Treće pitanje je: Šta su duhovna stanja? Mi smo već rekli da je prema Časnom Kur’anu glavni izvor duhovnih stanja smirena duša, koja osobu vodi iz stepena moralnih vrlina do stepena pobožnog bića, kao što je Allah dž.š. rekao:
یٰۤاَیَّتُہَا النَّفۡسُ الۡمُطۡمَئِنَّۃُ
ارۡجِعِیۡۤ اِلٰی رَبِّکِ رَاضِیَۃً مَّرۡضِیَّۃً
فَادۡخُلِیۡ فِیۡ عِبٰدِیۡ
وَ ادۡخُلِیۡ جَنَّتِیۡ
O dušo smirena (koja si našla mir s Bogom)! Vrati se Gospodaru svom zadovoljna, čineći Njemu zadovoljstvo. Zato uđi među Moje robove, i uđi u Džennet Moj´´(89:28-31).
Na ovom mjestu mi hoćemo da objasnimo značenje ovog ajeta da bismo mogli objasniti stepene duhovnog stanja. Treba da zapamtite da je najveće duhovno stanje osobe u ovom životu da nađe mir s Bogom i sve njegovo zadovoljstvo, oduševljenje i radost treba da budu radi Boga. Ovo je stanje koje je, drugim riječima nazvano džennetskim životom. U ovom stanju čovjeku je dat džennetski život u samom ovom životu u zamjenu za njegovu savršenu iskrenost, čistoću i odanost.
Dok drugi ljudi čekaju na obećani Džennet na drugom svijetu, on ulazi u njega u samom ovom životu. Stižući na ovaj stepen, čovjek shvata da je obožavanje, čiji je teret bio stavljen na njegovu glavu, u stvarnosti takva opskrba koja uzgaja njegovu dušu, i o kojem duhovni život ponajviše ovisi, i da rezultat tog obožavanja nije odgođen za drugi svijet.
Na ovom mjestu on ulazi u takvo stanje da sav prijekor koji mu ‘duša koja prekorava’ daje na njegov nečisti život, biva preokrenuta ovom dobrom namjerom koja je početak razvoja smirene duše, iako ona ipak još ne uspijeva da u potpunosti pobudi čovjekovu želju za dobrotom i ne pokazuje stvarnu mržnju prema njegovim zlim željama i ne daruje mu moć da stoji na dobrim djelima.
Stizanjem na ovaj stepen, čovjek postaje kadar da postigne potpuni uspjeh. Sve strasti njegovog nafsa počinju da slabe i vjetar koji jača počinje da puše na dušu tako da dotična osoba sa prijekorom gleda na svoje prethodne slabosti.
U to vrijeme čovjekova priroda i navike doživljavaju veliki preokret i promjenu, i on je od vučen daleko od svog prethodnog stanja. On biva opran i očišćen, i Bog Svojom vlastitom rukom ispisuje ljubav prema dobrim djelima na njegovo srce i izbacuje iz njegovog srca nečistoću grijeha. Sile istine potpuno zauzimaju tvrđavu njegovog srca i ispravnost zauzima sve kutke njegove prirode, i istina postaje pobjednik, a neistina polaže svoje oružje i otjerana je u bijeg. Božija ruka biva stavljena u njegovo srce i on poduzima svaku stopu pod sjenom Božijom. Svemogući Bog je sve ovo pokazao u slijedećim ajetima:
اُولٰٓئِکَ کَتَبَ فِیۡ قُلُوۡبِہِمُ الۡاِیۡمَانَ وَ اَیَّدَہُمۡ بِرُوۡحٍ مِّنۡہُ
حَبَّبَ اِلَیۡکُمُ الۡاِیۡمَانَ وَ زَیَّنَہٗ فِیۡ قُلُوۡبِکُمۡ وَ کَرَّہَ اِلَیۡکُمُ الۡکُفۡرَ وَ الۡفُسُوۡقَ وَ الۡعِصۡیَانَ ؕ اُولٰٓئِکَ ہُمُ الرّٰشِدُوۡنَ
فَضۡلًا مِّنَ اللّٰہِ وَ نِعۡمَۃً ؕ وَ اللّٰہُ عَلِیۡمٌ حَکِیۡمٌ
وَ قُلۡ جَآءَ الۡحَقُّ وَ زَہَقَ الۡبَاطِلُ ؕ اِنَّ الۡبَاطِلَ کَانَ زَہُوۡقًا
To su oni u čijim srcima je Allah ispisao vjeru (Svojom vlastitom rukom) i koje je On pomogao sa Ruhul Kudusom (Svetim duhom) (58:23).
Allah je vama omilio vjeru i ukrasio je u vašim srcima, i On vam je omrazio nevjerovanje, loša djela i neposlušnost. Ovo su ljudi koji su upućeni,velikom dobrotom i blagodati od Allaha. A Allah sve zna (i) mudar je.´´(49:8-9).
Istina je došla i neistina je pobjegla. Zaista, neistina je ta koja bježi.´´(17:82).
Sve ovo pripada duhovnom stanju koje čovjek postiže na trećem stepenu. Niko ne može postići istinsku čulnost dok ne stigne na ovo stanje. Ovo što je Bog rekao: ´´Ja sam ispisao na njegovo srce vjeru i pomogao ga Ruhul Kudusom´´, znači da niko ne može postići istinsku čistoću i bogobojaznost dok nema uz sebe nebesku pomoć.
Na stepenu ‘duše koja prekorava’ stanje čovjeka je takvo da se često kaje i često pada, i ponekad očajava zbog svoje sposobnosti i smatra svoju bolest neizlječivom. On ostaje u ovom stanju neki period i onda, kad se određeno vrijeme ispuni, odjednom dolazi svjetlo u toku noći ili u toku dana. S ovim svjetlom biva Božija moć. Sa spuštanjem tog svjetla on prolazi kroz čudnu promjenu i shvata kontrolu skrivene ruke, i opaža neobičan svijet.
U to vrijeme on shvata da Bog postoji i Njegove oči su ispunjene svjetlom koje prije nisu posjedovale. Kako možemo da dobijemo taj put i kako ćemo postići to svjetlo? Neka se zna da na ovom svijetu svaka posljedica ima svoj povod i iza svakog pokreta je pokretač. Za stjecanje svake vrste znanja određen je način koji je nazvan ispravnim putem. Ništa na ovom svijetu ne može biti postignuto bez prilagođavanja pravilima koja je priroda od samog početka odredila za to. Zakon prirode nas obavještava da je za postizanje svakog cilja određen ispravan put, i cilj može biti postignut slijeđenjem tog puta.
Naprimjer, ako sjedimo u mračnoj sobi i potrebna nam je sunčeva svjetlost, za nas je ispravan put za pribavljanje svjetla sunca da otvorimo prozor koji je okrenut prema suncu. I onda, odjednom, svjetlo sunca ulazi u sobu i osvjetljava nas. Prema tome, očito je da za stjecanje Božije ljubavi i stvarne milosti mora biti neki prozor, i mora biti određen način za stjecanje čiste duhovnosti. Onda treba da vidimo ispravan put koji vodi duhovnosti dok tražimo pravi put za postizanje svih naših drugih ciljeva.
Ali, da li je ovo način da mi samo preko svog razuma i svog izmišljanja stvari nastojimo da susretnemo Boga? Vrata koja jedino mogu biti otvorena Njegovim moćnim rukama neće se otvoriti našoj logici i filozofiji. Zapamtite da je ovo potpuno pogrešno. Mi ne možemo naći Trajnog i Samoodržavajućeg Boga kroz naše vlastite planove.
Jedini ispravan put za postizanje ovog cilja je da prvo treba da svoje živote posvetimo, skupa sa svim našim sposobnostima, putu Svemogućeg Boga, i onda nastavimo u dovama za susret s Njim, i da tako spoznamo Boga kroz Boga Samog.