Način osnivanja savršenog duhovnog odnosa s Bogom kojem nas uči Časni Kur’an je islam, što znači posvećenost čovjekovog cijelog života Božijem putu i da budemo okupirani molitvama kojima smo učeni u suri Fatiha. Ovo je suština islama. Potpuna predaja Bogu i molitva učena u suri Fatiha jedini su načini spoznavanja Boga i pijenja vode istinskog spasa. Ovo je jedini način koji je zakon prirode odredio za čovjekovo najviše napredovanje i za susret s Bogom. Jedino nađu Boga oni koji uđu u duhovnu vatru islama i nastave biti okupirani molitvom izloženoj u suri Fatiha.
Šta je islam? To je jedna plamteća vatra koja izgara naš život i, spaljujući naša lažna božanstva, prinosi žrtvu našeg života, našeg imetka i naše časti našem Uzvišenom Bogu. Ulazeći u takva vrela, mi pijemo vodu novog života i sve naše duhovne sposobnosti postižu takav odnos s Bogom kakav postoji među rodbinom. Ova vatra izbija iz naše unutrašnjosti kao munja i druga vatra više nas se spušta na nas.
Spajanjem ovih dvaju plamenova sve naše strasti i naša ljubav za bilo čim mimo Boga su potpuno spaljeni i mi postajemo mrtvi naspram našeg prethodnog života. Ovo stanje je u Časnom Kur’anu nazvano islam. Kroz naše potpuno predavanje Božijoj volji naše strasti su ubijene, i mi kroz molitvu postižemo novi život. Za ovaj drugi život je neophodno da osoba primi objavu. Stizanje na ovaj stepen je interpretirano kao susret s Bogom, ili, drugim riječima, opažanjem Boga.
Na ovom stepenu čovjek zasniva odnos s Bogom čija odlika je kao da on vidi Boga, njemu je data nova moć i sva njegova čula i unutrašnje sposobnosti su osvijetljeni i on osjeća snažan uticaj uzvišenog života. Na ovom stepenu, Bog postaje njegovo oko kojim gleda, i postaje njegov jezik kojim govori, i postaje njegova ruka kojom napada svoje neprijatelje, i postaje njegovo uho kojim sluša, i postaje njegova stopa kojom hoda. Na ovaj stepen se odnosi ono rečeno u ajetu:
یَدُ اللّٰہِ فَوۡقَ اَیۡدِیۡہِمۡ”Allahova je ruka nad njihovim rukama”.(48:11).
Na isti način je rečeno:
وَ مَا رَمَیۡتَ اِذۡ رَمَیۡتَ وَ لٰکِنَّ اللّٰہَ رَمٰی
”(O Muhammede), nisi ti bacio (šakom kamenje prema njima), kad si bacio, nego je Allah bacio”(8:18).
Ukratko, na ovom stepenu postoji savršeno jedinstvo s Bogom i Njegova uzvišena volja sasvim ispunjava dušu, i moralna moć koja je prethodno bila slaba postaje čvrsta kao planina, i razum i inteligencija su do krajnosti izoštreni. Ovo je značenje ajeta:
وَ اَیَّدَہُمۡ بِرُوۡحٍ مِّنۡہُOn ih je ojačao Svojim svetim duhom (prema ajetu 58:23). Na ovom stepenu rijeke ljubavi za posvećenost Njemu talasaju na takav način da umrijeti na Božijem putu, i izdržati hiljade patnji u Njegovo ime, i postati ponižen na Njegovom putu, postaje lahko kao slomiti slamku. Čovjeka nešto vuče prema Bogu i ne zna ko ga vuče. Čovjek je nošen skrivenom rukom, i ispunjavati Božiju volju postaje svrha njegovog života. Na ovom stepenu Bog izgleda vrlo blizu, kao što je rekao:
وَ نَحۡنُ اَقۡرَبُ اِلَیۡہِ مِنۡ حَبۡلِ الۡوَرِیۡدِ”Mi smo njemu bliži od žile kucavice.”(50:17).
Čovjek je na tom stepenu kao voće koje samo pada s drveta kad je zrelo. Ta osoba prekida sve vrste svjetskih odnosa. Njegov odnos s Bogom se produbljuje i on se udaljava od svih stvorenja i počašćen je riječju i razgovorom Božijim. Vrata pristupa ovom stepenu su tako široko otvorena danas kao što su bila i u bilo koje vrijeme, i Božija milost i dalje udjeljuje ovu blagodat onima koji je traže, kao što je činio i prije.
Ali ovaj put se ne postiže samo kretanjem jezika, i ova vrata nisu otvorena ispraznim govorom i hvalisanjem. Ima mnogih koji traže, ali je mali broj onih koji nađu. Šta je razlog tome? To je zato što ovaj stepen zahtijeva istinsku žudnju i istinsku žrtvu. Same riječi ne znače ništa u ovom kontekstu. Zakoračiti vjerno u vatru iz koje drugi ljudi bježe je prvi zahtjev ovog puta. Hvalisanje ništa ne pomaže; ono što je potrebno je praktična želja i revnost. U ovom kontekstu Bog, Uzvišeni, rekao je:
وَ اِذَا سَاَلَکَ عِبَادِیۡ عَنِّیۡ فَاِنِّیۡ قَرِیۡبٌ ؕ اُجِیۡبُ دَعۡوَۃَ الدَّاعِ اِذَا دَعَانِ ۙ فَلۡیَسۡتَجِیۡبُوۡا لِیۡ وَ لۡیُؤۡمِنُوۡا بِیۡ لَعَلَّہُمۡ یَرۡشُدُوۡنَ”A kad te Moji robovi pitaju za Mene, zaista sam Ja blizu. Ja odgovaram na molitvu molitelja kad Mezove. Zato oni treba da se odazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.”(2:187).