Hazreti Osman r.a. II Širenje poruka islama u Indiju
Kratki sadržaj
Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El Fatihe, Hazreti Halifatul Masih (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da će nastaviti da govori o životu hazreti Osmana (ra).
Bitka kod Sawarija koja se dogodila između muslimana i Rimljana. Konstantin je krenuo protiv muslimanske vojske sa 500 brodova. Ali na kraju su muslimani pobjedili. Slično tome, Halifatul Masih je naglasio pobjede u različitim regijama i zemljama koje su muslimani osvojili u vrijeme hazreti Osmana (ra). Tu spadaju mjesta poput Rima, Armenije i Afganistana.
Poruka Islama dopire do Indijskog potkontinenta
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je poruka Islama stigla i do indijskog potkontinenta u vrijeme hazreti Osmana (ra). Prenosi se da je hazreti Osman (ra) poslao vojske prema Mukranu i Sindhu gdje su muslimani uspjeli prpširiti poruku Islama. Slično tome, izaslanik je poslan u današnji Balochistan u Pakistanu, gdje su poraženi protivnici islama. Slično tome, poruka Islama proširena je i u Kabul, za koji historičari kažu da je u to vrijeme također bio dio indijskog potkontinenta.
Razdor koji je predvidio Časni Poslanik (savs)
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je Časni Poslanik (savs) predvidio da će se neki ljudi usprotiviti hazreti Osmanu (ra). Časni Poslanik (sa) je rekao hazreti Osmanu (ra) da bi se moglo dogoditi da mu jednog dana Bog podari mantil i da će biti onih koji će želiti da ga on skine. Međutim, Časni Poslanik (savs) je rekao da ako ga licemjeri pokušaju natjerati da skine taj ogrtač koji mu je Bod dao, da on ga ne bi smio skinuti. Prema drugm hadisu se prenosi da je , Časni Poslanik (sa) spomenuo razdor koji će uskoro nastati. U to je vrijeme pored njih je prolazio čovjek koji je imao ogrtač sa kapuljačom. Časni Poslanik (savs) je rekao da će ta osoba kada se pojavi ovaj razdor biti na ispravnom putu. Taj čovjek sa kapuljačom na glavi je bio hazreti Osman (ra).
Hazreti Halfiatul Masih je rekao da u danima njegove bolesti Časni Poslanik (savs) je pozvao hazreti Osmana (ra) oni su sjedili sami i Poslanik (savs) mu je nešta govorio. Prenosi se da se, dok mu je Časni Poslanik (savs) to govorio, izraz na licu hazreti Osmana (ra) promjenio. Kasnije, na Jaumud Dar (dan kada je hazreti Osman (ra) ubijen) Hazrat Osman (ra) je rekao je da je Poslanik (savs) predskazao i upozorio ga na ono što će se desiti.
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je u vrijeme hazreti Osmana (ra) počeo nastajati nered među muslimanima. Naveo je zapise Hazreti Halifatul Masih II (ra) u vezi ove teme, on kaže da neki kao razloge zbog kojih je započeo ovaj razdor krive ili hazreti Osmana (ra) ili Hazrat Alija (ra), međutim objasnio je da je takav pojam potpuno lažan, jer obojica su bili velike sluge Islama i dostigli su takve visine duhovnosti da nisu mogli počiniti nijedno djelo koje bi bilo u suprotnosti s učenjima Islama.
Nadalje, prvih 6 godina hilafeta Osmana (ra) bilo je razdoblje velikog mira. Bio je poštovan i izuzetno su mu se divili svi, zahvaljujući velikim uslugama koje je pružao za Islam. Hazrat Osman (ra) je također bio poznat kao onaj koji je ispunjavao prava prema drugima.
Spletkarenje
Postojala je grupa ljudi koja je širila neistine u vezi Poslanikovih (savs) ashaba. Obilazili bi i izrazili svoje optužbe onome ko bi ih slušao. Polahko je ova grupa počela da se širi, na nju je lahko bilo uticati jer bi pripadnici ove grupe bili primamljeni čim bi prihvatili Islam i njihova vjera je još uvjek bila slaba. Štaviše, nikada se nisu upoznali niti proveli vrijeme sa Časnim Poslanikom (savs), pa čak ni sa njegovim ashaba (ra). Tako su na njih lako mogli utjecati licemjeri i spletkaroši. Oni koji su širili ove neistine su bili neki jevreji i manje učeni muslimani .
Milost i mudrost Hazrat Osmana (ra)
U vrijeme hazreti Osmana (ra), ovaj razdor je narastao, međutim čak su i počinitelji razdora prihvatili činjenicu da neće moći otvoreno širiti svoju propagandu dok je bio na vlasti hazreti Osman (ra). U stvari, hazreti Osman (ra) je okupio ove ljude kao i ashabe (ra). U to vrijeme, oni koji su pokretali ovaj razdor tražili su oprost od hazreti Osmana (ra). Ashabi (ra) su, međutim, rekli da bi čak bilo dozvoljeno ubiti osobe koji podižu ovaj poremećaj u narodu. Međutim, hazreti Osman (ra) je rekao da će prihvatiti njihova izvinjenja i da nema razloga za poduzimanje takvih mjera.
Hazreti Halifatul Masih je rekao je da je hazreti Osman (ra) pojasnio razne optužbe koje su mu licemjeri pripisali. Na primjer, postojala je optužba da je hazreti Osman (ra) u toku putovanja umjesto da skratiti svoje nemaze prema praksi Poslanika (savs) klanjao cijli namaz. Hazreti Osman (ra) je pojasnio da se to dogodilo samo jednom kada je putovao i to na Mini i nije tamo trebao skraćivati namaz jer je tamo posjedovao svoju imovinu, a i oženjen je iz tog mjesta.
Drugi razlog zasto nije skratio namaz je bio, u to vrijeme je bilo vrijeme Hadža i on se bojao ako neki koji budu tu prisutni a nemaju dovoljno znanja vide halifu da klanja 2 rekeata farza, onda to uvesti kao praksu i kad se vrate svojim kućama. Dalje, još jedna optužba je bila da je on postavljao mlade ljude na visoke položaje. Međutim, pojasnio je da je postavljao samo one koji su imali visoku pobožnost i koji su bili sposobni da preuzmu dužnost datog položaja, i naveo je primjer da je i Poslanik (savs) postavljao mlade ljude, kao komandire armije i da su i njemu prigovarali zbog toga.
Ashabi (ra) su i dalje insistirali na tome da ove pobunjenike treba ubiti zbog poremećaja koji su stvorili, ali hazreti Osman (ra) je čvrsto rekao da se neće poduzeti takve mjere, jer se nadao reformi tih ljudi. Ovo je bio nivo milosti koju je pokazao hazreti Osman (ra). Nažalost, ovaj oprost i milost koji su im ukazani nisu učinili ništa licemjerima, već su nastavili rasti u svojoj mržnji i neredu.
Hazreti Halifatul Masih je rekao je da će i ubuduće nastaviti da govori o životu hazreti Osmana (ra).
Dženaze
Hazreti Halifatul Masih je rekao da će klanjati dženaze u odsustvu slijedecim osobama.
Abdul Qadir Sahib, koji je porijeklom iz Pešavara, ubijen je 11. februara. Radio je na medicinskoj klinici, kada je zazvonilo zvono na vratima gdje pacijenti ulaze, Abdul Qadir Sahib je otišao otvoriti vrata, mladić se predstavljao kao pacijent , koji je potom pucao i ubio Abdul Kadir Sahiba. Njegov djed je prihvatio Ahmadijata u vrijeme Prvog Halife, nakon što su njegova starija braća otišla ranije da se sastanu sa Obećanim Mesijom (as).
Abdul Qadir Sahib je jako volio Hilafat i imao je žar za širenjem poruke Islama Ahmadijata, zbog čega je bio suočen s velikom opozicijom. Prema supruzi i djeci uvijek se odnosio s velikom ljubaznošću. Redovno je klanjao namaze, zapravo su njegove molitve bile takve da je njegova porodica često provjeravala je li u redu zato što je toliko dugo bio na sedždi. Iza njega su ostala supruga, četiri sina i pet kćeri. Halifatul Masih se molio da mu Allah uzdigne njegov status na Ahiretu, i zaštititi njegovu porodicu i omogućiti njegovoj djeci da slijede i rade u stopalama njegovih dobrih djela.
Akbar Ali Sahib koji je preminuo 16. februara. Bio je u zatvoru kao zatvorenik na Allahovom putu, zbog svoje vjere, gdje je preminuo od srčanog udara. Bio je u zatvoru četiri i po mjeseca, nakon što slučaj nije ni pravilno saslušan na sudu. Radio je kao osiguranje i bio je vrlo hrabra osoba. Radio je kao osiguranje u banci, i kad je neko menadžeru banke rekao da je zaposlio nevjernika, on je toj osobi odgovorio da uvjek pregleda snimke kamere, i vidi Ali Sahiba kako klanja nafile i uči Kur’an, kako da to bude nevjernik? Iza njega su ostale dvije žene, sin i kćerka. Hazreti Halifatul Masih se molio da mu Allah oprosti i bude milostiv prema njemu i omogući njegovoj djeci da nastave da rade njegova dobra djela.
Khalid Mahmood-ul-Hassan Bhatti Sahib koji je bio Wakilul Maal Thalith u Rabwah. Također je bio i potpredsjednik Medžlisa Ansarullah i Naib Afsar Dželsa Salana. Služio je Zajednici u raznim svojstvima tokom trideset osam godina radnog staža. Putovao bi na razna mjesta gdje bi pomagao podučavati ljude o zajednici, njenom sistemu i podsticao ljude da povećaju svoju vezu sa Hilafetom. Iza njega je ostala supruga, dvije kćeri i sin. Radio je s velikim žarom i predanošću, i uvijek se oslanjao na Allaha u svim stvarima.
Uspostavio je duh kakav treba da ima svaka osoba koja da život u službi Islama. Iako je uvijek bio zauzet svojim poslom, nikada nije zanemario svoje dužnosti kod kuće i uvijek je bio prisutan. Hazreti Halifatul Masih se molio da Allah uzdigne njegov status u Džennetu i omogući njegovoj djeci da nastave izvršavati dobra djela kao njihov otac.
Mubarak Ahmad Tahir Sahib preminuo je 17. februara. Iza njega su ostale supruga, četiri sina i dvije kćeri. Jedan sin je Hafiz Ijaz Ahmad Tahir, profesor u Džamija Ahmedijja UK i Nasr Ahmad Tahir, koji je dao život u službi džemata i koji služi u The Review of Religions novinama. Mubarak Ahmad Tahir Sahib služio je u raznim svojstvima džematu, uključujući kao učitelj u Ugandi. Po povratku u Rabwah služio je u raznim uredima. Hazreti Halifatul Masih IV (rh) ga je postavo za Mašira-e-Qanunija, položaj na kojem je bio do svoje smrti.
Uvijek se vraćao kući nasmijanog lica i uvijek je prepričavao svoje priče i događaje sa halifama djeci i savjetovao bi djecu da ostanu vezani za Hilafet. Uvijek se oslanjao na Boga i imao je sjajnu vezu sa Hilafatom, ovu vezu sa Hilafetom bi pripisao razlozima za svaki svoj uspjeh. Hazreti Halifatul Masih je rekao da je i sam vidio da ima veliko povjerenje u Allaha, i bez obzira na teške okolnosti, bio bi zadovoljan vjerovanjem u Boga i znajući da su molitve Halife uz njega. Jednom je Halifatul Masih III (rh) stavio nešto novca u njegov džep, zbog čega su mu džepovi uvijek ostali puni novca. Uvijek bi trošio na Allahovom putu i davao siromašnima.
Savjetovao je svoju djecu koja su također dali svoj život u službi Islama, da davanje svog života znači postati potpuno poslušan. Na osnovu ovog savjeta njegovi sinovi služe i dan danas prema ovom savjetu o poslušnosti.Svemogući Allah mu je dao veliko bogatstvo, od čega bi većinu trošio na pomoć siromašnim. Hazret Halifatul Masih je komentarisao da je posjedovao mnoge velike osobine i vidio ga je kako radi s velikim strpljenjem i pažnjom i nikada se nije brinuo jer je stalno se oslanjao na Allaha dž.š.