Opsada Medine i posljednih dani hazreti Osmana r.a.
Kratki sadržaj
Poslije proučenog Šehaddeta, Euze I sure el-Fatihe, hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da će da nastavi da govori o životu hazreti Osmana (ra) i pobunama koje su nastale tad.
Hazreti Halifatul Masih je citirao hazreti Halifatul Masih II (ra) koji je detaljno opisao ovu temu. Pobunjenici su tražili da se hazreti Osman (ra) odrekne hilafeta, međutim Osman (ra) je rekao da to nije moguće. Pobunjenici su nastavili s tim pokušajem dvadeset dana, ali hazreti Osman (ra) je rekao da ne može ukloniti ogrtač koji mu je Bog dao. Pokušao je urazumiti pobunjenike, savjetujući ih da se maknu s puta. Ali kako nisu htjeli odustati, hazreti Osman (ra) je rekao da će doći vrijeme kada će on otići, da će se isti pobunjenici sjetiti njegovog vremena i poželjeti da nije otišao tako brzo, jer će se suočiti s velikim poteškoćama kasnije.
Obsjedanje kuće hazreti Osmana r.a.
Hazreti Halifatul Masih je rekao da su nakon dvadeset dana, pošto su bili neuspješni, pobunjenici odlučili zadržati hazreti Osmana (ra) u njegovoj kući i prekinuti sve linije snabdijevanja. Pritom su se nadali da će hazreti Osman (ra) popustiti i prihvatiti njihove zahtjeve. U isto vrijeme, pobunjenici su počeli nanositi poteškoće i drugim muslimanima, do te mjere da niko nije mogao napustiti svoje domove nenaoružan zbog straha za vlastitu sigurnost. Pobunjenici su čak prekinuli svu opskrbu vode hazreti Osmanu (ra), da je poslao komšiju u pokušaju da dobije vodu.
Hazrat Ali r.a. opominje pobunjenike
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je, kad je čuo za to, Hazrat Ali (ra) otišao u kuću hazreti Osmana (ra) i objasnio pobunjenicima koji su ga opsjedali da je metoda koju su usvojili pogrešna i da bi trebali odustati. Međutim, pobunjenici su odgovorili Hazrat Aliju (ra) rekavši da neće dopustiti da ijedna kap vode dođe do hazreti Osmana (ra). Tada je čak i hazreti Ummi Habibah (ra), supruga Časnog Poslanika (savs), pošla s vodom i pokušala urazumiti pobunjenike, ali oni su počeli napadati njenu mazgu na kojoj je jahala i obhodili se na takav način, da neki ljudi iz Medine nisu bili u blizini, možda bi je zgazili pobunjenici. To je bio način na koji su se pobunjenici odnosili čak i prema supruzi Poslanika (savs).
Hazreti Ajiša r.a. se priprema za hadž
Hazreti Halifatul Masih je rekao da su muslimani, vidjevši to, shvatili da nema šanse za dogovor s ovim pobunjenicima. Hazreti Ajša (ra) je krenula na hadž, tada su je muslimani zamolili da se zadrži, jer bi to moglo pomoći u rješavanju poremećaja. Međutim, hazreti Ajša (ra) je odgovorila pitajući da li žele da se prema njoj postupa na isti način kao i prema hazreti Ummi Habibi (ra). Na putu do hadža, međutim, hazreti A’ishah (ra) je pokušala učiniti nešto što je moglo smanjiti poremećaj, a to je bilo da pozove svog brata da ide na hadž zajedno s njom, međutim pošto je i on bio na strani pobunjenika odbio je ovu njenu ponudu.
Hazrat Osman r.a. šalje pismo guvernerima provincija
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je hazreti Osman (ra) napisao pismo muslimanima u kojem je rekao da ima nekih koji žele stvoriti nered među muslimanima. Međutim, ti ljudi nisu shvatili da je sam Allah taj koji je postavio halifu, kao što je obećao u Časnom Kur'anu. Nadalje, Allah je naredio da se čvrsto drže Allahovog užeta, ali ovi pobunjenici to potpuno zanemaruju. Rekao je da je bio naslijednik Poslanika (savs), i kao što je Allah naredio u Časnom Kur'anu, oni koji su dali zakletvu odanosti Časnom Poslaniku (savs) u stvari su se obavezali na odanost Allahu.
Međutim, ti pobunjenici nisu ostali vjerni svom obećanju na vjernost. Hazreti Osman (ra) je rekao da su pobunjenici od njega tražili tri zahtjeva; da mu se treba osvetiti za svaku kaznu koju je bilo kome izrekao od kako je halifa. Ako se ne složi s tim, onda bi trebao da napustiti hilafet. Ako ne pristane na to, onda će pobunjenici poslati svoje ljude i narediti ljudima da prestanu biti poslušni hazreti Osmanu (ra).
Kao odgovor na ove zahtjeve, Hazrat Osman (ra) je rekao da prethodne halife nikada nisu bili kažnjeni zbog odluka koje su donijeli, no pobunjenici su njega željeli kazniti. To je samo značilo da je ovo bio izgovor da ga ubiju. Što se tiče napuštanja hilafeta, rekao je da mogu iskomadati njegovo tijelo, međutim on nikada ne bi napustio ovaj ogrtač hilafeta koji mu je dao Allah. Što se tiče treće stvari, hazreti Osman (ra) je rekao da nikada nikoga nije prisiljavao da mu da bai’at zakletvu vjernost, ali nakon što su to učinili, ako pokušavaju natjerati ljude da prekrše svoje zakletve, oni će sami podnositi posljedice.
Pobunjenici bacaju kamenje na kuću hazreti Osmana r.a.
Hazreti Halifatul Masih (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da su pobunjenici, kada je sve drugo propalo, pokušali podstaći hazreti Osmana (ra), da bi im on uzvratio i tada bi imali izgovor da se bore protiv njega. Čak su išli toliko daleko da su usred noći počeli bacati kamenje na njegovu kuću, nadajući se da će im neko iz Osmanove (ra) kuće uzvratiti kamen natrag, a zatim bi oni mogli napasti. Međutim, hazreti Osman (ra) je naredio svima da se suzdrže od uzvraćanja na bilo koji način.
Vidjevši da pobunjenici traže izgovor da ubiju hazreti Osmana (ra), muslimani su se okupljali oko njegove kuće i stražarili. Međutim, hazreti Osman (ra) je bio toliko nesebičan da je rekao vojsci od 3.000 ljudi koji su ga došli zaštititi da ne smiju dovoditi svoje život u opasnost, jer su pobunjenici imali problema samo s njim. Znao je da će u budućnosti biti potrebni ashabi i što veći broj ljudi da bi podržali i proširili poruku islama, i zato nije želio da oni izgube svoje živote. Čak i poslije toga, kad god bi muslimani prolazili, oni bi izvršavali svoju dužnost da zaštite svog halifu. Uticajniji muslimani su počeli širiti vijest i podsticati jedni druge da se zalažu za zaštitu islama, a velike vojske muslimana počele su se pripremati.
Vrijedni napori ashaba u suzbijanju pobune
Hazreti Halifatul Masih je rekao da su pobunjenici, vidjevši muslimane kako žele zaštititi svog halifu, postali zabrinuti zbog sebe i pomislili da će morati brzo djelovati u pokušaju ubijanja hazreti Osmana (ra). Tako su jedne noći pobunjenici napali kuću hazreti Osmana (ra). Bilo je nekoliko ashaba ispred njegove kuće koji su se hrabro branili. Hazreti Osman (ra) je izašao sa svojim štitom i odveo te ashabe u svoju kuću. Savjetovao im je da postoje veće svrhe koje tek trebaju ispuniti i zato se ne smiju boriti. Dok su neki ashabi odlazili po naredbi hazreti Osmana (ra), neki od starijih ashaba smatrali su da je, bez obzira na sve, njihova dužnost ostati tamo i zaštititi svog halifu. Pobunjenici su zapalili i spalili prednju kapiju. Kad su to vidjeli, preostali ashabi uzeli su oružje i krenuli prema pobunjenicima. Iako ih je bilo malo, ashabi su se hrabro borili.
Hazreti Halifatul Maish je rekao da će u budućnosti nastaviti govoriti o ovom incidentu i ponovo je uputio apel za molitve, za Ahmadi muslimane u Pakistanu i Alžiru koji se suočavaju sa pogoršanim uslovima.
Dženaze
Hazreti Halifatul Masih je rekao da će klanjati Dženaze u odsustvu slijedećim osobama:
Maulvi Muhammad Najeeb Khan Sahib iz Kadiana u Indiji, koji je preminuo 14. februara. Iza sebe ostavlja suprugu i tri sina. Ahmadijat je prihvatio u dobi od sedamnaest godina nakon što je pročitao Filozofiju učenja islama. Prvi je u svojoj porodici prihvatio Ahmadijat, a kao rezultat njegovih napora i njegova porodica je kasnije prihvatila i Ahmadijat. Tada je na osnovu sna odlučio da svoj život posveti služenju islama i pridruži se Džamija Ahmadijia. Bio je redovan u molitvama i bio je vrlo pobožan. Radio je marljivo i efikasno. Imao je priliku da prevodi i provjerava knjige na malajalamskom jeziku. Halifatul Masih se molio da Allah uzdigne njegov status na Ahiretu.
Nazir Ahmad Khadim Sahib koji je preminuo 6. februara. Bio je vrlo vješt pisac i govornik, ove vještine koje je koristio u službi vjere od ranih dana na fakultetu. Služio je od mladosti u džematu u raznim svojstvima. Hazuur se molio da mu se Allah smiluje, oprosti i omogući njegovom potomstvu da nastave i izvršavaju njegova dobra djela.
Hadžija dr. Nana Mustafa Boateng Sahib iz Gane koji je preminuo 17. februara. Rođen je u kršćanskom domaćinstvu, a kasnije je prihvatio Islam Ahmadijat. Služio je kao vozač, uključujući nacionalnog predsjednika zajednice. Kasnije je postao poslovni čovjek i bio je vrlo uspješan, što bi uvijek pripisivao Allahovim blagodatima, halifinim molitvama za njega i njegovim financijskim žrtvama. Služio je u džematu u raznim svojstvima. Iza njega su ostale tri žene i tri kćeri. Imao je sina koji je preminuo posljednjih godina. Bio je redovan u molitvama i novčanim prilozima. Sam je finansirao izgradnju cijele džamije. Takođe je imao strast za širenjem poruke Islam Ahmadija.
Imao je TV kanal koji bi koristio u tu svrhu i to se pokazalo uspješnim. Radio je stvari poput popravljanja puteva do bolnice o svom trošku, a čak bi na razne načine pomagao i lokalnim misionarima i brinuo se tajno o njihovim troškovima. Usvojio je mnogo djece i pobrinuo se za njihov odgoj i moralni trening. Hazreti Hlaifatul Masih se molio da se Allah prema njemu odnosi s milošću i oproštenjem i omogući njegovoj djeci da nastave da rade njegova dobra djela.
Ghulam Nabi Sahib iz Rabve, koji je preminuo 2. februara. Služio je džemat u raznim svojstvima. Redovno je klanjao i čitao Kur'an. Posjedovao je mnoge sjajne osobine. Hazuur se molio da mu Allah uzdigne njegov status na Ahiretu.