Kada razmišljam o Uzvišenoj Božijoj riječi, uviđam kako je On Svojim učenjem dao pravila čovjeku za reformu njegovog prirodnog stanja i onda ga postepeno uzdigao i želi da ga uzdigne do najvišeg duhovnog stanja. Meni ovaj postupak pokazuje mnogo mudrosti, tako da izgleda da je na početku Bog želio da čovjeka uči pravilima društvenog ponašanja kao što su sjedenje, stajanje, piće, govor itd., i da ga tako spasi iz stanja divljaštva i potpuno ga odvoji od životinja, i tako mu dadne osnovno moralno stanje koje može biti opisano društvenom kulturom.
Onda On želi da uredi njegove prirodne adete (navike), koje mi, drugim riječima, možemo nazvati lošim ponašanjem, da oni postignu karakter visokih moralnih vrlina. Oba ova načina u stvarnosti su ista, zato što su za reformu prirodnog stanja. Između njih je razlika samo u stepenu, jedan je niži, a drugi je viši. Svemudri je tako uredio moralni sistem da čovjek bude u stanju da se uzdigne od niskog do visokog moralnog stanja.