Odgovor na ovo pitanje je: različiti ljudi, budući da su kratkovidi i nedostaje im visoke odlučnosti, određuju razne svrhe za svoje živote i ograniče se na svjetske ciljeve i ambicije. No, svrha koju je Allah dž.š. odredio za čovjeka u Svojoj Časnoj Riječi je kako slijedi:
وَ مَا خَلَقۡتُ الۡجِنَّ وَ الۡاِنۡسَ اِلَّا لِیَعۡبُدُوۡنِ”A Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju.”(51:57).
Zato je istinska svrha (cilj) čovjekovog života obožavanje Boga, Njegovo razumijevanje i potpuna posvećenost Njemu. Očito je da čovjek nije u položaju da odredi svrhu svog vlastitog života, jer on ne dolazi na svijet sam od sebe, niti će otići odatle po svojoj vlastitoj volji. On je stvorenje Jednog, koji ga je stvorio i obdario ga boljim i višim sposobnostima od sposobnosti svih drugih životinja, i također, odredio svrhu njegovog života. Bilo da neko shvati ovaj cilj ili ne, svrha čovjekovog stvaranja bez sumnje je obožavanje i shvatanje Boga i potpuna izgubljenost u Njemu. Kao što je na jednom mjestu Allah dž.š. u Časnom Kur’anu rekao:
اِنَّ الدِّیۡنَ عِنۡدَ اللّٰہِ الۡاِسۡلَامُ
… فِطۡرَتَ اللّٰہِ الَّتِیۡ فَطَرَ النَّاسَ عَلَیۡہَا
ذٰلِکَ الدِّیۡنُ الۡقَیِّمُVjera koja omogućava istinsko shvatanje Boga i propisuje Njegovo istinsko obožavanje je islam (prema ajetu 3:20).
Islam je usađen u čovjekovu prirodu i čovjek je bio stvoren u skladu sa islamom, i stvoren je za islam (prema ajetu 30:30-31).
Ovo znači da je Bog želio da čovjek treba, sa svim svojim sposobnostima, sebe posvetiti Njegovom obožavanju, pokornosti i ljubavi. Zato je On čovjeku dao sve sposobnosti koje su prikladne za islam.
Ovi ajeti imaju vrlo široko značenje, dio njih smo objasnili u trećem dijelu odgovora na prvo pitanje. Ovdje želimo da kratko objasnimo da je istinska svrha unutrašnjih i vanjskih dijelova i sposobnosti koji su bili dati čovjeku, shvatanje Boga, Njegovo obožavanje, i Njegova ljubav. Zato, uprkos tome što je zauzet raznim djelima u ovom životu, čovjek ne nalazi svoju istinsku sreću u nekom drugom (osim u Bogu).
Nakon što je imao veliko bogatstvo, nakon što je držao visok položaj, nakon što je postao veliki trgovac, nakon što je upravljao velikim kraljevstvom, nakon što je bio poznat kao veliki filozof, na kraju se sa velikim žaljenjem rastavlja od svih ovosvjetskih čežnji. Njegovo srce ga neprestano kori zbog njegove potpune preokupacije svjetskim poslovima i njegova savjest nikada ne odobrava njegovo lukavstvo, prevare, i nedopuštene aktivnosti.
Inteligentna osoba može shvatiti ovaj predmet na ovaj način: da svrha svega treba biti određena njegovim najvišim dostignućem – to će biti smatrano razlogom ili svrhom za njegovo stvaranje. Naprimjer, glavna funkcija vola je oranje, ili navodnjavanje, ili prijevoz. Njegove sposobnosti nisu prilagođene ni za šta drugo. Zbog toga, svrhu života vola predstavljaju samo ove tri stvari. On nema moći da radi bilo šta drugo. Ali kad razmotrimo sposobnosti čovjeka i nastojimo da otkrijemo šta je njegova najviša moć, nalazimo da je to njegovo traganje za Bogom, Uzvišenim.
On želi da postane tako predan Bogu da ništa ne postane njegovo i sve što je njegovo treba da postane Božije.
On sa drugim životinjama dijeli svoj prirodni nagon prema jelu, spavanju itd, jer u radinosti su neke životinje daleko ispred njega. Zaista, pčele izvlačeći bit raznih vrsta cvijeća proizvode tako izvanredan med da čovjek još nije bio u stanju da ih dostigne. Očito je, zato, da je najveća vrlina čovjekovih sposobnosti da spozna Boga, Uzvišenog. Zato je istinska svrha njegovog života da prozor njegovog srca treba da se otvori prema Bogu.