قُلۡ اَنَدۡعُوۡا مِنۡ دُوۡنِ اللّٰہِ مَا لَا یَنۡفَعُنَا وَ لَا یَضُرُّنَا وَ نُرَدُّ عَلٰۤی اَعۡقَابِنَا بَعۡدَ اِذۡ ہَدٰٮنَا اللّٰہُ کَالَّذِی اسۡتَہۡوَتۡہُ الشَّیٰطِیۡنُ فِی الۡاَرۡضِ حَیۡرَانَ ۪ لَہٗۤ اَصۡحٰبٌ یَّدۡعُوۡنَہٗۤ اِلَی الۡہُدَی ائۡتِنَا ؕ قُلۡ اِنَّ ہُدَی اللّٰہِ ہُوَ الۡہُدٰی ؕ وَ اُمِرۡنَا لِنُسۡلِمَ لِرَبِّ الۡعٰلَمِیۡنَ ﴿ۙ۷۲﴾
6 : 72
Ti pitaj: “Zar da pozivamo, mimo Allaha, ono što nam niti može donijeti korist niti nam nanijeti štetu, i zar da se okrenemo natrag nakon što nas je Allah uputio - kao onaj koga šejtani zavedu ostavljajući ga izgubljenog na Zemlji; za njega budu takvi prijatelji koji ga pozivaju uputi, (govoreći): ''Dođi k nama?'' ” Ti reci: “Sigurno je Allahova (podarena) uputa stvarna uputa i nama je naređeno da se pokorimo Gospodaru svih svjetova.”