Sadašni kralj je Edward VII. Sada, čak i kad bi mi zvali nekog drugog tako, to bi bilo silom, to tu osobu ne bi napravilo kraljem. Šta mi želimo je upravo to da istinski Bog treba da bude definisan i sva druga nagađanja treba da budu napuštena.
Šta je islam? Samo ime islam je bilo dato od Allaha da sadržava ‘prirodu’ Allaha. Islam je prirodna religija, (to jest ona u cjelosti uzima u obzir ljudsku prirodu). Ali kad istina ovih stvari bude otkrivena? Otkrivena je kad obična osoba boravi u društvu svete osobe sa strpljenjem i ustrajnošću. Veliki je blagoslov u strpljenju. Pogledajte na pčelu. Kad se ona ustrajno zauzme u svom teškom poslu, ona proizvodi nešto tako fino i korisno kao što je med. Isto tako, osoba nalazi Boga kad se zauzme u traganju za Bogom sa ustrajnošću. Nadalje, on ne samo da nađe Boga, moje je vjerovanje da Ga on zapravo ‘vidi’.
U postizanju ovo svjetskog znanja koliko mnogo finansijskog troška i vremena je uključeno. Ove (procedure postizanja) znanja jasno pokazuju pravila postizanja duhovnog znanja. Put koji početnik treba da poduzme u carstvu duhovnog znanja je da on treba, prvo, postići prisnost sa (prirodom) Božijeg bića i onda on treba postići bliskost sa Božijim atributima, bliskost sa kojom će biti odveden do stepena sigurnosti o Bogu.
Onda će on biti obaviješten o Božijem biću i o njegovim savršenim atributima i na tom stepenu će njegova duša govoriti iznutra da je našla Boga i da je potpuno zadovoljena. Kad je tu takva vjera u Boga da doseže stepen sigurnosti i osoba osjeća da je ‘vidio’ Boga i da je postigao bliskost sa Božijim atributima, na toj tački osoba razvija mržnju prema grijehu. Priroda (ovakve osobe) koja je nekad bila privučena prema grijehu, sada ga mrzi, i njegovo stanje je poznato kao teuba, to jest pokajanje.
Ta tačka, da poslije postizanja potpune vjere čovjekova priroda počinje da mrzi grijeh je nešto što može biti jasno i lahko razumljeno. Vi znate da postoje neki otrovi kao što su strihin ili da su tu neke otrovne životinje – zašto ih se čovjek boji? Jednostavno iz razloga što iskustvo pokazuje da određeni otrov, uzet u određenoj mjeri, dokazuje smrtnost. Mnogi su viđeni da su umrli poslije uzimanja otrova i iz tog razloga čovjek nije naklonjen uzimanju otrova – čovjek se boji. Kad je ovo slučaj, koji je onda razlog da su sve vrste grijeha počinjeni, u tolikoj mjeri da, da je tu postojao čak paisa (mali novčić) da leži na ulici, neko će se zaustaviti da ga uzme, dok brza istraga može utvrditi njegovog vlasnika.
Ja znam da je bilo slučajeva gdje su za tako sitni iznos kao što je 12 anasa bili uzeti životi nevine djece. Možete vidjeti iz sudskih procesa kakve mračne i užasne scene dokaze na vidjelo. Izriču se laži za najsitnije stvari. Loša i zla djela teku kao rijeka u punom toku. Zašto ovo? Jednostavno zato što nema vjere u Boga. Ljudi se boje zmije i otrova zato što za njih vjeruju da su smrtonosni i imaju vjeru u takve stvari da su opasne. Da postoji potpuna vjera u Boga, onda ja ne vidim razloga zašto da ne postoji mržnja prema grijehu.
Postoje dvije stvari koje su važne za ljudsko biće – da se čuvaju protiv lošeg i da trče prema dobrom, i da postoje dva aspekta dobrote. Jedan je napuštanje loših postupaka a drugi je obavljanje djela koja su od koristi drugima. Jedna osoba ne može postići savršenstvo tek kroz napuštanje loših djela ukoliko tu ne postoji kretanje prema obavljanju djela koja koriste drugi.
Ovo je pokazivač koliko mnogo promjene treba, zapravo, da se dogodi (u osobi) i da su viši stepeni dobrote podareni samo kad osoba ima vjeru u Božije atribute kao i znanje o ovim atributima. Ukoliko ovaj uslov nije ispunjen, čovjek ne može čak zaštititi sebe protiv loših djela, ostavimo nastranu to da bude koristan drugima što je zaista velika stvar. Zar nije slučaj da ljudi stoje u strahopoštovanju od kraljeva i tu je strah, do neke mjere, od kaznenog sistema Indije i mnogi ljudi se ne protive zakonu? Zašto onda smjelost da se protivi zakonu onog koji je Vrhovni Sudac! Postoji li tu ikakav drugi razlog za ovo osim toga da nema vjere u njemu to je jedini razlog.
Ukratko, prvi stepen čuvanja sebe protiv loših djela samo može bit uspješno upotpunjeno kad postoji vjera u Boga. Drugi stepen onda treba biti traganje za putem koji je bio poduzet od Božijih svetih ljudi, i tu je samo jedan takav put koji je bio poduzet od svih ovakvih ljudi koji su, idući ovim putem bili potpomognuti iz Božije blagodati. Način da otkrijete ovaj put je to da teba da nastojite da ustanovite koju vrstu odnosa je Bog imao sa svetim ljudima.
Prvi stepen čuvanja protiv lošeg se postiže kroz manifestaciju Božijih atributa koji inspirišu strahopoštovanjem (Džalali) zato što je On neprijatelj onih koji se odaju niskim i bestidnim djelima. Drugi stepen je poklonjen kroz manifestaciju Džamali Božijih atributa, to jest, atributa blagodati i ljepote. Osnovno je, međutim, je da ništa ne može bit postignuto ukoliko čovjeku nije poklonjena snaga i moć od Boga u formi što je, prema islamskoj terminologiji poznato kao ruhul kudus (sveti duh). To je sila koja je podarena od Boga i sa njenim spuštanjem dolazi unutrašnji mir i spokoj (sakiina) i razvija se prirodna ljubav i privlačnost prema dobru.
Osoba opremljena sa ruhul kudusom žuri da obavi dobra djela sa zadovoljstvom i užitkom dok drugi to vide kao teški teret. Baš kao što dijete uživa jedući nešto ukusno, tako kad osoba razvija odnos s Bogom i sveti duh se spušta na nju od Boga, obavljanje dobrih djela za takvu osobu postaje kao pijenje slatkog i ukusnog pića. Ljepota koja se nalazi u dobroti, njemu počinje postajati vidljiva i on trči bespomoćan prema dobrim djelima i pomisao na loše djelo ga zgrozi.
Priroda ovih stvari, međutim, je takva da one ne mogu biti adekvatno izražene u riječima zato što su one stvari srca. Istinski značaj ovih stvari samo mogu biti poznati kroz to da ih čovjek osjeća kad su mu podareni svježi znakovi svjetla. Čovjek ne treba, međutim, početi da se osjeća ponosan i ne treba da smatra doživljaje duboke emocije da mora biti da je, povremeno, bio u krajnjem duhovnom stanju. Ovakvi doživljaji su privremene prirode.
Ponekad se događa da osoba čitajući novelu plače nad bolnim okolnostima tamo opisanim. Čitalac novele jasno zna, međutim, da je to zamišljena priča a ne istinita. Zato, ako su plač ili osjećanje smisla duboke emocije trebali biti temelji istinske sreće i užitka, nigdje ne bi bilo ljudi više naprednih u duhovnom užitku nego u Evropi, zato što su tamo objavljene hiljade novela i milioni ljudi liju suze dok ih čitaju.
Istina je da je priroda čovjeka takva da se smije nad nečim smiješnim i da plače u situacijama koje ga vode do suza i, povremeno, on takođe izvači neko zadovoljstvo iz njih. Ovo zadovoljstvo, međutim, ne može biti temelj bilo kakavog duhovnog raspoznavanja. Na primjer, čovjek se zaljubi u ženu i u svom zanosu, napravi strofe i recituje ih koje ga čine i sretnim i tužnim, i on plače. U ljudima postoji ovo svojstvo bilo da je upotrebljeno prikladno ili neprikladno. Čovjek ne treba da bude zadovoljan samo nad tim što ima ovo svojstvo. Bog je opremio (ljude) sa ovim svojstvom zato da istinski tragači ne budu uskraćeni i, kad je upotrebljeno prikladno, (ovo svojstvo) treba da služi kao uvod sljedećem stepenu duhovnog (razvoja) i treba da postane kao sposobnost.
Ukratko, takva stvar kao što je plakanje ili napuštanje određenih drugih materijalnih stvari ili odnosa, su privremene stvari. Čovjek ne treba da postane pasivan kroz oslanjanje na njih. Stvari na kojima može biti temeljeno istinsko Božije znanje su, ako je čovjek neprestalno iskušavan na Božijem putu i bačen u rijeku teškoća i kušnji, čak ni onda ne treba da bude poremećen i treba da se kreće naprijed. Poslije ovoga, on je svjestan znanja koje ima o Bogu i to je ono što je istinsko zadovoljstvo i istinska blagodat. U to vrijeme tu je duboki osjećaj uzbuđenja ali ovo uzbuđenje nije privremeno, zapravo, ono je ispunjeno oduševljenjem i zadovoljstvom i duša teče prema Bogu kao vrelo čiste vode. Drugim riječima, prije nego što stigne do istinskog okeana, čovjek vidi priviđenje koje takođe izgleda kao okean. Osoba koja je zavedena iluzijama i ne kreće se naprijed, gubi nadu i ostavljena je bez ikakvog ostvarenja ili uspjeha. U drugu ruku, osoba koja se ne preda i nastavi da se kreće napred, je ta koja postiže željeni cilj.
Bog je stavio razne stepene unutar ljudske duše. Među ovima je stepen osjećanja dubokog uzbuđenja koje čovjeka rasplače. Čovjek možda postane pogođen pukom recitacijom nekoliko strofa poezije dok druga osoba nastavlja, ne oslanjajući se na takva mjerila i doseže istinski smisao svog putovanja. Zapamtite to da za istinskog tragača za istinom, uslov je da kad god nađe istinu, on treba da je uzme. Ovo je svjetlo koje ga vodi. U sadašnje vrijeme započela je u svijetu ‘bitka’ da se ljudi privuku (raznim religijama).
Arya nastoje da povuku ljude svojim vjerovanjima, Brahmu pozivaju sebi i Dev Samaj ljudi pozivaju svojoj vjeri, dok kršćani predstavljaju kršćanstvo. Drugim riječima, svaka skupina nastoji da ljude privuče sebi i krug razlika između njih postaje sve širi. Međutim, ono za što mi dajemo pozivnicu i ono o čemu mi možemo obavijestiti bilo kojeg tragača za istinom je ovo: da treba da traga za Bogom. Uzmite Arya, na primjer, oni grde i proklinju sve svete i istinite ljude. Za njih nije važno koliko osoba istinski voli (Boga) i nije važno koliko je on svet, on nikada ne može postići spas. Prema njihovim vjerovanjima, Bog čak nije stvorio najmanji atom.
Sada, recite mi, kako može istiski tragač za istinom staviti ikakvu nadu na takvog Premaišar (Boga) i kako može svemoć i uzvišenost Božija u njegovoj duši stvoriti ikavo duboko uzbuđenje koje ga može odvratiti od grijeha, kad on smatra da ni jedan atom njegovog postojanja nije bio stvoren od Boga. Opet, ako prihvatimo da Bog nije blagoslovio nikoju drugu zemlju sa svojom riječi, osim zemlju Vedasa, čovjek je ostavljen bez nade. Ukratko, naš savjet je da, ko god želi da ide putem traženja istine,svrha i cilj njegovog traganja treba da bude traganje za Bogom. Kad on postigne istinsko vjerovanje u istinskog i jednog Boga, poteći će rijeka istina i istinskog Božijeg znanja.
Zapamtite da su istine i prefinjena stanovišta povezani sa znanjem. Što je veće znanje, više će Istina sebe otkriti.Tako, kad provodi svoje istraživanje (u ove stvari) čovjek treba da svoje srce čuva čistim i čednim. Što je srce više očišćeno od predrasuda i sebičnosti brže će shvatiti istinska značenja. Razlika koja postoji između svjetla i mraka je shvaćena čak od najneukijih ljudi. Istinska stvar i tačna stvar je jedna te ista.
Glavni sadržaj mog cijelog govora je u riječima da između dvije tačke postoji samo jedna prava linija. Ovo su stvari koje su vrijedne razmišljanja. Vi treba da ostanete ovdje sa strpljenjem i ustrajnošću. Božijom milošću nije nemoguće da nađete put koji je bio probavan i doživljen od miliona svetih ljudi i takvi ljudi još postoje.
Izvor: Malfoozat, tom 2, str. 226-243.