قُلۡ لَّاۤ اَجِدُ فِیۡ مَاۤ اُوۡحِیَ اِلَیَّ مُحَرَّمًا عَلٰی طَاعِمٍ یَّطۡعَمُہٗۤ اِلَّاۤ اَنۡ یَّکُوۡنَ مَیۡتَۃً اَوۡ دَمًا مَّسۡفُوۡحًا اَوۡ لَحۡمَ خِنۡزِیۡرٍ فَاِنَّہٗ رِجۡسٌ اَوۡ فِسۡقًا اُہِلَّ لِغَیۡرِ اللّٰہِ بِہٖ ۚ فَمَنِ اضۡطُرَّ غَیۡرَ بَاغٍ وَّ لَا عَادٍ فَاِنَّ رَبَّکَ غَفُوۡرٌ رَّحِیۡمٌ ﴿۱۴۶﴾
6 : 146
Ti reci: “Ja ne nalazim u onom što je meni objavljeno da je išta zabranjeno onom ko jede, osim onoga što je mrtvo, ili istečena krv, ili svinjsko meso – jer to je zaista nečisto – ili ono nečisto što je zaklano u nečije drugo ime osim Allahovo. A ko je natjeran glađu, a ne željom, niti da prelazi granicu, onda sigurno tvoj Gospodar najviše prašta (i) milostiv je.’’