Shodno postupanju Hudaibije, arapskom plemenu je dato da izabere da se pridruži ostalima: Mekanlijama ili muslimanima. Također su se složili da se za deset godina grupe neće boriti jedne protiv drugih. Shodno ovom dogovoru, pleme Banu Bakr se priključilo Mekanlijama, dok je pleme Banu Khuza ušlo u alijansu sa muslimanima. Desilo se da je Banu Bakr, priključen Mekanlijama, napao pleme Banu Khuza i ubili su mnogo njihovih ljudi. Predstavnici plemena Banu Khuza su otišli Časnom Poslaniku s.a.v.s. i zatražili pomoć.
Kako je ovo bio prekid sporazuma, Poslanik s.a.v.s. je obećao pomoć i pripremio svoje ljude za juriš na Meku. Kada su izlazili iz Medine, nekoliko drugih muslimanskih plemena im se pridružilo. Nakon nekoliko dana putovanja stigli su u Faraan. Broj muslimana pod komandom Časnog Poslanika s.a.v.s. prelazio je 10 hiljada. Ovo je bilo tačno prema predskazanju spomenutom u Starom zavjetu: ”Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među deset hiljada.” Solomonova pjesma (5:10).
Reče: ”Sa Sinaja dođe Gospod, u svjetlu se ukaza sa Seira narodu, zasja s gore paranske, dođe usred svetih četa anđeoskih, iz desnice njegove razbuktio se plamen.” Ponovljeni zakon (33:2)
Kako su vijesti o muslimanskoj vojsci stigle u Meku, poslati su izviđači od strane njihovog vođe Abu-Sufijana da saznaju broj muslimanske vojske. Abu-Sufijan je napustio Meku sa nekoliko njegovih prijatelja i počeo putovati prema Medini. Putovali su cijeli dan i noć i vidjeli su čudesan prizor. Vidjeli su ognjišta u šatorima gdje su muslimani ostali da provedu noć . Bila je vatra ispred svakog šatora. Abu-Sufijan je bio veoma iznenađen da vidi ovoliko veliku vojsku. Upitao je svoje saputnike: ”Je li ova armija pala sa neba? Ja ne znam toliko veliku arapsku armiju.”
Dok su se oni čudili, začuo se glas iz mraka koji je pozvao Abu-Sufijana. To je bio Abas, koji je čuvao kamp, i bio je stari prijatelj Abu-Sufijana. Abas ga je uvjerio da ga prati do Poslanika s.a.v.s. Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je Abasu da ugosti vođu Mekanlija te noći. Rano ujutro Abu-Sufijan je vidio još jedan neobičan čin. Vidio ih je kako izlaze iz njihovih šatora perući ruke i stopala, i kako se redaju iza Časnog Poslanika s.a.v.s. Bio je prestrašen i upitao: „Šta to rade“? Abas mu je odgovorio da se samo spremaju za jutarnji namaz.
Abu Sufijan je bio jako iznenađen kada je vidio kako su disciplinirani. U toku namaza slijedili su svaki pokret Poslanika s.a.v.s.: stajanja, naginjanje, sedždu i sjedenje.
Rekao je iznenađen: „Ja sam bio kod raznih kraljeva. Vidio sam sud Chosroes (imperija Irana) i sud Kaiser (kralj Rimljana), ali nikada nisam vidio ni jedan narod tako odan njihovom vođi kao što su muslimani svom vođi“.
Abu-Sufijan je shvatio da nisu imali šanse da pobijede muslimane. Kada su završili namaz i kada je doveden Časnom Poslaniku s.a.v.s., zatražio mu je da bude ljubazan prema stanovnicima Meke. Bio je zabrinut da bi se muslimani mogli osvetiti zbog ranijih zlodjela Mekanlija. Stoga je upitao Poslnika s.a.v.s., da li će Mekanlije imati mira ukoliko oni ne povuku mač. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Da, svi oni koji ostanu u svojim kućama imat će mir. Ko god živi u Abu-Sufijanovoj kući imati će mir. Ko god uđe u Kabu imat će mir. Oni koji spuste svoje oružje dobit će mir.“
Časni Poslanik s.a.v.s. potom je dao zastavu Abu-Ruvaihu, koji se pobratimio sa Bilalom, i rekao: „Ovo je Bilalova zastava. Ko god bude pod ovom zastavom imat će mir“. Rekao je Bilalu da juriša na čelu i da se oglašava. Bilal koji je bio rob, i bivao mučen, ponižavan od strane Mekanlija, samo zbog svog vjerovanja u islam, bio je ponosan taj dan što nosi zastavu mira u njegovo ime.
Kako je jurišala muslimanska vojska, kolona za kolonom prema Meki, Abu-Sufijan ih je gledao sa litice. Prizor je bio impresivan. On je vidio odlučnost na njihovom licu. Vidio je njihovu odanost Časnom Poslaniku s.a.v.s.
Ovdje je bio čovjek koji je prije sedam godina napustio Meku, zbog straha za svoj život, sada se vraća sa vojskom kojoj se Meka ne može oduprijeti.
Abu-Sufijan se vratio da obavijesti svoje ljude o miru. Mekanlije su bili zaštićeni, tako da je Meka pala u ruke muslimana bez krvoprolića. Bio je samo jedan incident koji se desio tom prilikom. Časni Poslanik s.a.v.s. naredio je svim svojim sljedbenicima da ne ubijaju nikoga osim u samoodbrani. Dio grada u koji je Kalid ušao nije čuo uvjete mira, tako da su se počeli boriti. Dvanaest ili trinaest Mekanija poginulo je.
Vijest o ovom je brzo stigla do Časnog Poslanika s.a.v.s. i odmah je izdao naređenje koje je zaustavilo borbu i krvoproliće. Ustvari, u svim bitkama koje je Časni Poslanik s.a.v.s. vodio u samoodbrani davao je jasna naređenja svojim sljedbenicima da ne ubijaju žene i djecu, religijske službenike, starce, niti one nesposobne za rat. Oni koji su odložili svoje mačeve nisu bili ubijeni.
Objekti nisu uništavani. Također je zabranio sječu drveća voćki.
Časni Poslanik s.a.v.s. nakon ulaska u Meku uputio se prema Kabi i kružio sedam puta oko Božije kuće. Tamo je bilo 360 kipova u Kabi Časni Poslanik s.a.v.s. lomio ih je jednog po jednog, i kako bi svaki od njih padao, on bi učio ajete:”Istina je došla i neistina je pobjegla. Zaista, neistina je ta koja bježi.”(17:82)
Tako je Kaba obnovljena za svoju pravu namjenu, obožavanje samo jednog Boga.
Poslanik je potom poslao po vođe Kurejšija i pitao ih kakve postupke očekuju od njega.”Onako kako je Jusuf postupio sa svojom braćom“, odgovorili su. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Onda niti jedan prigovor nećete dobiti ovaj dan.”
Ovakav plemeniti postupak Časnog Poslanika s.a.v.s. prema njegovim krvnim neprijateljima, koji nisu ostavili niti jedan kamen u namjeri da ga ubiju i unište islam u korijenu, ostao je u historiji čovječanstva neuporediv.
Pitanja:
- Koji su bili uslovi sporazuma mira?
- Ko je prekršio sporazum mira?
- Ko je bio vođa Mekanlija? Šta je on vidio u pustinji tokom noći?
- Koje je predskazanje spomenuto u Starom zavjetu i kako se ostvarilo?
- Koji su bili uslovi postavljeni od strane Časnog Poslanika s.a.v.s. za mir?
- Kako je postupao sa Mekanlijama Časni Poslanik s.a.v.s. kada je Meka pala u ruke muslimana?
- Spomeni neka od Poslanikovih s.a.v.s. propisa o ratu!