Islamski i historijski izvori
♦ Časni Poslanik s.a.v.s. je sa svojih 25. godina oženio 15 godina stariju hazreti Hadidžu. Samo s njom je u braku bio dok ona nije preselila, dakle dok nije napunio 50. godina. Nakon toga se oženio jednom starijom ženom koja se zvala hazreti Sauda. Tek sa 53. godine je oženio hazreti Aišu.
♦ Hazreti Aiša je bila kćerka hazreti Abu Bakra, najbližeg ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s.,najmlađa supruga, jedina djevica od njegovih supruga. Bila je izuzetno inteligentna, željna znanja, ljupka, otvorena i kritički raspoložena.
♦ Zaruke su bile prema već u običajenom shvatanju kada je hazreti Aiša imala šest godina,brak je sklopljen kada je imala devet godina. Orijentalisti općenito preuzimaju ove podatke. Prema drugom shvatanju kojeg zastupaju i Ahmadi muslimani vjenčanje se desilo tek kada je hazreti Aiša imala 15 godina, a sklapanje braka (Nikah) kada je imala 10 ili 11 godina.[1]
Vjenčanje u dobi od 15. godina za tadašnje prilike i okolnosti u Arabiji nije bilo neuobičajeno.
♦ Datumi i vrijeme u predanjima i prenošenjima nisu potpuni i apsolutni jer predstavljaju uvijek procjenjene podatke. Na primjer podatak o vjenčanju hazreti Hadidže, da li se desilo kada je imala 28 ili 40 godina; da li je hazreti Maimuna preselila sa 51 ili 61 godinu. Toznači i da procjene o godinama starosti hazreti Aiše ne možemo uzeti tek tako, zdravo zagotovo. I o danu njenog rođenja, vjenčanja, časa preseljenja i godina starosti u tom času navedeni imamo različite izvore u hadiskoj nauci.
♦ Brak Časnog Poslanika s.a.v.s. sa hazreti Aišom bio je veoma sretan. Toliko ga je voljela da je čak bila ljubomorna na njegovu ljubav prema drugim suprugama, kako se u različitim hadisima prenosi.
♦ Činjenica da su takvi brakovi u tadašnje vrijeme bili običaj i da se spolna zrelost postizala veoma rano bili su razlozi da se tek u prošlom stoljeću, a ne ranije diskutuje o sklapanju braka Časnog Poslanika s.a.v.s. sa mladom hazreti Aišom.
♦ S islamskog polazišta brak sa hazreti Aišom je Bog propisao.[2]
♦ Tek kritikom nekih orijentalista, koji su na islam gledali izvana, time ne suosjećajući dubine islamskog učenja kao ne obuhvatajući u svoju analizu okolnosti i životne prilike vremena u kojem je Časni Poslanik s.a.v.s. živio, došlo je do čuđenja o trenutku sklapanja tog braka.
♦ Svako društvo ima određene vrijednosti koje prožimaju njihovi običaji i tradicije i te vrijednosti i kulturna pozadina se trebaju uzeti u razmatranje prilikom proučavanja pojedine ličnosti i njenih djela. Pokušamo li kojim slučajem historijske događaje ocjeniti prema današnjim mjerilima, naša će analiza bez sumnje biti pogrešna.
♦ Vezano za običaje vjenčanja tadašnjeg vremena mogu se navesti sljedeće činjenice:
- Za vrijeme života Časnog Poslanik s.a.v.s. mlade djevojčice ( od 7/8- 12 godina starosti) su bile veoma rano udane za momke.
- Razlika u godina između muža i žene nije bila bitna u braku.
- Mlade djevojke su postizale zrelost prije nego što je to slučaj u današnjem vremenu zbog klimatskih i geografskih uslova.
- I momci su brzo sazrijevali: Sa 13. godina su kod Arapa dječaci učestvovali u ratu boreći se mačem. Sa 17. godina je hazreti Usama predvodio islamsku vojsku.
- Hazreti Ebu Bakr je prije bračne ponude Časnog Poslanika s.a.v.s. već pregovarao sa roditeljima Džubajr ibn Mut'ima povodom njegovog mogućeg braka sa hazreti Aišom.
♦ U islamskoj enciklopediji Dijanet piše da su udavali žensku djecu već sa 12. godina. Ništa drugačije nije bilo ni kod Grka. Dr. Maria H. Dettenhofer, docentica na predmetu stare historije na univerzitetu u Minhenu, koja radi pri historiji društva Grčke i Rima, navodi da su ljudi sklapali brak veoma rano:
“Već velika razlika u godinama između muškarca i žene (oko 15 godina) kao i rano stupanje djevojaka u bračnu zajednicu( starosne dobi od 13 do 15 godina) i relativno kasno stupanje u brak muškaraca, po pravilu u 30. godini starosti uslovljavali su i održavali više odgojni odnos između bračnih partnera.”[3]
♦ Slično je bilo i kod Rimljana. I u srednjem vijeku je 12. godina starosti bila oznaka za pojavu puberteta. To znači da su se djeca sa 12. godina starosti mogla ženiti/udavati. Momcii djevojke su sklapali brakove odmah nakon puberteta.[4]
♦ Što žene bliže žive ekvatoru to su prosječne godine pojave prvog ženskog ciklusa ranije. Afričke djevojke dobijaju svoj prvi ciklus osam mjeseci prije evropskih djevojaka uprosjeku.
“Prosječna temperatura jedne zemlje ili provincije se smatra glavnim činiocem ne samo za pojavu prvog ciklusa kod djevojaka nego u pitanju cijelokupnog spolnog razvoja tokom puberteta.”
♦ Adolescencija (faza života između puberteta i potpune zrelosti) od zemlje do zemlje različitose definiše. Od Njemačke u kojoj se smatra da nastupa između 16- 24 godine do WHO koja smatra da nastupa od 10 do 20 godina. To nam pokazuje raznolik spektar shvatanja tog pojma u zavisnosti od geografskog položaja i kulturološkog podneblja.
♦ U prethodnom stoljeću ljude su smatrali spremnim za brak čim bi ušli u pubertet. I dan danas u različitim kulturama se brakovi sklapaju odmah nakon puberteta. U nedavnom novinskom članku iz centralne Afrike u pitanju starosne dobi za brak se kaže:”Žene se udaju odmah nakon puberteta.”
♦ Čak i danas preko 50% djevojaka u nekim dijelovima Etiopije i Nigerije se udaje prije nego napune 15.godina. U Južnoj Africi je određena donja granica za mogućnost zasnivanja braka i ona za djevojke iznosi 12. godina, a za momke 14. godina.
♦ Na brak Časnog Poslanika s.a.v.s. sa hazreti Aišom se u njegovo vrijeme gledalo kao na nešto sasvim normalno i nije u opće kritikovano. Inače protivnici Časnog Poslanika s.a.v.s.sigurno ne bi ispustili priliku da ga kritikuju za njegov brak sa hazreti Aišom. Nabia Abbot,profesorica orijentalistike na Chicago univerzitetu na to kaže:
“Ni u jednoj verziji se ne mogu naći komentari o razlici u godinama između Muhammada i Aiše niti o nježnim godinama mlade.”
♦ Montgomerry Watt, jedan od najviše citiranih islamskih učenjaka današnjice na to kaže:
- Drugo što se prebacuje Muhammadu od moralnih pogrešaka su i to da je bio pohotljiv i podmukao…
- Kako da gledamo na Muhammada? Prema mjerilima njegovog vremena i njegove zemlje? Ili prema mjerilima razjašnjenih mišljenja današnjeg Zapada? Ako se tačno provjere izvori onda postaje jasno da ona djela Muhammada koje današnji Zapad ne odobrava nisu bila predmet kritike moralnosti njegovih suvremenika. Oni su kritikovali tek neka njegova djela , ali zbog praznovjernih predrasuda, ili straha od posljedica. (…)
- Tako, sa tačke gledišta njegovog vremena, tvrdnje o njegovoj izdaji i pohotljivosti ne mogu opstati. Njegovi suvremenici ga nipošto nisu smatrali moralno sumnjivim. Nasuprot tome neka djela zapadnjaka koja su kritikovana pokazuju da su Muhammad i njegova mjerila bili mnogo ispred njegova vremena.
U njegovo vrijeme i u njegovoj generaciji bio je reformator društva, čak i reformator na polju morala. On je načinio novi sistem društvene sigurnosti i novu porodičnu strukturu, mnogo bolju nego što je to bio slučaj sa prethodnom.
Uzevši najbolje od morala Nomada i uskladivši sa prosječnim društvom, načinio je vjerski i društveni osnov za život različitih naroda i ljudi. To nije djelo jednog izdajnika niti ono ‘jednog pohotljivca’.”[5]
On dalje kaže:
- “Iz razloga što su djevojke na arapskim područjima rano sazrijevale, brak hazreti Aiše se treba smatrati normalnim.
Ovaj stav dijele mnogi orijentalisti poput Rodinsona, Dermenghema, Caetanija i dr.
♦ Razlozi zbog kojih je Časni Poslanik s.a.v.s. sklapao brakove bili su politički, strategijski,socijalni i vjerski. Za brak sa hazreti Aišom navodi se kao glavni razlog njeno obrazovanjekao učenjaka i ojačavanje veze sa hazreti Ebu Bakrom, kasnijim prvim halifom. Kaže se da je Časni Poslanik s.a.v.s. jednom prilikom rekao: “Pola vaše vjere, preuzmite od Aiše.”
♦ Tako je ona gotovo pola vijeka širila svoje znanje. Postala je najučenija žena zajednice,jedna je od najvećih prenosioca hadisa (sa preko 2200 prenesenih hadisa i od nje je preko200 ljudi prenijelo hadise), ona se smatra jednim od osnivača islamske pravne nauke, te je već za života među ashabima bila priznata kao vjerski, pravni i politički autoritet (čak je i vodila vojsku protiv četvrtog halife, hazreti Alija).
Sa svojom poznatom kritikom hadisa postavila je temelje kritičkom osvrtu hadiske nauke. Njeno znanje se nije ograničavalo samo na vjersku nauku, nego je bila i autoritet u polju poezije, retorike, genetske analogije, kulturei medicine. Imala je preko 200 učenika od kojih su mnogi u sljedećim generacijama postali eminentni učenjaci kao što je to bio Hasan al-Basri.
[1] Muhammad Zafrullah Khan: Muhammad, pečat poslanstva, 8. poglavlje
[2] Buhari, 7. tom, 62. knjiga,15. hadis
[3] Maria, H. Dettenhofer, u : Tada, broj 1/1998., str. 12 ff, citirano u Microsoft Encarta, 2009. godine; 1998-2008.godine Microsoft Corporation
[4] Magnus- Hišfeld arhiva za seksualnu arhivu)
[5] W. Montgomery Watt, Muhammad: Prophet and Statesman, Oxford University Press, 1961. godine, str. 229