الکهف

18 : 1 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

18 : 2 Sva hvala pripada Allahu koji je objavio knjigu Svome robu i nije ostavio neko iskrivljenje u njoj,

18 : 3 koja je istinita i vodi ispravnom, da on upozori na žestoku kaznu od Njega, i da dadne radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela, da je za njih lijepa nagrada (određena),

18 : 4 u tome će oni zauvijek boraviti;

18 : 5 i da upozori one koji govore: “Allah je Sebi uzeo sina.”

18 : 6 Oni nemaju znanja o tome, a nisu imali ni njihovi očevi. Velika je riječ koja izlazi iz njihovih usta. Oni ne govore ništa nego laž.

18 : 7 Pa zar ćeš ti zbog njih sebe tugom ubiti, ako oni u ovaj govor neće da vjeruju?

18 : 8 Zaista, Mi smo sve što god je na Zemlji učinili kao ukras za nju, da ih iskušamo ko će od njih najbolje raditi.

18 : 9 A zaista, Mi ćemo sve što je na njoj učiniti jalovinom.

18 : 10 Zar ti misliš da su ljudi pećine i pisari bili čudo među Našim znakovima?

18 : 11 Kad se nekoliko mladića sklonilo u jednu pećinu i reklo: “Gospodaru naš, podari nam milost od Sebe, i uputi nas u našoj stvari.”

18 : 12 Zato smo Mi, za nekoliko godina, u pećini spriječili da njihove uši čuju (o vanjskom događanju)’.

18 : 13 Onda smo ih Mi digli da znamo koja će od dviju skupina bolje izračunati koliko su vremena ostali.

18 : 14 Mi ćemo tebi objasniti istinito njihovu vijest: zaista, oni su bili mladići koji su vjerovali u Gospodara svoga, i Mi smo njih pojačali uputom.

18 : 15 I Mi smo učvrstili njihova srca kad su ustali i rekli: “Naš Gospodar je Gospodar nebesa i Zemlje. Mi nećemo pozivati gospodara mimo Njega; jer ako bi bilo tako, mi bismo rekli nešto što je daleko od istine.

18 : 16 Ovaj naš narod uzeo je bogove mimo Njega. Zašto oni za njih ne donesu nadmoćan i jasan dokaz? A ko je veći silnik od onoga ko iznosi laž o Allahu?

18 : 17 A kad ostavite njih i ono što oni obožavaju mimo Allaha, onda tražite sklonište u pećini; vaš Gospodar će prema vama raširiti Svoju milost i vašu stvar vam učiniti lahkom.”

18 : 18 I ti vidiš, kad se Sunce rađa, da se kreće dalje od njihove pećine nadesno, a kad zalazi, kreće se preko njih nalijevo, a oni su usred jednog širokog mjesta. Ovo je među znakovima Allahovim. Onaj koga Allah uputi, upućen je; a koga On ostavi u zabludi, ti mu nećeš naći ko će ga uputiti, ni prijatelja.

18 : 19 Ti njih smatraš budnim, a oni spavaju; i Mi ih prevrćemo nadesno i nalijevo, a na pragu je njihov pas ispruženih prednjih šapa. Da si ih ugledao, sigurno bi se okrenuo od njih i pobjegao, i sigurno bi te od njih strah uhvatio.

18 : 20 I tako smo ih Mi probudili (iz nemarnosti), da jedni druge ispituju. Jedan govornik od njih je pitao: “Koliko ste dugo ostali?” Oni rekoše: “Ostali smo dan ili dio dana.” (Drugi) su rekli: “Vaš Gospodar najbolje zna koliko ste ostali. Sada pošaljite jednog od vas sa ovim vašim srebrenim novcima u grad; i neka vidi koja je hrana najbolja, i neka vam donese opskrbu od toga. I neka vješto istraži njihove tajne i neka nikog ne obavještava o vama.

18 : 21 A, zaista su oni takvi ljudi, ako budu nadmoćniji od vas, oni će vas kamenovati ili će vas vratiti svojoj vjeri, a tada nikada nećete uspjeti.”

18 : 22 I tako smo Mi njih otkrili, da (ljudi) znaju da je Allahovo obećanje istinito, i da o određenom sahatu nema sumnje. Kad su se oni raspravljali među sobom, neki su od njih rekli: “Izgradite spomenik nad njima.” Njihov Gospodar njih najbolje zna. Oni koji su nadjačali u svom stavu rekoše: “Mi ćemo, zaista, izgraditi mesdžid nad njima.”

18 : 23 Sigurno će oni reći: “Bilo ih je trojica i četvrti je bio njihov pas,” bez gledanja, nagađajući, reći će: “Bilo ih je pet, a šesti je bio njihov pas.” I oni će reći: “Bilo ih je sedam, a osmi je bio njihov pas.” Ti reci: “Moj Gospodar najbolje zna njihov broj. Nijedan ih ne zna (osim Njega). Zato ti ne raspravljaj o njima osim usput, niti pitaj koga o njima.

18 : 24 I ne reci nikako za nešto: “Ja ću to sigurno uraditi sutra,

18 : 25 osim ako Allah htjedne.” I sjeti se Gospodara svoga kad zaboraviš, i reci: “Uskoro će me moj Gospodar uputiti ispravnijim stvarima od ovih.”

18 : 26 A u toku tri stotine godina oni su boravili u pećini samo nekoliko godina i dodali su još devet.

18 : 27 Ti reci: “Allah najbolje zna koliko su dugo oni ostali.” Njemu pripada nevidljivo nebesa i Zemlje. Kako dobro On vidi i kako dobro čuje! Za njih nema prijatelja osim Njega i On ne dopušta da iko ima udjela u vlasti Njegovoj.

18 : 28 I uči ono što ti je objavljeno od Knjige Gospodara tvoga. Ne može niko promijeniti Njegove riječi, i ti nećeš naći utočište mimo Njega.

18 : 29 I strpi se s onima koji prizivaju Gospodara svoga jutrom i svečeri, tražeći Njegovo zadovoljstvo; i neka tvoje oči ne gledaju mimo njih, tražeći ukrase života ovog svijeta; i ne slijedi onog čije smo srce Mi učinili nemarnim o Našem spominjanju, i on slijedi svoje strasti, i čiji slučaj prelazi sve granice.

18 : 30 I reci: “Istina je to što je od Gospodara vašega; zato, ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje.” Uistinu smo Mi za silnike pripremili Vatru čiji će ih zidovi obuhvatiti. I ako budu tražili vodu, njima će biti data voda nalik na istopljeni bakar, koja će pržiti lica njihova. Vrlo je to ružno piće, i vrlo je ružno boravište!

18 : 31 Zaista, oni koji vjeruju i čine dobra djela, (neka znaju da) Mi ne gubimo nagradu onih koji čine dobra djela.

18 : 32 Oni su ti za koje su bašče vječnosti, niže njih će rijeke teći. Oni će tamo biti okićeni narukvicama od zlata i odijevat će ih u zelena odijela od tanke i debele svile, u njima će oni sjediti na divanima naslonjeni. Kako je to dobra nagrada i kako je to izvanredno mjesto vječnog boravka.

18 : 33 I objasni im primjer dvojice ljudi: jednom od njih smo Mi dali dvije bašče grožđa, i okružili ih palmama, a između njih smo smjestili žitna polja.

18 : 34 Obje su bašče davale svoje plodove, i ničega nije manjkalo. I Mi smo dali da između njih teče rijeka.

18 : 35 I on je imao mnogo (bašči) voća. I rekao je svome drugu, dok je razgovarao s njim: “Ja sam bogatiji od tebe po imetku i po društvu.”

18 : 36 I uđe u svoju bašču griješeći dušu svoju. On je rekao: “Ja ne mislim da će ovo ikada propasti;

18 : 37 i ne vjerujem da će Sudnji dan doći. A čak i ako ikada budem vraćen Gospodaru svome, ja ću sigurno naći bolje mjesto povratka od ovog.”

18 : 38 Njegov drug mu reče, dok je razgovarao s njim: “Zar ti poričeš Onoga koji te je stvorio od prašine, onda od kapi sjemena i napravio te savršenim čovjekom koji hoda?

18 : 39 Ali ja (kažem) da je moj Gospodar Allah, i ja neću Njemu nikoga pridruživati.

18 : 40 A zašto ti nisi, kad si ušao u svoju bašču, rekao: ’Mašallah. Niko nema moć osim Allaha?’ Ako mene vidiš slabijim od sebe u bogatstvu i potomstvu,

18 : 41 može biti da Gospodar moj meni dadne bolje od tvoje bašče, a na nju (tvoju bašču) pošalje kaznu s neba, pa da ona postane golo klizavo tlo,

18 : 42 ili da njena voda ode vrlo duboko, pa ti nećeš moći da je vratiš.”

18 : 43 I njegovo voće je bilo opkoljeno (nepogodom), i on poče kršiti svoje ruke zbog onog što je potrošio na nju, a ona (bašča) je pala dolje na svoje motke. I on je rekao: “Da samo nisam nikoga Gospodaru svome ravnim smatrao!”

18 : 44 I on nije imao nikakve skupine da mu pomogne protiv Allaha, niti se mogao osvetiti.

18 : 45 U to vrijeme je vlast potpuno pripadala Allahu, Istinitom. On je najbolji u davanju nagrade, i On daje najbolji završetak.

18 : 46 I objasni im primjer života ovog svijeta, koji je kao voda koju Mi spuštamo s neba, pa se sa njom pomiješa rastinje zemlje, a onda to postanu (suhi) izlomljeni komadići koje vjetar raznese. A Allah ima moć nad svim stvarima.

18 : 47 Imetak i djeca su ukras života ovog svijeta. Ali su dobra djela, koja ostanu iza, bolja nagrada kod Gospodara tvoga, i bolja za dobru nadu.

18 : 48 I na Dan kad Mi pokrenemo planine, i ti vidiš Zemlju da pokazuje svoju unutrašnjost, Mi ćemo ih (u ovoj nevolji) okupiti sve zajedno i nećemo ostaviti nijednog od njih.

18 : 49 I oni će biti dovedeni Gospodaru tvome, u redovima: “Vidite, vi ste došli kod Nas kao kad smo vas stvorili prvi put. A mislili ste da Mi nećemo za vas odrediti obećani dan.”

18 : 50 I Knjiga će biti postavljena, i ti ćeš vidjeti grješnike kako strahuju od onoga što je u njoj; i oni će reći: “O teško nama! Šta je s ovom knjigom! Ona ne izostavlja ni male ni velike stvari, nego sve obuhvata.” I oni će naći pred sobom sve ono što su uradili; a tvoj Gospodar nikome neće učiniti nepravdu.

18 : 51 A kad smo Mi rekli melekima: “Učinite sedždu radi Adema,” i oni su svi učinili sedždu, osim Iblisa. On je bio od džina; i on nije poslušao naredbu Gospodara svoga. Hoćete li vi onda uzimati njega i njegove podanike za prijatelje umjesto Mene, a oni vaši neprijatelji? Vrlo je loša to zamjena za grješnike.

18 : 52 Ja njih nisam učinio svjedocima stvaranja nebesa i Zemlje, niti stvaranja njihovog vlastitog; nisam Ja takav da uzimam za pomagača one koji zavode.

18 : 53 I na Dan kad On rekne: “Pozovite one koje ste smatrali Mojim partnerima;” oni će njih pozvati, ali im ovi neće odgovoriti; i Mi ćemo između njih postaviti zid uništenja.

18 : 54 I grješnici će vidjeti vatru i shvatit će da će pasti u nju; i neće naći izlaz za bijeg od toga.

18 : 55 A Mi smo, zaista, u ovom Kur’anu za ljude na razne načine objasnili sve vrste primjera, ali je čovjek najsvadljiviji od svih.

18 : 56 A ništa ne sprečava ljude od vjerovanja i traženja oprosta od Gospodara svoga, kad im dođe uputa, osim (što su željeli) da im bude ponovljen primjer prethodnih naroda ili da im stigne kazna koja brzo ide prema njima.

18 : 57 A Mi šaljemo poslanike samo kao donosioce radosnih vijesti i kao one koji upozoravaju. A oni koji ne vjeruju svađaju se pomoću neistine, da time odbiju istinu. I oni Moje znakove i ono čime su upozoreni uzimaju za šalu.

18 : 58 A ko je veći silnik od onog ko je opomenut ajetima Gospodara svoga, ali se okreće od njih, i zaboravlja šta su njegove ruke unaprijed poslale? Zaista, Mi smo stavili zastore na srca njihova da to ne razumiju, i gluhoću u njihove uši. I ako ih ti pozoveš uputi, oni se nikada neće uputiti.

18 : 59 A tvoj Gospodar mnogo prašta, puno je milostiv. Da ih On pozove na odgovornost zbog onog što zarađuju, onda bi ih sigurno ubrzo kaznio. No, oni imaju zakazano vrijeme od kojeg neće naći nikakvog načina da pobjegnu.

18 : 60 A ova naselja – Mi smo ih uništili kad su činili zlo. I Mi smo odredili vrijeme za njihovo uništenje.

18 : 61 I kad je Musa rekao svom mladom drugu: “Ja neću stati dok ne stignem na mjesto gdje se sastaju dva mora, makar putovao stoljećima.”

18 : 62 A kad su stigli na mjesto gdje se sastaju dva (mora), zaboraviše svoju ribu, i ona je neprimijetno našla svoj put u more

18 : 63 I kad su otišli dalje, on je rekao svom mladom drugu: “Donesi nam našu hranu. Zaista smo umorni od ovog našeg putovanja.”

18 : 64 On je rekao: “Znaš li, kad smo se sklonili na onoj stijeni, ja sam zaboravio ribu – a niko do šejtan ne učini da zaboravim da ti to pomenem – ona je otišla svojim putem u more na neobičan način?”

18 : 65 On je rekao: “To je ono što smo tražili.” Tako su se obojica vratili, tragajući za svojim stopama.

18 : 66 Onda nađoše jednog uzvišenog roba od Naših robova, kome smo Mi od sebe podarili veliku milost, i kojem smo podarili znanje od sebe.

18 : 67 Musa mu reče: “Mogu li te slijediti da me poučiš nešto od upute kojoj si ti poučen?”

18 : 68 On odgovori: “Zaista se ti nećeš moći strpiti sa mnom.

18 : 69 A kako možeš da se strpiš nad onim što znanjem ne obuhvataš?”

18 : 70 On je rekao: “Ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam strpljiv i da ti neću biti neposlušan u nekoj stvari.”

18 : 71 On je rekao: “Ako ćeš me slijediti, onda me ne pitaj ni o čemu dok ti ja sam o tome ne kažem.”

18 : 72 Tako su obojica krenuli, pa kad se ukrcaše na lađu, ovaj je probuši. (Musa) reče: “Zar si je probušio da potopiš one koji su u njoj? Zaista si uradio vrlo lošu stvar.”

18 : 73 On reče: “Zar ja tebi nisam rekao da se ti nećeš moći strpiti sa mnom?”

18 : 74 On je rekao: “Nemoj me zvati na odgovornost što sam zaboravio i nemoj biti strog prema meni i stavljati me u teškoće.”

18 : 75 Tako su obojica krenuli, pa kad sretoše jednog dječaka, onaj ga ubi. On reče: “Zar si uzeo nevin život koji nije uzeo život drugog? Zaista si uradio ružnu stvar!”

18 : 76 On je rekao: “Zar ja tebi nisam rekao da se ti nećeš moći strpiti sa mnom?”

18 : 77 On je rekao: “Ako te upitam o bilo čemu poslije ovoga, nemoj me zadržati u svom društvu, jer ćeš onda imati dovoljno opravdanja za mene.”

18 : 78 Onda su obojica krenuli, pa kad dođoše stanovnicima jednog naselja, zatražiše hranu od njegovog naroda, ali su oni odbili da ih ugoste. I oni u njemu ugledaše zid koji se htio srušiti, i onaj ga ispravi. On reče: “Da si htio, mogao si uzeti naknadu za to.”

18 : 79 On je rekao: “Ovo je (vrijeme za) rastanak između mene i tebe. Ja ću ti sada reći o onome o čemu ti nisi mogao da se strpiš.

18 : 80 Što se tiče lađe, ona je pripadala malom broju siromašnih koji su radili na moru; ja sam želio da je oštetim, jer je za njima (dolazio) jedan kralj, koji je silom uzimao svaku lađu.

18 : 81 A što se tiče dječaka, njegovi roditelji su bili vjernici, i mi smo se bojali da će im on staviti težak teret neposlušnošću i nezahvalnošću;

18 : 82 pa smo mi željeli da im Gospodar njihov dadne u zamjenu boljeg od njega u čistoći i milosti.

18 : 83 A što se tiče zida, on je pripadao dvojici dječaka, siročadi u gradu, a ispod njega je za njih bilo blago, a njihov otac je bio pravedan čovjek; zato je Gospodar tvoj želio da oni dostignu godine pune snage i da izvade svoje blago, kao milost od Gospodara tvoga; a ja to nisam uradio od svoje volje. Ovo je objašnjenje onoga o čemu se ti nisi mogao strpiti.”

18 : 84 I oni tebe pitaju o Zul-Karnejnu. Reci: “Sigurno ću vam ja ispričati nešto o njemu.”

18 : 85 Mi smo njemu dali čast na Zemlji i dali smo mu sredstva za sve stvari.

18 : 86 I on je krenuo jednim putem,

18 : 87 i kad stiže do mjesta zalaska sunca, on nađe da ono zalazi na izvoru smrdljivog blata, i nađe blizu toga jedan narod. Mi smo rekli: “O Zul-Karnejne, ako hoćeš, kazni ih ili postupaj s njima lijepo.”

18 : 88 On je rekao: “Onoga ko čini zlo, mi ćemo sigurno kazniti; onda će on biti vraćen svome Gospodaru, i On će mu (još) dati žestoku kaznu.”

18 : 89 A onome ko vjeruje i čini dobra djela, njemu će biti sve dobro kao naknada, i Mi ćemo mu odrediti Našom naredbom olakšanje.

18 : 90 Zatim je on krenuo drugim putem,

18 : 91 i, kad stiže do mjesta izlaska sunca, nađe da ono izlazi na narod za koji Mi nismo napravili zastor od njega (sunca).

18 : 92 Tako je to bilo. Uistinu smo Mi Našim znanjem obuhvatili sve što je on radio.

18 : 93 Onda je on krenuo jednim drugim putem,

18 : 94 i kad stiže do mjesta između dva brda, iza njih zateče narod koji je jedva razumio govor.

18 : 95 Oni rekoše: “O Zul-Karnejne, uistinu, Jedžudž i Medžudž prave nered na Zemlji; hoćemo li mi onda tebi platiti naknadu da ti napraviš branu između nas i njih?”

18 : 96 On je odgovorio: “Čast koju mi je Gospodar moj podario je bolja, samo vi meni pomozite snagom; ja ću napraviti između vas i njih veliku branu.

18 : 97 Donesite mi komade željeza.” Pa kad je (time) izravnao prostor između strana dvaju brda, on reče: “Pušite vatru.” Pa kad je to napravio vatrom, reče: “Dajte mi da na to stavim bakar.”

18 : 98 Tako oni nisu bili u stanju da ga prijeđu, niti su bili u stanju da ga prokopaju.

18 : 99 On je rekao: “Ovo je milost od Gospodara moga. No, kad dođe obećanje Gospodara moga, On će ga polomiti u komade. Zaista je obećanje Gospodara moga istina.”

18 : 100 A tog dana Mi ćemo neke od njih pustiti da u valovima idu protiv drugih, i puhnut će se u rog. Onda ćemo ih Mi okupiti sve zajedno.

18 : 101 I tog dana Mi ćemo Džehennem dovesti pred nevjernike,

18 : 102 one čije su oči bile pod zastorom od Moje opomene, i oni čak nisu mogli da čuju.

18 : 103 Zar nevjernici misle da mogu uzimati robove Moje kao zaštitnike umjesto Mene? Mi smo, zaista, pripremili Džehennem kao doček za nevjernike.

18 : 104 Reci: “Hoćete li da vam Mi kažemo o onima koji su najveći gubitnici što se tiče njihovih djela –

18 : 105 čiji je trud izgubljen u životu ovog svijeta, i oni misle da su pokazali savršeno čudo vještinom koju su postigli?”

18 : 106 Ovo su ti koji su poricali ajete Gospodara svoga i susret s Njim. Zato su njihova djela propala, i na Sudnjem danu Mi im nećemo dati nikakve važnosti.

18 : 107 To je njihova nagrada – Džehennem; zato što nisu vjerovali, i pravili su šalu od Mojih ajeta i Mojih poslanika.

18 : 108 Sigurno će za one koji vjeruju i čine dobra djela, biti bašče Dženneta za doček,

18 : 109 u kojima će vječno boraviti; oni neće željeti da budu odvojeni odatle.

18 : 110 Reci: “Da mora postanu tinta za riječi Gospodara moga, sigurno bi mora bila istrošena prije nego što bi riječi Gospodara moga bile završene, čak i da Mi donesemo još (nekoliko mora) nalik ovima kao pomoć.”

18 : 111 Reci: “Ja sam samo čovjek kao i vi; meni je objavljeno da je vaš Bog samo jedan Bog. Zato, onaj ko želi susret sa Gospodarom svojim neka čini dobra djela, i neka nikog ne pridružuje u obožavanju Gospodara svoga.”