کَانَ النَّاسُ اُمَّۃً وَّاحِدَۃً ۟ فَبَعَثَ اللّٰہُ النَّبِیّٖنَ مُبَشِّرِیۡنَ وَ مُنۡذِرِیۡنَ ۪ وَ اَنۡزَلَ مَعَہُمُ الۡکِتٰبَ بِالۡحَقِّ لِیَحۡکُمَ بَیۡنَ النَّاسِ فِیۡمَا اخۡتَلَفُوۡا فِیۡہِ ؕ وَ مَا اخۡتَلَفَ فِیۡہِ اِلَّا الَّذِیۡنَ اُوۡتُوۡہُ مِنۡۢ بَعۡدِ مَا جَآءَتۡہُمُ الۡبَیِّنٰتُ بَغۡیًۢا بَیۡنَہُمۡ ۚ فَہَدَی اللّٰہُ الَّذِیۡنَ اٰمَنُوۡا لِمَا اخۡتَلَفُوۡا فِیۡہِ مِنَ الۡحَقِّ بِاِذۡنِہٖ ؕ وَ اللّٰہُ یَہۡدِیۡ مَنۡ یَّشَآءُ اِلٰی صِرَاطٍ مُّسۡتَقِیۡمٍ ﴿۲۱۴﴾
2 : 214
Svi ljudi su bili jedna zajednica, zato je Allah slao poslanike kao nosioce radosnih vijesti i one koji upozoravaju, i objavio je po njima Knjigu sa istinom, da On može presuditi među ljudima o onome u čemu su se razišli. U njoj nije bilo razilaženja osim međusobne zavisti ljudi kojima je data, nakon što su im došli znakovi jasni - pa je Allah uputio Svojom dozvolom one koji vjeruju, jer su se oni u ovome razišli radi istine; a Allah upućuje na Pravi put koga On Hoće.