oni prestanu, sigurno Allah najviše prašta (i) milostiv je.

2 : 194 I borite se s njima sve dok ne nestane smutnje i vjera bude samo radi Allaha. A ako oni prestanu, onda neće biti neprijateljstva osim prema silnicima.

2 : 195 Sveti mjesec je zamjena za sveti mjesec; odmazda će biti uzvraćena za sve časne stvari. Zato, ko čini nasilje protiv vas, uzvratite mu istom mjerom. I bojte se Allaha, i znajte da je Allah sa onima koji se Njega boje.

2 : 196 I trošite na Allahovom putu, i svojim rukama sebe u propast ne bacajte, i činite dobročinstvo; sigurno Allah voli dobročinitelje.

2 : 197 I obavljajte hadž i umru radi Allaha; a ako budete spriječeni, onda kurban koji vam je lahko dostupan (zakoljite); i nemojte brijati svoje glave dok kurban ne stigne na određeno mjesto (klanja). A ko god je od vas bolestan ili ima neku bolest u glavi, neka se postom ili sadakom ili kurbanom iskupi. A kad ste u stanju mira, onda će onaj ko hoće da se okoristi da obavi i umru skupa sa hadžom, kurban koji mu je na raspolaganju (zaklati). A ko ne nađe (mogućnosti), treba da posti tri dana u toku hadža, i sedam dana po povratku; ovo je ukupno deset (dana). Ovo je (naredba) za onog čija porodica ne stanuje blizu Mesdžidilharama. I bojte se Allaha i znajte da je Allah vrlo strog u kažnjavanju.

2 : 198 Mjeseci hadža dobro su poznati; zato onome ko se odluči da obavi hadž u ovom (mjesecu), u toku hadža nije dopušten bestidan govor, niti ikakav nemoral, niti bilo kakve svađe. A koje god dobročinstvo učinite, Allah će to znati. I opremite se za put, a sigurno je da je najbolja oprema bogobojaznost. I bojte se Mene, o ljudi od razuma.

2 : 199 Za vas nije grijeh da tražite blagodati od Gospodara svoga. Pa kad se vratite sa Arafata, spominjite Allaha na Maš’ar al-haramu; i sjećajte Ga se onako kako vas je On uputio, a prije toga ste bili od onih koji su u zabludi.

2 : 200 Vratite se odakle se ljudi vraćaju, i tražite oprost od Allaha; uistinu, Allah najviše prašta (i) milostiv je.

2 : 201 I kad završite obrede (hadža), spominjite Allaha kao što spominjete svoje pretke, čak mnogo višim spomenom. A među ljudima je onaj koji kaže: “Naš Gospodaru, daj Ti nama na ovom svijetu.” Za njega neće biti udjela na drugom svijetu.

2 : 202 A među njima je takav koji kaže: “Naš Gospodaru, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu, i spasi nas od patnje u Vatri.”

2 : 203 Ovo su ljudi za koje će biti velika nagrada za ono što su zaradili. A Allah brzo razračunava.

2 : 204 I (mnogo) spominjite Allaha u određenim danima; a ko god bude završio za dva dana, to za njega neće biti grijeh; a ko god ostane, za njega (također) neće biti grijeh. Za onoga ko se boji (Boga). I bojte se Allaha i znajte da ćete svi pred Njim biti skupljeni.

2 : 205 A među ljudima je onaj čiji ti se govor o ovom životu sviđa, i on zove Allaha za svjedoka o onom što je u njegovom srcu, a ipak je on zagrižena svađalica.

2 : 206 A kad je na vlasti, on hoda tamo-amo Zemljom da stvara nered na njoj i uništava usjeve i potomstvo; a Allah zaista ne voli nered.

2 : 207 A kad mu se rekne: “Boj se Allaha,” ponos ga navodi na grijeh. Dovoljan je za njega Džehennem; a to je grozno boravište.

2 : 208 A ima i onaj koji bi prodao sebe da traži Allahovo zadovoljstvo; a Allah je milostiv Svojim robovima.

2 : 209 O ljudi koji vjerujete! Svi uđite (u krug) pokornosti i ne slijedite stope šejtana; sigurno je on vaš otvoreni neprijatelj.

2 : 210 A ako posrnete nakon jasnih znakova koji su vam došli, onda znajte da je Allah moćan (i) mudar.

2 : 211 Da li oni samo čekaju da im Allah dođe u sjenama od oblaka, i meleki, i da stvar bude svršena? A Allahu se sve stvari vraćaju.

2 : 212 Pitajte sinove Israilove koliko smo Mi njima jasnih znakova dali. A ko god zamijeni Allahovu blagodat nakon što mu je došla, sigurno je, onda, Allah strog u kažnjavanju.

2 : 213 Nevjernicima se život ovog svijeta prikazao lijepim; i oni se rugaju onima koji vjeruju. Ali će oni koji se boje (Boga) biti iznad njih na Sudnjem danu; a Allah daje opskrbu kome On hoće, bez računa.

2 : 214 Svi ljudi su bili jedna zajednica, zato je Allah slao poslanike kao nosioce radosnih vijesti i one koji upozoravaju, i objavio je po njima Knjigu sa istinom, da On može presuditi među ljudima o onome u čemu su se razišli. U njoj nije bilo razilaženja osim međusobne zavisti ljudi kojima je data, nakon što su im došli znakovi jasni - pa je Allah uputio Svojom dozvolom one koji vjeruju, jer su se oni u ovome razišli radi istine; a Allah upućuje na Pravi put koga On Hoće.

2 : 215 Zar vi smatrate da ćete ući u Džennet, a još vas nije pogodilo stanje nalik onom što je pogodilo one koji su prošli prije vas? Bijeda i teškoće su ih pogađali, i oni su bili potresani kad bi Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali zvali: “Kad će doći Allahova pomoć?” Slušajte, sigurno je Allahova pomoć blizu.

2 : 216 Oni tebe pitaju šta da potroše. Reci: “Šta god želite potrošiti od (svog) imetka, trošite ga za roditelje, i bliske rođake, i siročad, i siromahe, i putnike. A koje god dobro činite, sigurno Allah to dobro zna.”

2 : 217 Naređena vam je borba, a vi to ne volite; a moguće je da vi ne volite neku stvar, a to je dobro za vas, i moguće je da vi volite neku stvar, a to je zlo za vas. Allah zna, a vi ne znate.

2 : 218 Oni te pitaju o borbi u svetom mjesecu. Reci im: “Borba u njemu je veliki (grijeh), ali odvraćati ljude od Allahovog puta, i poricati Njega i zaustavljati ljude od Mesdžidilharama, i istjerivati njegove ljude (koji imaju veće pravo da u njemu borave), veći je (grijeh) kod Allaha; a smutnja je gora od ubijanja.” A oni neće prestati da se bore s vama dok vas ne odvrate od vaše vjere, ako mogu. A ko god se od vas odvrati od svoje vjere i umre kao nevjernik, bit će onaj čija će djela propasti na ovom svijetu i na budućem. To su ljudi koji su stanovnici Vatre i u njoj će dugo boraviti.

2 : 219 Zaista, oni koji vjeruju i oni koji se isele i bore na Allahovom putu, ovo su ljudi koji se nadaju Allahovoj milosti; a Allah najviše prašta (i) milostiv je.

2 : 220 Oni tebe pitaju o vinu i igrama na sreću. Reci: “U oboma je veliki grijeh, a i neka korist za ljude; ali je grijeh toga dvoga veći nego njihova korist.” I oni te (također) pitaju šta treba da potroše. Reci im: “Višak (svojih potreba).’’ Ovako vam Allah pojašnjava (Svoje) znakove da duboko razmislite,

2 : 221 o dunjaluku i Ahiretu. I pitaju te o siročadi. Ti reci: “Njihovo unapređivanje je dobra stvar. A ako se sa njima izmiješate, oni su vaša braća. A Allah zna razliku između smutljivca i onog koji unapređuje. A da je Allah htio, On bi vas, sigurno, stavio u teškoće. Sigurno je Allah moćan, mudar.”

2 : 222 I ne ženite žene idolopoklonike dok one ne budu vjerovale; sigurno je robinja vjernica bolja od (slobodne) mnogoboškinje, ma koliko vam se sviđala. I ne udajite (svoje kćeri) za idolopoklonike dok oni ne budu vjerovali; sigurno je vjernik rob bolji od (slobodnog) idolopoklonika, ma koliko vam se on sviđao. Ovo su ljudi koji pozivaju Vatri, a Allah (vas) poziva Džennetu i oprostu Svojom odredbom. I On Svoje znakove pojašnjava ljudima da budu posavjetovani.

2 : 223 I oni te pitaju o menstruaciji. Reci: “To je neugodno (stanje), zato se odmaknite od žena u toku menstruacije, i nemojte održavati intimne odnose s njima dok su nečiste. Pa kad se one očiste (okupaju), prilazite im kako vam je Allah naredio. Allah voli one koji se često kaju i one koji se čiste.’’

2 : 224 Vaše žene su vaše njive; zato prilazite svojim njivama kako želite i pošaljite unaprijed (nešto) za sebe; i bojte se Allaha i znajte da ćete se sigurno sresti s Njim; i podaj radosne vijesti vjernicima.

2 : 225 I nemojte Allaha činiti metom za svoje zakletve da se time oslobodite od činjenja dobrih djela i bogobojaznosti i stvaranja mira među ljudima. A Allah sve čuje (i) ima trajno znanje.

2 : 226 Allah vas neće staviti na odgovornost za vaše besmislene zakletve, ali će vas staviti na odgovornost za one (grijehe) koje su vaša srca zaradila. A Allah najviše prašta (i) blag je.

2 : 227 Za one koji se zakunu da neće imati intimnog odnosa sa svojim ženama, dopušteno čekanje je četiri mjeseca; ako se oni onda vrate, Allah zaista najviše prašta, (i) milostiv je.

2 : 228 A ako oni konačno odluče da se razvedu, pa sigurno Allah sve čuje (i) ima trajno znanje.

2 : 229 A razvedene žene treba da čekaju tri menstruacije; i nije im dopušteno da skrivaju ono što je Allah stvorio u njihovim maternicama, ako vjeruju u Allaha i Sudnji dan; a njihovi muževi imaju najveće pravo da ih uzmu natrag ako žele popravak. I one (žene) imaju pravo nad muškarcima kao što oni (muškarci) imaju nad njima; inače, muškarci imaju jednu vrstu prednosti nad njima. A Allah je moćan, mudar.

2 : 230 Razvod je dva puta; onda (poslije toga), ili ih zadržite na lijep način ili se na lijep način razvedite. I nije vam dozvoljeno da uzimate bilo šta od onog što ste im (ženama) dali, osim ako se oboje bojite da se nećete moći držati Božijih granica. Isto tako, ako se njih oboje boje da se neće moći držati Božijih granica, onda neće biti grijeh oboma u onom (imetku) što ona odluči da dadne (u korist muža). Ovo su Allahove granice, zato ih ne prekoračujte; a ko god prekoračuje Allahove granice, to su ljudi silnici.

2 : 231 A ako se (muškarac) opet od nje razvede, onda se ona ne može vratiti svome mužu poslije toga, dok se ne uda za drugog muža; pa, ako se on (također) razvede od nje, onda njima neće biti grijeh da se vrate jedno drugom, ako smatraju da će se (ovog puta) držati Božijih granica. A ovo su Allahove granice koje On pojašnjava ljudima koji imaju znanje.

2 : 232 I kad se razvedete od žena i one ispune svoj (propisani) period, onda ih ili zadržite na lijep način, ili se na lijep način od njih rastavite; ali ih nemojte zadržavati da bi ih povrijedili. A ko čini tako, sigurno nanosi štetu svojoj duši. I nemojte od Allahovih ajeta praviti šalu, i sjetite se Allahove blagodati prema vama i Knjige i mudrosti koju vam je On dao, kojom vas savjetuje. I bojte se Allaha i znajte da Allah dobro zna sve stvari.

2 : 233 I kad razvedete žene i one ispune (propisani) rok, nemojte ih sprečavati da se udaju za svoje (očekivane) muževe, ako se oni na uljudan način slože između sebe. Ovo je savjet za onog među vama ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan. To je veće dobročinstvo za vas i čistije; a Allah zna, a vi ne znate.

2 : 234 I neka majke doje svoju djecu dvije cijele godine - za onog (čovjeka) koji želi da dojenje bude potpuno. A (muškarac) čije je dijete zadužen je za njezinu (ženinu) ishranu i odjeću na prikladan način. Nijedna duša se ne opterećuje preko njene mogućnosti. Nemojte da majci bude nanesena šteta zbog njenog djeteta, niti ocu zbog njegovog djeteta, a isto je stavljeno u dužnost nasljedniku. Ako se oboje njih odluče da prekinu dojenje međusobnim razumijevanjem i sporazumom, nema grijeha na njima. A ako želite da vam dijete hrani (doji) neko drugi, nema grijeha na vama, pod uvjetom da (im) na ugodan način dadnete ono što treba da dadnete. I bojte se Allaha i znajte da Allah prozire šta vi radite.

2 : 235 A koji od vas umru, a ostavili su žene iza sebe, one će čekati četiri mjeseca i deset dana. I kad ispune svoj (propisani) rok, na vama neće biti grijeh šta god one na prikladan način sa sobom učine. A Allah je uvijek obaviješten o onom što vi radite.

2 : 236 I nije vam grijeh da ovim ženama dadnete na znanje da ćete ih oženiti ili da to skrivate u svojim srcima. Allah zna da ćete vi sigurno misliti o njima. Ali im nemojte ništa obećavati skriveno, osim da govorite lijepo. I ne odlučujte se na sklapanje braka dok propisani rok ne istekne. I znajte da Allah zna šta je u vašim srcima; zato Ga se čuvajte. I znajte da Allah najviše prašta (i) blag je.

2 : 237 Na vama nije grijeh ako se razvedete od žena prije nego što ih dotaknete, ili prije nego što odredite vjenčani dar (mehr). Ali osigurajte za njih neku korist – bogat čovjek prema svojim mogućnostima, a siromašan čovjek prema svojim mogućnostima – na lijep način; ovo je obaveza za one koji hoće da čine dobro.

2 : 238 A ako se razvedete prije nego što ste ih dotakli, a odredili ste za njih vjenčani dar (mehr), onda im dajte polovinu toga, osim ako vam one oproste, ili vam oprosti onaj koji je zastupa u sklapanju braka. A ako oprostite, to je bliže bogobojaznosti. I ne zaboravite da činite dobro jedno drugom. Sigurno Allah vidi ono što radite.

2 : 239 Čuvajte svoje namaze, i posebno srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte.

2 : 240 Ako se bojite, onda (obavite namaz) hodajući ili jašući; a kad budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što (prije) niste znali.

2 : 241 A oni od vas koji umru i ostave iza sebe žene, za njih je oporuka da imaju opskrbu za godinu dana (u svojim domovima) i da ne budu istjerane. A ako one same iziđu, neće biti grijeha na vama šta god one na prikladan način za sebe odluče. A Allah je moćan, mudar.

2 : 242 A za razvedenu ženu treba da bude opskrba prema onom što je pristojno – to je obaveza za bogobojazne.

2 : 243 Ovako vam Allah pojašnjava Svoje znakove da možete shvatiti.

2 : 244 Znaš li ti one koji su napustili svoje domove iz straha od smrti, a bilo ih je na hiljade? A Allah im je rekao: “Umrite!”, a potom ih je oživio. Sigurno je Allah blagodaran prema ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.

2 : 245 I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje (i) ima trajno znanje.

2 : 246 Ko je onaj ko Allahu daje lijep zajam da mu On to može mnogostruko uvećati? A Allah umanjuje i uvećava (opskrbu), i vi ćete se Njemu vratiti.

2 : 247 Ti nisi vidio poglavice sinova Israilovih poslije Musaa, kad su oni rekli jednom svom poslaniku: “Postavi za nas kralja da se borimo na Allahovom putu?” On je rekao: “Je li moguće da se vi nećete boriti ako vam borba bude propisana?” Oni su rekli: “Šta je s nama pa se ne borimo na Allahovom putu, a bili smo otjerani od svojih domova i odvojeni od svoje djece?” A kad im je (na kraju) bila naređena borba, oni su se okrenuli, osim malog broja njih. A Allah dobro zna silnike.

2 : 248 I njihov poslanik im je rekao: “Zaista, Allah vam je odredio Taluta za kralja.” Oni su rekli: “Kako on može imati vlast nad nama kad mi imamo više prava na vlast, i njemu nije dato veliko bogatstvo?” On je rekao: “Sigurno je njemu Allah dao prednost iznad vas i podario mu veliko znanje i tjelesnu snagu.” A Allah daje vlast onome kome On želi i Allah je darovalac uvećanja, ima trajno znanje.

2 : 249 I njihov poslanik im je rekao: “Znak njegove vlasti bit će sanduk koji će vam stići, nosit će ga meleki, u kome će biti smiraj od Gospodara vašeg i ostavština koju su porodica Musaova i porodica Harunova ostavile. Sigurno je u ovome (jedan veliki) znak za vas ako ste vjernici.”

2 : 250 I kad je Talut krenuo s vojskom, rekao je: “Allah će vas sigurno iskušavati jednom rijekom. Zato onaj ko pije odatle, nije moj; a onaj ko je ne pije (do sitosti), sigurno je moj, osim onoga ko uzme (samo) šaku vode svojom rukom.” No, oni su pili iz nje, osim malo njih. I kad je on prešao preko nje (rijeke) i oni koji su vjerovali s njim, oni (neposlušni) rekoše: “Mi danas nemamo moći protiv Džaluta i njegove vojske.” A oni koji su čvrsto vjerovali da će sresti Allaha rekli su: “Koliko puta su malobrojne skupine, po Allahovoj naredbi, pobijedile velike! A Allah je sa strpljivima.”

2 : 251 I kad su krenuli prema Džalutu i njegovoj vojsci, oni su rekli: “O Gospodaru naš, podari nam strpljenje, i učvrsti naše korake, i pomozi nas protiv nevjerničkog naroda.”

2 : 252 Tako ih pobiše sa Allahovom naredbom; a Davud je ubio Džaluta, i Allah mu je dao vlast i mudrost, i naučio ga onom što je On htio. A da Allah ne spašava jedne ljude od drugih, Zemlja bi postala puna nereda. Ali Allah je dobročinitelj prema svim svjetovima.

2 : 253 Ovo su Allahovi ajeti koje Mi tebi učimo sa istinom. Sigurno si ti među poslanicima.

2 : 254 Ovo su poslanici, neke od njih smo Mi uzdigli iznad drugih; sa nekima od njih Allah je govorio i neke od njih uzdigao po položaju. I Mi smo Isau, sinu Merjeminom, dali jasne dokaze i pomogli ga Ruhul Kudusom. A da je Allah htio, oni koji su došli poslije njih ne bi se međusobno ubijali nakon što su im došli jasni znakovi; ali su se oni (među sobom) razišli. Neki od njih su vjerovali, a neki od njih nisu vjerovali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali; ali Allah radi šta On želi.

2 : 255 O vi koji vjerujete! Trošite od onog što smo vam Mi darovali prije nego što dođe dan u kojem neće biti kupovine ni prodaje, niti prijateljstva, niti posredovanja; a oni koji ne vjeruju silnici su

2 : 256 Allah je – nema boga osim Njega – vječno Živi, Samouzdržavani, Sveodržavajući. Ne obuzima Ga drijemež, niti san. Za Njega je što je na nebesima i na Zemlji. Ko je taj ko će posredovati kod Njega osim po Njegovom odobrenju? On zna šta je pred njima i šta je iza njih; a oni ne obuhvataju ništa od Njegovog znanja osim onoga što On želi. Njegovo kraljevstvo obuhvata nebesa i Zemlju; i njihovo čuvanje Ga ne umara; i On je veoma Uzvišeni, Veliki.

2 : 257 Nema prisile u vjeri. Sigurno se Pravi put razlikuje od zablude; zato, ko god odbija šejtana, i vjeruje u Allaha, zaista se uhvatio za tako jaku dršku, čije je slamanje nemoguće. A Allah je Onaj koji sve čuje (i) ima trajno znanje.

2 : 258 Allah je prijatelj onih koji vjeruju; On ih izvodi iz tmine na svjetlo. A onima koji ne vjeruju, prijatelji su šejtani koji ih odvode od svjetla u mrak. Oni su stanovnici Vatre; u njoj će dugo boraviti.

2 : 259 Zar ti nisi razmislio o onome koji se raspravljao s Ibrahimom o njegovom Gospodaru, zato što mu je Allah dao kraljevstvo? Kad je Ibrahim rekao: “Moj Gospodar je Onaj koji daje život i smrt,” on je rekao: “Ja (također) dajem život i smrt.” Ibrahim je rekao: “Zaista, Allah dovodi Sunce sa istoka; dovedi ga ti sa zapada.” Potom se nevjernik zbuni. A Allah ne upućuje nepravedne ljude.

2 : 260 Ili o čovjeku koji je prolazio pored naselja koje se srušilo na svoje krovove, (i) rekao: “Kako će ga Allah opet oživjeti poslije smrti?” Onda mu je Allah dao (stanje kao) smrt za sto godina; zatim ga je On oživio, i rekao: “Koliko dugo si ostao (u tom stanju)?” On je odgovorio: “Ja sam ostao dan ili dio dana.” On je rekao: “Naprotiv, ti si ostao (u ovom stanju) stotinu godina. Sad pogledaj svoju hranu i svoje piće; oni se nisu pokvarili. I pogledaj svog magarca. A ova (vizija) je radi toga da te napravimo jednim znakom ljudima. I pogledaj ove kosti, kako ih Mi sastavljamo i onda ih zaogrćemo mesom.” I kad mu je stvar postala jasna, on je rekao: “Ja znam da je Allah uvijek kadar učiniti sa svakom stvari šta On hoće.''

2 : 261 I (zar ti nisi također razmislio) kad je Ibrahim rekao: “Moj Gospodaru, pokaži mi kako Ti oživljavaš mrtve.” On je rekao: “Zar ne vjeruješ?” On je rekao: “Kako da ne, ali (ja ovo pitam) da umirim svoje srce.” On je odgovorio: “Uzmi četiri ptice i učini ih naklonjenim sebi. I onda stavi na svako brdo po jednu; zatim ih pozovi; one će ti brzo doći. I znaj da je Allah moćan, mudar.’’

2 : 262 Primjer onih koji svoj imetak troše na Allahovom putu je kao primjer zrna iz kojeg iznikne sedam klasova, u svakom klasu stotinu zrna. A Allah (to) dalje uvećava kome On želi; i Allah je Darovalac uvećanja (i) ima trajno znanje.

2 : 263 Za one koji svoj imetak troše na Allahovom putu, pa za ono što su potrošili ne prigovaraju i ne vrijeđaju, nagrada je kod Gospodara njihovog, i nad njima neće biti straha, oni neće tugovati.

2 : 264 A lijepa riječ i oprost su bolji od milostinje koju prati vrijeđanje. A Allah je Sam Sebi dovoljan (i) blag.

2 : 265 O vi koji vjerujete! Ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i vrijeđanjem, kao onaj koji svoj imetak troši da bi ga ljudi vidjeli, a ne vjeruje u Allaha i u Sudnji dan. Njegov primjer je kao primjer glatke stijene nad kojom je (sloj) zemlje, na koju padne jaka kiša, i ostavi je golom. Šta god zarade, oni neće imati moći nad bilo čim. A Allah neće pokazati Pravi put nevjernicima.

2 : 266 A oni koji svoj imetak troše da traže Allahovo zadovoljstvo i da učvrste svoje duše nalik su bašči koja je na visokom mjestu. Jaka kiša padne na nju, i ona dadne dvostruke plodove. A ako na nju ne padne jaka kiša, onda je i rosa dovoljna. A Allah prozire šta vi radite.

2 : 267 Da li iko od vas želi da ima bašče palmi i grožđa, niže kojih rijeke teku, i da za njega u njima bude svake vrste plodova – a da je ostario i ima nejaku djecu – i da je (bašču) pogodi oluja i u njoj bude (vrelina) vatre i ona bude spaljena? Ovako vam Allah pojašnjava Svoje znakove da razmislite.

2 : 268 O vi koji vjerujete! Trošite od dobrih stvari koje ste zaradili, i od onog što Mi za vas izvadimo iz zemlje; i nemojte za trošenje na Allahovom putu namjenjivati ono što je loše, kad vi sami to sigurno ne biste uzeli, osim spuštenih očiju. I znajte da je Allah neovisan, hvale vrijedan.

2 : 269 Šejtan vas straši siromaštvom i naređuje vam bestidnost, a Allah vam obećava oprost i blagodat Svoju. A Allah je Darovalac uvećanja (i) ima trajno znanje.

2 : 270 On daje mudrost kome On hoće, a kome bude data mudrost doista mu je dato veliko dobro; a niko neće primiti savjet osim onih koji posjeduju mudrost.

2 : 271 A šta god potrošite od stvari koje se troše i na šta god se obavežete, Allah to sigurno zna; a za silnike neće biti pomagača.

2 : 272 Ako javno dajete sadaku, to je dobro; ali ako se sakrijete i dajete siromašnim, to je bolje za vas; a On (Allah) će ukloniti od vas mnoge vaše grijehe. A Allah je uvijek obaviješten o onome što vi radite.

2 : 273 Nije tvoja dužnost da ih uputiš; nego Allah upućuje koga On hoće. A šta god od imetka potrošite, to će biti korist za vas. Vi inače ne trošite osim za Allahovo zadovoljstvo. A šta god od imetka potrošite, to će vam u potpunosti biti vraćeno i neće vam biti učinjena nepravda.

2 : 274 I to (trošenje je) za siromašne koji su zadržani na Allahovom putu i ne mogu da se kreću po Zemlji. Onaj koji ne zna, misli o njima da su bogati - da izbjegne njihova pitanja. Prepoznat ćeš ih po njihovom izgledu; oni ne prose salijećući ljude. A šta god od imetka trošite, Allah to sigurno dobro zna.

2 : 275 Oni koji svoj imetak troše noću i danju, tajno i javno, za njih će biti nagrada kod Gospodara njihovog; nad njima neće biti straha, oni neće tugovati.

2 : 276 Oni koji jedu kamatu ne stoje drugačije osim kao osoba koju je šejtan izbezumio (svojim) dodirom. Ovo je zbog toga što su rekli: “Trgovina je kao kamata;” a Allah je trgovinu dozvolio, a kamatu zabranio. Zato onaj kome dođe opomena od Gospodara njegovog i on odustane, onda ono što se prije dogodilo ostaje njegovo; a njegova stvar je kod Allaha. A oni koji to ponovo čine, stanovnici su Vatre; u njoj će oni dugo boraviti.

2 : 277 Allah će uništiti kamatu i povećati sadaku. A Allah ne voli nikoga ko je jako nezahvalan i veliki grješnik.

2 : 278 Sigurno će oni koji vjeruju i čine dobra djela, i obavljaju namaz i daju zekat, imati nagradu kod Gospodara njihovoga, i nad njima neće biti straha, oni neće tugovati.

2 : 279 O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i odustanite od onoga što je ostalo od kamate, ako ste vjernici.

2 : 280 No, ako vi to ne učinite, onda vam je najavljen rat od Allaha i Njegovog Poslanika; a ako se pokajete, onda će vam ostati glavnice vašeg imetka; ovako nećete nikoga oštetiti, niti ćete vi biti oštećeni.

2 : 281 A ako (dužnik) bude u teškom stanju, onda (mu) odgodite plaćanje duga dok mu se stanje ne popravi. A za vas će biti bolje da mu poklonite, da samo znate.

2 : 282 I bojte se Dana kad ćete se Allahu vratiti; kad će svakom biti u potpunosti plaćeno za ono što je zaradio; i oni neće biti oštećeni.

2 : 283 O vi koji vjerujete! Kad jedan od drugog pozajmljujete za određeni rok, onda to zapišite. I neka pisar pravedno zapiše među vama; i ni jedan pisar neka ne odbija da to zapiše, zbog toga što ga je Allah poučio; zato neka on zapiše i neka diktira onaj ko je dužnik; i on treba da se boji Allaha, Gospodara svoga, i da ništa ne umanji od toga. A ako osoba koja je dužna (drugom) bude slaboumna ili nemoćna, ili ne bude u stanju da lično diktira, onda neka njegov zastupnik pravedno diktira. I pozovite dva svjedoka od muškaraca; a ako ne mogu dva muškarca, onda jedan muškarac i dvije žene, od onih kojima ste vi zadovoljni; (to je) zbog toga da ako jedna od njih zaboravi, onda je druga može podsjetiti. A neka svjedoci ne odbijaju kad budu pozvani. I nemojte da vam bude mrsko da to zapišete, bilo da je to mala suma ili velika, sa utvrđenim rokom. Ovo vam je kod Boga pravednije i čini svjedočenje sigurnijim i da ne sumnjate; osim ako je to trgovina koju među sobom obavljate iz ruke u ruku, onda za vas neće biti grijeh ako to ne zapišete. I kod (velike) kupoprodaje neka tu budu svjedoci; i neka ne bude oštećen ni pisar ni svjedok. A ako učinite tako, to je za vas veliki grijeh. I bojte se Allaha. A Allah vas podučava i Allah dobro zna sve stvari.

2 : 284 A ako budete na putovanju, i ne nađete pisara, onda neka nešto bude zalog. A ako jedan od vas dadne drugom nešto na povjerenje, onda onaj kome je to dato treba da vrati i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne skrivajte svjedočenje; a ko god ga skriva, njegovo srce je zaista grješno. A Allah dobro zna ono što vi radite.

2 : 285 Allahu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji; i bilo da vi pokažete ono što je u vašim srcima bilo da to skrivate, Allah će od vas tražiti račun za to; onda će On oprostiti kome On hoće i kaznit će koga On hoće; a Allah je uvijek kadar učiniti sa svakom stvari šta On hoće.

2 : 286 Poslanik vjeruje u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegovog, a i vjernici. Svi oni vjeruju u Allaha, i u Njegove meleke, i u Njegove Knjige, i u Njegove poslanike, (govoreći): “Mi ne pravimo razliku između Njegovih poslanika;” i govore: “Mi čujemo i mi se pokoravamo. Oprosti nam, o Gospodaru naš, i Tebi ćemo se vratiti.”

2 : 287 Allah ne opterećuje nijednu dušu više od njene moći. Ona će imati (nagradu) koju zaradi, i dobit će (kaznu) koju zaradi. Gospodaru naš, ne stavljaj nam na odgovornost ako zaboravimo ili pogriješimo. O, Gospodaru naš, nemoj na nas stavljati teret kao što si stavio na one prije nas (zbog njihovih grijeha). Gospodaru naš, nemoj na nas stavljati teret koji je izvan naše moći; i prijeđi preko naših grijeha i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti si naš Gospodar; zato nam pomozi protiv nevjerničkog naroda.