Omer prima Islam

U to doba dogodio se drugi vrlo važan događaj. Omer, koji je kasnije postao drugi halifa islama, još je bio jedan od najljućih neprijatelja islama, od kojeg su imali najviše straha. On je osjećao da još nije poduzet nikakav djelotvoran korak protiv novog pokreta i odlučio je da dokrajči Poslanikov život. Uzeo je sablju i krenuo. Jedan prijatelj je bio zbunjen što ga vidi da ide i pitao ga je gdje ide i s kojom namjerom.

‘Da ubijem Muhammeda,’ rekao je Omer. ‘Ali hoćeš li ti biti siguran od njegovog plemena poslije ovoga? I znaš li zaista kakve se stvari odvijaju? Znaš li da su tvoja sestra i tvoj zet prihvatili islam?’

To je došlo kao grom iz vedra neba i jako je rastužilo Omera. Odlučio je da ide i prvo završi sa svojom sestrom i svojim zetom. Kad je stigao do njihove kuće, čuo je učenje iznutra. To je bio glas Khabbaba, koji ih je poučavao Časnoj Knjizi.

Omer je žustro ušao u kuću. Khabbab, preplašen hitrim koracima, već se sakrio. Omerova sestra Fatima odložila je ustranu listove Kur’ana. Ispriječivši se pred njom i njenim mužem, Omer je rekao:

‘Čuo sam da ste se odrekli svoje vjere,’ i govoreći ovo, podigao je ruku da udari njenog muža, koji je slučajno bio njegov rođak.

Fatima se bacila između Omera i svog muža tako da je Omerova ruka pala na Fatimino lice i udarila je po nosu, odakle je potekla krv. Udarac je Fatimu još više osmjelio.

Ona je rekla: ‘Da, mi smo sada muslimani i ostat ćemo to; čini šta hoćeš.’

Omer je bio hrabar čovjek, iako grub. Lice njegove sestre, obojeno u crveno njegovom rukom, ispunilo ga je grižnjom savjesti. Uskoro je postao drugi čovjek. Tražio je da mu pokažu ove listove Kur’ana odakle su učili. Fatima je odbila iz bojazni da ih on ne bi počupao i bacio.

Omer je obećao da to neće uraditi. Ali, Fatima je rekla da on nije čist. Omeru su ponudili da se okupa. Čist i staložen, uzeo je listove Kur’ana u svoje ruke. Oni su sadržavali dio sure Ta Ha. I on je došao do ajeta:

„Uistinu, Ja sam Allah; nema boga osim Mene. Zato obožavaj Mene, i obavljaj namaz za Moj spomen. Zaista će Sahat doći; uskoro ću ga otkriti, da svakoj duši bude data naknada za ono za šta se trudi.“ (20:15. 16)

 Čvrsta tvrdnja o Božijem postojanju, jasno obećanje da će islam uskoro utemeljiti istinsko obožavanje namjesto uobičajeno raširenog u Meki – ova i mnoštvo drugih spojenih ideja mora da su dirnuli Omera. On se više nije mogao uzdržati.

Poslanikova dova je primljena

Vjera je izbijala iz njegovog srca i on je rekao:

‘Kako krasno i kako nadahnjujuće!’ Khabbab je izašao iz svog skrovišta i rekao: ‘Bog je moj svjedok, još jučer sam čuo Poslanika kako moli Allaha da Omer ili Amr ibn Hišam prime islam. Tvoja promjena je rezultat te dove.’

Omerov um je odlučio. Pitao je gdje je Poslanik i otišao pravo k njemu u Dari Arqam, u ruci mu je još bila izvučena sablja. Kad je pokucao na vrata, Poslanikovi ashabi su mogli vidjeti Omera kroz pukotine. Oni su se bojali da on nema neki zao plan. No, Poslanik je rekao:

‘Pustite ga da uđe.’ Omer je ušao sa sabljom u ruci. ‘Šta te dovodi?’, ispitivao je Poslanik.

‘Božiji Poslaniče,’ rekao je Omer, ‘ja sam ovdje da postanem musliman.’ Allahu akbar (Allah je najveći), uzviknuo je Poslanik. Allahu akbar, uzviknuli su ashabi. Brda oko Meke odjeknula su ovim uzvikom.

Novost o ovom prihvatanju raširila se kao divlja vatra i odsada je Omer, progonitelj islama, od kojeg su jako strahovali, sam bio proganjan skupa s drugim muslimanima. Ali Omer se promijenio. On se sada radovao u patnji kao što se prije radovao u zadavanju patnje. Dok je išao ulicama Meke, ljudi su ga tukli kao i ostale muslimane.