Tokom duge historije čovječijeg postojanja na Zemlji, Allah dž.š. je ljudima slao Svoje poslanike. Između njih, bili su oni koji su donosili knjigu (Šerijat) i onih koji nisu donosili Šerijat, nego su dolazili da potvrde predhodni koji je već postojao.
Poslanici koji su donosili Šerijat (poruku koju su direktno dobijali od Boga), su učili narod šta i kako treba da se radi, a šta ne treba i nesmije da se radi. I zato su kod svih poslanika prvi sljedbenici uvijek bili najbolji, jer su Allahovu poruku primali direktno od poslanika.
A poslije toga su, što historija vjere nepobitnim činjenicama dokazuje, dolazili narodi koji su postepeno napuštali istinsko učenje i umjesto njega ubacivali neke nove stvari u vjeru, zbog čega je Allah dž.š. stalno slao nove poslanike koji su odbacivali te novotarije i upućivali ponovo na istinsko učenje koje dolazi od Boga.
A da je to zaista tako, uvjerit ćete se ako samo površinski pogledate današnje vjerovanje jevreja i kršćana. Koji su se tako daleko odvojili od svog istinskog učenja, koje su im donijeli hazreti Musa a.s. i hazreti Isa a.s.. Ustvari oni su to učenje, koje su primili od svojih poslanika, kompletno izmijenili i unakazili svojim novotarijama.
Poslije čega je Allah dž.š. putem Svog najodabranijeg poslanika hazreti Muhammeda s.a.v.s. poslao Svoj poslednji i savršeni Šerijat, koji je zapisan takođe u posljednjoj objavi časnom Kur'anu, koji će do Sudnjeg dana služiti čovječanstvu kao baklja vodilja za ispravan put. Što potvrđuju i Allahove riječi koje kažu:
Danas sam vam usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoje blagodati prema vama. Zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.[1]
Ovo znači, da je naša vjera usavršena još prije 1400 godina, pod vodstvom hazreti Muhammeda s.a.v.s.! Njen glavni izvor je časni Kur'an a hazreti Muhammed s.a.v.s. najbolji primjer kako se po njemu živi. Stoga nas je i uputio da se držimo Allahovog užeta – časnog Kur'ana i njegove prakse (Suneta) kako nebi skrenuli s pravog puta. A nema ni jedne stvari na koju nas on nije uputio ili upozorio, tj. šta ne smijemo a šta smijemo i kako to treba da uradimo. Za sve nam je dao savjete pa čak i za najsitnije detalje iz našeg života.
Npr. kada hoćemo da se ženimo kakvu djevojiku treba da uzmemo, kako da se veselimo, kada nam se rodi dijete da mu Ezan na desno a ikamet na lijevo uho proučimo, kada i koju dovu treba da proučimo, kada je čovjek bolestan šta da radimo, kada čovjek umre kako da ga sahranimo, kako da ga žalimo itd.
Znači, već prije 1400 godina, hazreti Muhammed s.a.v.s. nam je objasnio kako da se ponašamo u svim tim životnim situacijama od rođenja pa do smrti. Pa, pored toga, nema nikakve potrebe našoj vjeri nešto dodavati ili oduzimati ili u njoj praktikovati nešto što on nije praktikovao, pošto sam Allah dž.š. kaže da ju je On pod vodstvom hazreti Muhammeda s.a.v.s. usavršio. Što sasvim jasno govori da je Islam kompletna vjera koja kada joj se nešto doda može preliti kao puna čaša, a takođe i ako joj nešto oduzme to će faliti.
Pa stoga, mi kao Muslimani, moramo se strogo pridržavati samo onoga čemu nas je učio hazreti Muhammed s.a.v.s. a nikako onoga što su poslije njega neki nešto na svoju ruku dodavali.
Kao što smo vidjeli poslije smrti svakog poslanika došlo je do ubacivanja novotarija u vjeru. Tako nas je i sam hazreti Muhammed s.a.v.s. upozorio da će se u Islam poslije njegove smrti takođe ubaciti mnogo novotarija. On nije rekao da kada Imami ubace nešto u vjeru da mi to treba da prihvatimo, nego naprotiv da smo dužni to da odbacimo.
U jednom hadisu hazreti Muhammed s.a.v.s. je rekao: “U amanet vam ostavljam da se Allaha bojite; da slušate i pokoravate se onome koga ste izabrali za svog vođu, pa makar on bio i rob Abesinac, jer ko od vas bude poslije mene živio bit će svjedok mnogih razmimoilaženja unutar zajednice mojih sljedbenika. U tom slučaju vi ste dužni da se pridržavate moga suneta kao i suneta pravedni Halifa koji će vas na dobro upućivati.
Čvrsto se prihvatite moga suneta i čuvajte se novotarija u vašim vjerskim poslovima. Jer svaka novotarija u vjeri je bidat (novotarija), a svaki bidat lutanje i skretanje s pravog puta (dalalet – zabluda) a svaka zabluda vodi u džehennem.
Danas mi kao muslimani ne treba da gledamo šta rade jevreji, kršćani i drugi, nego treba da pogledamo šta rade vjerske vođe u Islamu pa da se uvjerimo da su oni ubacili u Islam, kao savršenu vjeru, mnogo stvari koje hazreti Muhammed s.a.v.s. nikada nije radio niti govorio da mi kao njegovi sljedbenici treba da ih radimo.
Ti ljudi koji te novotarije uvode, sa jedne strane tvrde kako nam je vjera savršena a sa druge strane sami ubacuju sve te novotarije za koje Allah dž.š. i Njegov poslanik nisu rekli da ih Muslimani treba da rade.
Naš poslanik hazreti Muhammed s.a.v.s. kada je bio bolestan je rekao, ne posvećujte mjesto gdje ja budem sahranjen kao što su to činili jevreji i kršćani sa svojim poslanicima. A danas u nekim islamskim zemljama imamo grobove koje ljudi posjećuju i na njima traže pomoć od mrtvih da im oni daju dijete, posao, pare itd.
Hazreti Muhammed s.a.v.s. je zabranio da se grobovi malterišu i kreče, da se na njima zidaju turbeta i da se po grobovima gazi. Ali i pored toga kod nas su se ustalili i običaji klanjanja dženaza za pare i učenja Kur'ana mrtvima za pare (jasini, hatme) pa onda neka sedmica, četeresnica, godišnjica itd, stavljanje slika na spomenike, nošenje hamajlija u nadi da će im pomoći i sl.
Sada treba da pogledamo šta je na sve ovo rekao najodabrani Allahov poslanik hazreti Muhammed s.a.v.s.. Da li je on ikada uzimao pare ili bilo kakvu drugu nadoknadu. Da li je smio to raditi kada je već Allah dž.š. rekao da je On poslao časni Kur'an kao milost svim ljudima. Da li je on za tu milost smio uzimati novac od ljudi, Allah dž.š. u časnom Kur'anu upozorava riječima:
I ne zamjenjuj te riječi Moje za nešto što malo vrijedi![2]
Naravno da hazreti Muhammed s.a.v.s. nije nikada za učenje Kur'ana uzimao nagradu od ljudi čak naprotiv on nas upozorava da je to veliki grijeh što potvrđuje i hadis koji kaže: “U onoga ko ljudima uči Kur'an za novac i od toga se izdržava, na Sudnjem danu na licu neće biti mesa, nego samo kosti.
A običaji kao što su sedmica, četeresnica i godišnjica su kršćanski i nepoznati su Muhammedovom s.a.v.s. vjerovanju. To su samo novotarije na osnovu kojih hodže uzimaju pare od sirotinje. Jer poznato je da kod muslimana žalost traje samo tri dana, osim za suprugu umrlog čija žalost traje četiri mjeseca i deset dana. Mrtvom čovjeku to ne može pomoći. Jedino za što će čovjeka stizati sevapi i poslije smrti su: trajna sadaka, nauka kojom se svijet koristi i dova od dobro odgojenog djeteta.
Danas možemo vidjeti i da se klanjanje dženaze naplaćuje, pa čak i različito po klasama, npr. ako je umrli bogat onda mu na dženazi uči više hodža a ako je siromašan onda mu skoro i nema ko klanjati dženazu.Po Islamu je i jedna osoba dovoljna da vodi dženaza namaz.
U našem džematu mi slijedimo sunet Časnog poslanika s.a.v.s.Mi slijedimo samo ono što je on radio.Nekim šehidima koji su poginuli za njegovo vrijeme je vodio dženaza namaz bez ikakve naknade,niti se obilježavala sedmica,godišnjica i sl.U našem džematu i ne pomišljaju da naplate za vođenje dženaza namaza.
I u ovo doba Allah dž.š.je poslao Obećanog Mesiju Imama Mahdija a.s. kao milost za nas da olakša nas i da skine nepotrebni teret sa naših leđa što se tiče ovih novotarija,kako bi učinio naš život lakšim i bez ovakvih stvari.Takođe kod nas se nikad nije obilježavala sedmica od smrti pa godišnjica ,četrdesetica i sl.,zato što to Muhamed s.a.v.s.nije nikad radio niti spominjao.A što se tiče časnog Kur'ana on je putokaz za žive ljude a ne za mrtve.
Takođe u Kur'anu se ne naglašava nigdje da smo mi dužni da učimo Kur'an za mrtve,već svaka osoba koja uči Kur'an dobit će sevap za sebe,a što se tiče sure jasin Muhamed s.a.v.s. je rekao da ona treba da se uči pred samu smrt tako da se uči da je osoba koja je pred smrt čuje.Tako će duša lakše napustiti tijelo.
A čim čovjek umre onda nema više jasina već smo dužni da klanjamo dženaza namaz. Svako ko želi da učini dobro za dušu mrtvog može da ode na njegov mezar da uči fatihu,dovu i da pomogne siromašnim da bi ta osoba dobila sevap i oprost kod Boga. Za ove stvari nas je uputio Božiji Poslanik s.a.v.s.Isto tako treba prije nego što nastupi smrt da se uči kalima i šehadet i tejeba(la illahe ilallah).
Današnje hodže optužuju naš džemat da mi nismo pravi muslimani a sa druge strane svojim djelima pokazuju da Islam koji je donio Muhamed s.a.v.s.i koji je bio savršen prije 1400 godina nije dovoljno za njih već u njega ubacuju puno stvari koje nemaju nikakvog uporišta u Islamu. I onda vi treba da odlučite između nas i njih ko je stvarni sljedbenik Muhameda s.a.v.s.i ko pokazuje svojim djelima da Islam kojeg je on donio je dovoljan za nas.
Neki ljudi danas stavljaju hamajlije oko vrata u nadi da će ih sačuvati ili nose zapise koji su takođe haram i mnogo toga tome sličnog. Kad smo kod zapisa treba se samo zapitati kome su oni napisani, zašto su napisani ako znamo da Allah zna šta u njima piše, onda ih ne trebamo pisati nego samo dovu uputiti. Stoga treba u istinu poznavati vjeru kako bi ste se oslobodili ovakvih situacija u kojima se radi samo o uzimanju novca.
Zato svaki musliman i muslimanka se moraju obrazovati kako više ne bi plaćali takve stvari koje ne pripadaju islamu. Jer ako pogledate malo bolje, ti ljudi od kojih vi pomoć tražite ne mogu pomoći ni sami sebi.
Pogledajte samo njihovu djecu, najgori su od svih, zašto njima ne mogu pomoći, kad svi znamo da bi to željeli da mogu. Zato tražite pomoć od Allaha dž.š. koji je Svemoguć i to na način kako je to činio najučeniji od svih ljudi hazreti Muhammed Mustafa sallallahu alejhi ve sellem.
[1] Časni Kur'an 5:5
[2] Časni Kur'an 2:41