Moralne vrline koje je istinski Stvaralac odredio za napuštanje zla poznate su po četirima imenima u arapskom, koji ima posebno ime za sve ljudske pojmove, ponašanje i morale.
Prva od ovih moralnih vrlina je nazvana ihsan, što znači čestitost. Izraz podrazumijeva vrlinu koja se odnosi na sposobnost muškaraca i žena da rađaju. Oni muškarci i žene će biti nazvani čestitim koji se potpuno uzdrže od nedozvoljenog seksa i svakog približavanja tome, čija je posljedica sramota i poniženje na ovom svijetu za obje strane, i kazna na drugom svijetu, a beščašće i velika šteta za one koji su vezani za njih.
Naprimjer, ako je čovjek kriv zbog prilaženja tuđoj ženi, iako to prilaženje ne stigne toliko daleko da započnu blud, ipak je jednako njegovom prethođenju, onda taj čovjek čija je žena to učinila mora da se rastavi od svoje žene koja bi jednako činila blud. Ako ovakva žena ima djece ili poslije rodi dijete, oni će biti u sumnji. Muž će morati podnijeti svu ovu štetu zbog lošeg djela zlonamjernika.
Treba da zapamtite da će moralna vrlina čestitosti stupiti u djelovanje kad se čovjek koji posjeduje sposobnost za činjenje ovog posebnog poroka uzdrži da to ne čini. Ako on ne posjeduje tu sposobnost, zato što je maloljetan, ili nemoćan, ili je uškopljenik, ili je doživio starost, mi mu ne možemo dati zaslugu za moralnu vrlinu čestitosti. On ima prirodno stanje čestitosti, ali, kao što smo neprestano isticali, prirodna stanja ne mogu biti opisana moralnim vrlinama.
Ona postaju moralne vrline kad se vrše ili kad su postale kadre da budu vršene u svojim prikladnim prilikama, pod kontrolom zrelog razmišljanja. Zato, maloljetnicima i impotentnim i onima koji sebe na neki način liše seksualne sposobnosti ne može biti data zasluga za ovu moralnu vrlinu, iako će izgledati da oni vode čestit život. U svim ovakvim slučajevima njihova čestitost će biti samo prirodno stanje, a ne nešto drugo. Pošto je ovo nečisto djelo i može biti počinjeno i od muškaraca i od žena, Časna Božija Knjiga u svom kontekstu daje učenje kako za muškarce tako i za žene. Ona kaže:
”Reci muškarcima vjernicima da obore svoje poglede (da ne gledaju na tuđe žene otvoreno da to može voditi pobudi) i čuvaju svoja stidna mjesta… ”(Časni Kur'an 24:31)
Naprimjer, oni ne treba da slušaju pjevanje ili zavodljive glasove tuđih žena, niti treba da slušaju priče o njihovoj ljepoti. Ovo je dobar način očuvanja čistoće njihovih pogleda i srca.
Na isti način Kur’an kaže:
”Reci ženama vjernicama da obore svoje poglede (da ne gledaju na tuđe muškarce) ….” (Časni Kur'an 24:32) One treba da čuvaju svoje uši od slušanja uzbudljivih glasova takvih muškaraca. Prema ajetu 24:32, one treba da prikrivaju svoju ljepotu i ne treba da je otkrivaju nikome osim svojima (kako je opisano). One treba da povuku svoje pokrivače preko prsa i tako pokriju svoje glave, uši i sljepoočnice. One ne treba da udaraju svojim nogama o tlo kao plesačice…
Ovo su upute koje će vas čuvati od moralnog posrtanja.Drugi način čuvanja je da se okrenemo Svemogućem Bogu i da Ga molimo da budemo sačuvani protiv posrtanja i pogrešaka. Druga uputa je:
”I ne budite blizu bludu(Časni Kur'an 17:33).
Ovo znači da čovjek treba da izbjegava sve prilike koje mogu potaknuti njegov um u tom pravcu, i treba da izbjegava sve puteve koji mogu voditi ovom grijehu. Onaj ko čini blud, on zlo vodi na vrhunac. Put bluda je vrlo loš put, jer ometa napredovanje prema cilju i vrlo je opasan za vaš konačni cilj.
Prema ajetu 24:34, onaj ko ne nađe sredstva za brak treba da čuva svoju čistoću na neki drugi način, naprimjer, kroz post ili dijetu, ili da svoju snagu koristi na teškim poslovima.
Ljudi ponekad ne žele da se žene ili podvrgnu kastriranju i prihvate monaštvo. Prema ajetu 57:28, Bog nije propisao monaštvo i zato oni koji to usvoje dokazuju da nisu u stanju da se pokore toj naredbi. Ovo pokazuje da bi svako morao, da su neoženjenost i monaštvo bili nametnuti od Boga, usvojiti ovu naredbu, u kojem slučaju bi ljudska rasa već odavno bila dokrajčena. Isto tako, da je čednost trebala bila sačuvana kroz kastriranje ili bilo koji drugi ovakav način (ili sredstvo), to bi bilo ravno kritikovanju Boga, koji je dao ovu sposobnost čovjeku.
Pored toga, sevap ili nagrada su vezani za to da čovjek, koji ima sposobnost, a radi straha od Boga bori se protiv loših osjećaja, te sposobnosti koristi samo s dozvolom i da dobije dvije vrste sevapa. Uništavanjem sposobnosti rađanja čovjek će sebe lišiti obiju ovih nagrada. Nagrada je jedino opravdana kad čovjek ima suprotna osjećanja i bori se protiv njih. Kakvu će nagradu imati čovjek ako ne posjeduje ovu moć kao što je dijete ne posjeduje? Da li dijete može dobiti nagradu za svoju čestitost?
- Časni Kura'n 24:31-32
- Časni Kur'an 17:33
- Časni Kur'an 24:34
- Časni Kur'an 57:28