Hazreti Ali, r.a. je sin Ebu Taliba, amidže Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Rođen je u Mekki oko 20 godina poslije hazreti Muhammeda, s.a.v.s.! Njegov otac Ebu Talib i njegova majka Fatima su, poslije smrti njegovog djeda, vodili brigu o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s..
Kada je hazreti Ali, r.a., rođen, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je lično postao njegov staratelj iz razloga što je u tom periodu financijsko stanje njegovog oca bilo veoma loše.
Hazreti Ali, r.a., je neizmjerno volio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., što iznad svega pokazuje činjenica da je umjesto njega legao u njegov krevet kada su protivnici odlučili da ga usmrte u tom krevetu. A to je pogodilo najveće protivnike Islama koji su ujutro, umjesto Allahovog Poslanika, s.a.v.s., našli hazreti Aliju kako leži u poslanikovom krevetu, spreman da umre umjesto njega.
Mekkanske vođe nisu od njega mogle izvući nikakvu informaciju gdje se nalazi Allahov Poslanik, s.a.v.s., kojeg su oni tražili da ubiju. Iako su pokušavali na razne načine, pa čak i prijetnjom smrću, ništa nisu saznali. Tako je ovaj njihov plan da ubiju Poslanika, s.a.v.s., sasvim propao.
Hazreti Ali, r.a., je bio veoma hrabar i vješt ratnik. Učestvovao je u skoro svim bitkama sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.! On je bio inteligentan, obrazovan i pobožan prijatelj Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! Bio je obdaren tolikim znanjem da je jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kopija.” Hazreti Ali, r.a., se oženio hazreti Fatimom, r.a., najdražom kćerkom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! I on je također jedan od desetorice kojima je još za života obećan Džennet.
Hazreti Ali, r.a., je izabran za četvrtog Halifu 23. juna 656. godine, tj. 6 dana poslije smrti hazreti Osmana, r.a.! Tih dana u Medini nije bilo ni reda ni zakona. Zbog toga je hazreti Ali, r.a., za svoju prijestolnicu umjesto Medine odredio grad Kufa u Iraku.
Nakon izbora za Halifu hazreti Ali, r.a., se suočio sa zahtjevima vrlo popularnih Muslimana, uključujući i ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao što su hazreti Talha, r.a., i hazreti Zubeir, r.a., da smjesta kazni ubice hazreti Osmana, r.a.! Međutim, hazreti Ali, r.a., je objavio da kao prioritet uzima ponovno uspostavljenje reda i zakona, kako bi onda bio u mogućnosti da ih izvede pred lice pravde. Ali hazreti Talha, r.a., i hazreti Zubeir, r.a., se nisu složili sa tom odlukom i počeli su da okupljaju vojsku. Hazreti Ajša, r.a., nesvjesna novonastale situacije, također se pridružila ovoj dvojici ashaba u ostvarenju njihovih nauma, pa su njih troje su poveli ovu malu vojsku prema Basri.
Hazreti Ali, r.a., je nastojao da izbjegne borbu i krvoproliće među Muslimanima, ali su u tome svi njegovi pokušaji propali. I, nažalost, započela je bitka između njegove vojske i vojske koju je predvodila hazreti Ajša, r.a., žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! Hazreti Talha, r.a., i hazreti Zubeir, r.a., su napustili tu vojsku prije nego što je bitka i započela, ali su, nažalost, u međuvremenu ubijeni od nekih drugih neprijatelja. Vojska hazreti Ajše, r.a., je poražena ali joj je, i pored toga, hazreti Ali, r.a., odao dužno poštovanje i pobrinuo se za njenu bezbjednost.
Ova bitka je nazvana Džamal (kamila) zbog toga što je hazreti Ajša, r.a., jahala na kamili za vrijeme te bitke. Hazreti Ajša, r.a.,je ostatak svog života žalila zbog toga što je povela vojsku u borbu protiv hazreti Alija, r.a.!
Nakon ove bitke hazreti Ali, r.a., je tražio od Amira Muavije, koji još nije položio zakletvu na vjernost (bajat) da ga prizna za Halifu, što je bilo u najboljem interesu za Islam. Ali Muavija je to odbio pod izgovorom da se prvo krv hazreti Osmana, r.a., koji je također poticao iz porodice Umajjah, mora osvetiti.
Amir Muavija je, uz pomoć Amr Bin Aas-a, počeo okupljati vojsku. Hazreti Ali, r.a., tada nije imao druge alternative nego da ode u Siriju i da se bori protiv Muavije. Jula 567. godine sukobile su se te dvije vojske u bici zvanoj Saffain. Bilo je gubitaka na obje strane, ali bitka je završena sporazumom da će se stvar riješiti arbitražom komiteta. Ovaj komitet su sačinjavali Ebu Musa al-Ashari, predstavnik hazreti Alija, r.a., i Amr Bin Aas, predstavnik Amira Muavije. Nažalost, ova arbitraža se završila neuspjehom zbog toga što je Amr Bin Aas odstupio od odluke koju je donio zajedno sa Ebu Musaom al-Ashari, r.a.
Velika grupa ljudi koja je bila protiv prijedloga arbitraže odvojila se od hazreti Alija, r.a., i izabrala nezavisnog Amira. Ova grupa nazvana je Havaarij, što znači “oni koji su izvan.” Hazreti Ali, r.a., ih je bezuspješno pokušao nagovoriti da ga priznaju. Ova situacija je dovela do žestoke bitke u kojoj je većina Havaarija ubijena.
Nakon ovog poraza Havaarije pripremaju atentate i ubistva hazreti Alija, r.a., hazreti Amira Muavije i Amr Bin Aas-a. Zadnja dvojica su izbjegli atentate, a hazreti Ali, r.a., je ranjen od napadača dok je išao u džamiju na jutarnju molitvu. Dva dana kasnije ovaj hrabri, pobožni Halifa je preselio na Ahiret, i tako bez sumnje žrtvovao svoj život za integritet Halifa.