ODGOVOR NA PRVO PITANJE
Fizička, (prirodna) moralna i duhovna stanja čovjeka
Poštovani slušaoci!
U prvih nekoliko stranica ovog govora ja sam izložio određene uvodne predmete koji na prvi pogled mogu izgledati da se ne tiču teme, ali je za razumijevanje stvarnog odgovora prikladno da ih shvatite. Ja sam napisao neke stvari da vam bude lakše da razumijete stvarno značenje odgovora na postavljena pitanja.
Tri stanja čovjeka
Prvo pitanje se odnosi na prirodna, moralna i duhovna stanja čovjeka. Treba da znate da je Časni Kur’an podijelio ova stanja na tri vrste. Za ove tri vrste on je napravio tri izvora iz kojih ova pojedinačna stanja potječu.
Prvo stanje: nafs – (duša) koji potiče na zlo
Prvo vrelo koje je izvor svih prirodnih stanja je Časnim Kur’anom označen kao Nafse ammarah, što znači – duša koja navodi na zlo, kao što on kaže:
Zaista, nafs navodi na zlo[1]. To znači da je karakteristika ljudske duše (nafsa) da čovjeka navodi na zlo i suprotstavljena je njegovom postizanju savršenstva i njegovom moralnom stanju, i navodi ga na neželjene i loše puteve. Tako je naklonost prema zlu i neumjerenost stanje čovjeka koje njime prirodno prevladava prije moralnog stanja. Ovo stanje će se zvati prirodno stanje sve do tada dok čovjek ne krene pod sjenkom razuma i shvatanja, nego slijedi svoju prirodnu naklonost ka jelu, piću, spavanju, hodanju, ljutnji i provokaciji, kao životinje. Kad je čovjek upućen razumom i shvatanjem, i dovodi svoje prirodno stanje pod kontrolu i upravlja njime na prikladan način, onda ova tri stanja, kako je opisano, nisu više prirodna stanja, nego se ova stanja zovu moralnim stanjima. U slijedećem dijelu će također biti riječi o tome.
Drugo stanje: nefsi lavama – (duša) koja prekorava
Časni Kur’an naziva Nafse Lavama izvor za duhovno stanje, kao što je rekao:
I pazi, kunem se dušom koja mnogo kori [2]; znači, ja pozivam za svjedoka ‘dušu’ koja sebe prekorava za svako zlo i prekršaj. Ova ‘duša’ koja sebe optužuje drugi je izvor ljudskog stanja iz kojeg se proizvodi moralno stanje. U ovom stanju čovjek prestaje da sliči životinjama. Pozivanje te ‘duše’ (lavama) za svjedoka ima za cilj da joj se oda počast, jer je, napredujući iz stanja ‘duše’ koja je naklonjena zlu i postizanjem stanja prekoravanja sebe, ona kod Boga postala vrijedna počasti.
Ona je nazvana lavama (dušom koja sebe kori) zato što prekorava čovjeka zbog zla i nije zadovoljna čovjekovim potčinjavanjem njegovim prirodnim željama i vođenjem razuzdanog života bez granica, nalik životinjama. Ona želi da čovjek stekne dobro stanje i dobar moral, i da se ne pojavi nikakva vrsta prekršaja u bilo kojem aspektu čovjekovog života, i da prirodni osjećaji i želje budu upravljani razumom. Kako ona prekorava svako loše djelo, nazvana je lavama, znači – duša koja mnogo prekorava.
Premda ova duša koja prekorava ne voli prirodni osjećaj nego prekorava sebe, ona još nije u stanju da u potpunosti čini dobra djela i povremeno nad njom prevladaju prirodni osjećaji i tada ona posrne i padne, kao da je dijete koje ne želi da padne, ali padne zbog slabosti. I onda se postidi nad svojom slabosti. Inače je, ukratko, ovo moralno stanje čovjekove duše kad čovjek u sebi okupi visoke moralne vrline i osjeća gađenje prema nepokornosti, ali ne može postići potpuni uspjeh.
Treće stanje: Nafse mutmaina (smirena duša)
Onda je jedan treći izvor koji može biti opisan kao početak duhovnog stanja čovjeka koji je Kur’anom nazvan Nafse mutmainnah, znači, smirena duša, kao što je rečeno:
Ovo znači:O smirena dušo, (koja si našla mir s Bogom), vrati se svome Gospodaru, ti si zadovoljna Njim i On zadovoljan tobom. Zato se pridruži Mojim odabranim robovima i uđi u Džennet moj [3]
Ovo je stanje u kojem je duša čovjeka, spašena od svih slabosti, ispunjena duhovnim moćima i stupa u jedan odnos sa Svemogućim Bogom i bez Njega ona ne može živjeti. Kao što voda, koja teče sa visine naniže velikom silom, na isti način smirena duša teče prema Bogu. To je ono što je Allah dž.š. rekao duši koja je našla mir s Bogom da se vrati svom Gospodaru. Zato on (nafs) u ovom životu dobiva jednu uzvišenu promjenu, ne poslije smrti nego i na ovom svijetu, ne na drugom mjestu on dobiva Džennet dok je još na ovom svijetu.
U ovom ajetu je rečeno da se vrati svom Gospodaru, koji ga je uzgojio, jer on tada biva odgojen od Boga i Božija ljubav postaje njegova opskrba i on pije vodu na ovoj fontani života i tako je spašen od smrti. Kao što na drugom mjestu Časni Kur’an kaže:
Ovo znači da će onaj ko čisti svoju dušu od ovosvjetskih strasti biti spašen i neće biti uništen, ali onaj čija duša bude nadvladana svojim ovozemaljskim strastima, koja su prirodna osjećanja, bit će bez nade u život. [4]
Zato ova tri stanja mogu drugim riječima biti nazvana prirodnim, moralnim i duhovnim stanjima čovjeka. Inače, kad prirodne potrebe čovjeka postanu vrlo opasne, kad su preko mjere i kad često uništavaju moralne i duhovne vrline, ta stanja su u Časnoj Božijoj Knjizi opisana kao duša koja navodi na zlo.
Pitanja
Možda se postavi pitanje kakav je stav Časnog Kur’ana prema prirodnom stanju čovjeka, kakvu uputu on obezbjeđuje u pogledu toga, i kako nastoji da to kontroliše?
Neka bude jasno da prema Časnom Kur’anu prirodno stanje čovjeka ima vrlo snažan odnos sa njegovim moralnim i duhovnim stanjima, utoliko da čak i čovjekov način na koji jede i pije utječe na njegova moralna i duhovna stanja. Ako se prirodno stanje čovjeka stavi u sklad sa uputama Božijeg zakona, to postaje njegovo moralno stanje i duboko utječe na njegovu duhovnost, kao što je rečeno da, šta god padne u rudnik soli, preokrenuto je u so.
Zato Časni Kur’an ističe fizičku čistoću i držanje, i njihovo uređivanje u odnosu na svako obožavanje, unutrašnju čistoću, i duhovnu poniznost. Ova filozofija je tačna i kad razmislimo, uviđamo da fizička stanja duboko utječu na dušu.
Naprimjer, kad su naše oči ispunjene suzama, čak i ako su suze vještački potaknute, odjednom jedan plamen ovih suza padne na srce i onda srce slijedi oči i postane žalosno. Isto tako, kad počnemo da se smijemo, čak i ako je smijeh vještački potaknut, srce počinje da osjeća radost. Također je zapaženo da fizičko padanje na sedždu potiče poniznost u duši. Suprotno, kad se ponosno uspravimo i šepurimo uzdignutog vrata i izbačenih prsa, ovo ponašanje potiče jednu vrstu oholosti i samoveličine. Ovi primjeri jasno potvrđuju da fizička stanja sigurno duboko utječu na duhovna stanja.
Iskustvo, također, pokazuje da različite vrste hrane na razne načine utječu na intelekt i snagu srca
Naprimjer, ako pažljivo posmatrate, otkrit ćete da se kod ljudi koji nikad ne jedu meso hrabrost postepeno smanjuje i oni čak postanu vrlo slabog srca. Gubeći hrabrost, oni gube od Boga datu sposobnost. Ovo je potvrđeno svjedočenjem Božijeg zakona prirode da među životinjama koje jedu travu ni jedna nema takvu hrabrost kao životinje koje jedu meso. Istu stvar vidimo među pticama.
Zato nema sumnje da hrana duboko utječe na moral. Obrnuto, kod onih koji dan i noć jedu meso i vrlo malo zelenila, njihova poniznost i blagost se smanjuje. Oni koji usvoje srednji put razviju obje vrste moralnih vrlina. Zbog iste mudrosti je Svemogući Bog rekao u Časnom Kur’anu:
Jedite i pijte, ali ne prelazite granice.[5] ; znači, jedite meso i druge stvari, ali nemojte pretjerivati, da to ne ostavi loše posljedice na vaše moralno stanje i da vaše zdravlje ne strada. Kao što na dušu utječe fizički postupak, na isti način ponekad duša duboko utječe na tijelo.
Naprimjer, kad osoba doživljava tugu, njene oči postanu vlažne, a osoba koja osjeća radost, smije se. Sve naše prirodne radnje kao što su jelo, piće, spavanje, hodanje, selidba, odmaranje, kupanje itd., duboko utječu na naše duhovno stanje. Naša fizička građa je u prisnom odnosu sa našom ukupnom ljudskom prirodom. Ako je određeni dio mozga povrijeđen, odjednom pamćenje bude izgubljeno. Povreda drugog dijela mozga izaziva gubljenje svijesti. Otrovni zrak duboko utječe na tijelo i kroz to na srce, i cijeli unutarnji sistem, s kojim je moralni sistem povezan, oslabljen je i čak čovjek postane kao lud i za nekoliko minuta umire.
Tako fizičke povrede i osjećanja pokazuju neki čudan prizor. Iz toga je jasno da duša i tijelo imaju takav odnos, a otkrivanje te tajne nije posao čovjeka. Duboko razmišljanje pokazuje da je tijelo majka duše. Duša se ne spušta izvana u maternicu trudne žene. To je svjetlo koje je na tajni način ugrađeno u spermi koje počinje da sija sa razvojem tijela. Riječ Svemogućeg Boga nam objašnjava da duša postaje očita iz sistema koji je od sjemena pripremljen u maternici, kao što je rečeno u Časnom Kur’anu:
Zatim smo to razvili u drugo stvorenje. Pa neka je blagoslovljen Allah, najbolji Stvaralac.[6] . Ovo znači da Bog daje novo stvaranje tijelu koje je pripremljeno u maternici i da je to novo stvaranje nazvano duša. Visoko je blagoslovljen Bog koji nema ravnog kao Stvaralac. Ono što je rečeno: ‘Mi pokazujemo jedno drugo rađanje od ovog tijela,’ jedna je duboka tajna koja pokazuje stvarnost duše i snažan odnos koji postoji između duše i tijela.
Mi smo time isto tako podučeni da ista filozofija leži ispod fizičkih djela, riječi i pokreta kad su učinjeni na Božijem putu; znači, da na početku duša bude skrivena u svim iskrenim djelima kako duša bude skrivena u spermi. Koliko je okvir ovih djela spreman, ta duša više svijetli i kad taj okvir u cijelosti postane spreman, odjednom ta duša isijava u svojoj savršenoj manifestaciji i otkriva svoje duhovno lice. I jasni pokret života počinje. Ovo znači da, kad je okvir djela savršen, nešto odjednom isijava unutar kao blijesak munje.
Ovo je to doba o kome Svemogući Bog kaže u Časnom Kur’anu:
Kad sam Ja napravio njegov okvir i upotpunio sve manifestacije slave i udahnuo u njega Svoj duh, onda padnite na sedždu svi vi, radi njega.[7].
Ovaj ajet pokazuje da kad okvir djela bude spreman, u njemu isijava duša, koju Bog pripisuje Sebi zato što poslije uništenja ovog života taj okvir biva spreman. Tako Božije svjetlo, koje na početku tinja, odjednom isijava, i neophodno je poslije viđenja ovakve Božije slave da svako padne na sedždu i bude privučen Njemu. Svaki pojedinac pada na sedždu videći ovo svjetlo i prirodno je privučen tome, izuzevši Iblisa koji voli mrak.
[1] Časni Kur’an 12:54
[2] Časni Kur'an 75:3
[3] Časni Kur'an 89:28-31
[4] Časni Kur'an 91:10-11
[5] Časni Kur'an 7:32
[6] Časni Kur'an 23:15
[7] Časni Kur'an 15:30