Gost je uvijek dobrodošao i počašćen u Muslimanskoj porodici. Arapi su poznati po svojoj gostoljubivosti. Čak i prije dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s. gostoprimstvo je bila njihova nacionalna vrlina. Pokazivali su veliki obzir i zaklali bi najbolju životinju da počaste gosta.
Jedan je stranac došao u Medinu. Otišao je pravo u džamiju gdje je Časni Poslanik s.a.v.s. sjedio, i rekao mu da je gladan. Časni Poslanik s.a.v.s. potom je poslao nekoga da potraži bilo kakvu hranu u njegovoj kući za gosta koji je stigao. Dobio je odgovor da nema ničega osim vode u kući. Časni Poslanik s.a.v.s je potom ispitao svoje ashabe da li ima iko ko bi primio gosta u svoju kuću, nahranio ga i smjestio. Jedan od ashaba se ponudio za to.
Kada su stigli kući, Poslanikov ashab je upitao ženu ima li dovoljno hrane u kući za gosta. Njegova žena je odgovorila da je bilo samo malo hrane u kući, koja je jedva bila dovoljna za djecu.
Poslanikov s.a.v.s ashab je rekao da je doveo sa sobom gosta kojeg mu je povjerio Časni Poslanik s.a.v.s. Tražio je od nje da uspava djecu i da pripremi hranu za gosta. Rekao joj je da će kad hrana bude spremna, on pozvati gosta da uđe unutra, da jede sa njima.
Nakon što su sjeli, on je ugasio svjetlo. Predložio je da se nakon toga pretvaraju da jedu i prave zvukove kao da žvaču hranu. Oni su ostvarili ovaj plan. Tako je cijela porodica ostala gladna, dok se gost najeo. Sljedeće jutro obojica su otišli u džamiju. Časni Poslanik s.a.v.s. ga je predstavio i rekao: „Bog se nasmijao i bio je zadovoljan djelom koje ste uradili prošle noći“.
Pitanja:
- Zašto je savjetnik primio stranca u svoju kuću?
- Kako su smislili da nahrane gosta?
- Koju ste pouku izvukli iz cijele priče?