Kada se Medinom proširila vijest da velika armija kršćanskih plemena stiže do sirijske granice, Časni Poslanik s.a.v.s. poslao je 15 ljudi kao izviđačke strane da bi dogovorili primirje s njima. Kada je ova grupa stigla tamo, našli su neprijatelje koji nisu bili raspoloženi za razgovor. Bili su napadnuti i ubijeni.
Časni Poslanik s.a.v.s. bio je jako tužan kada je čuo ovo. Odlučio je poslati vojne snage da osvete nepravedni masakr nad izviđačkom grupom. Kako je planirao ovo, naučio je da su se neprijateljske snage raspršile. Odgodio je plan i poslao izaslanika u mjesto sa pismom vođi plemena Gasan, koji je vladao Busrom. U ovom pismu on se požalio na događaj na granici. Ovo pismo je nosio ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. po imenu El-Harith.
El-Haritha je također uhvatio i ubio vođa Gasan dok je bio na putu. Ovo je bio još jedan čin provokacije. Časni Poslanik s.a.v.s. stoga je podigao vojsku od tri hiljade boraca i poslao ih u borbu protiv kršćanskog plemena. Zeid bin Harta je imenovan za vođu te vojske. Časni Poslanik s.a.v.s. je dao upute ako bi Zeid bio ubijen; Đafar ibn Abi-Talib će preuzeti vođstvo, a ukoliko pogine i on, Abdulah bin Ravahaq će ga zamijeniti. Ukoliko Abdulah umre, muslimani će sami izabrati svog vođu.
Jevrej koji je čuo ove upute rekao je Zeidu: „Poslušaj me, ukoliko je Muhammed upravu, ti se nećeš vratiti živ“. Zeid je odgovorio: „Ja se mogu vratiti ili ne, ali Muhammed je uistinu Božiji Poslanik“. Kada je vojska stigla na granicu Sirije, shvatili su da je Roman Vladar poveo vojsku od stotinu hiljada vojnika protiv muslimana. Drugih sto hiljada ratnika su uzdigli lokalna plemena da pomognu vladara u borbi protiv muslimana.
Uprkos činjenici da su muslimani bili malobrojniji, inspirisani vjerom i ispravnošću njihovog postojanja, borili su se hrabro. Kao što je Poslanik s.a.v.s. već rekao, Zeid je ubijen u bici, potom su Đafar i Abdulah također ubijeni, obojica u povratku, i komanda nad muslimanskom vojskom je pala u ruke Halida bin Valida.
Kada je Đafar bio vođa i kada je držao zastavu u svojim rukama, njegova desna ruka je bila odsječena. Stoga je on držao zastavu lijevom rukom. Ubrzo je izgubio i lijevu ruku. On je potom držao zastavu između patrljaka pritisnutu na prsima.
Halid je bio iskusan vojnik. Kada je preuzeo komandu nad muslimanskom vojskom, promijenio im je položaje. Oni koji su bili u zadnjim redovima premješteni su na čelo, oni koji su se borili sa desne strane premješteni su na lijevu. Neprijatelj je bio iznenađen ovakvom taktikom. Mislili su da je muslimanska vojska potpomognuta. Halid je potom oprezno okupio svoje ljude i vratio ih bez velikih gubitaka. Cijeli tok bitke Časni Poslanik s.a.v.s. vidio je u svojoj viziji. Okupio je muslimane Medine i rekao im: „Naši vojnici se vraćaju s pobjedom. Borili su se hrabro.
Prvo Zeid, potom Đafar, a onda Abdulah poginuli su kao vojskovođe. Molite se za sve njih. Nakon njihove smrti zastavu je držao Halid bin Valid. On je mač među Allahovim mačevima. Tako je spasio vojsku iz teške situacije i oni su na povratku ovamo. Nakon ovog događaja Halid je dobio naziv ”Božiji mač”.
Pitanja:
- Koji je bio uzrok ove bitke?
- Ko je bio glasnik poslat vođi Gasan plemena?
- Zašto su tri čovjeka bila imenovana vođama muslimanske vojske?
- Imenuj trojicu vođa koje je postavio Časni Poslanik s.a.v.s..
- Ko je izabran za vođu kada su sva tri poginula?
- Koju je taktiku koristio Halid bin Valid u ovoj bici?
- Opiši Đafarovu upornost u sredini bitke!
- Koju je titulu Časni Poslanik s.a.v.s. dao Halid bin Validu?