Rođenje Časnog Poslanika s.a.v.s.
Među takvim ljudima bio je rođen Časni Poslanik islama. Njegov otac Abdulah umro je prije njegovog rođenja. Prema tome, njega i njegovu majku Aminu morao je paziti djed, Abdul-Mutalib. Kao malo dijete, Muhammeda je dojila žena sa sela koja je živjela u mjestu blizu Ta’ifa. U ovo vrijeme je u Arabiji bio običaj dati djecu ženama na selu, čija je dužnost bila da podižu djecu, da ih uče govoru i da im daju dobar početak u tjelesnom zdravlju.
Kad je Poslanik imao šest godina, njegova majka je umrla na putovanju iz Medine u Meku i morali su je sahraniti na putu. Dijete je u Meku donijela ženska sluškinja i predala ga djedu. Kad je bio u osmoj godini, umro mu je i djed, poslije čega je njegov staratelj postao Abu-Talib, njegov amidža, što je bila želja koju je djed izrazio u svojoj oporuci.
Poslanik je imao dvije ili tri prilike da putuje izvan Arabije. Jedna od ovih prilika pojavila se kad je imao dvanaest godina kad je u društvu Abu-Taliba otišao u Siriju. Izgleda da ga je njegovo putovanje odvelo samo do jugoistočnih gradova Sirije, jer u historijskim zabilješkama o ovom putovanju nema spominjanja mjesta kao što je Jerusalem. Od tada pa dok nije odrastao do mladalačkog doba on je ostao u Meki.
Učlanivanje u udruženje Hilful Fuzulu
Od samog djetinjstva bio je predan razmišljanju i meditiranju. Nije učestvovao u svađama i nadmetanjima drugih, osim s namjerom da ih prekine. Kaže se da su plemena koja su živjela u Meki i okolnim oblastima, umorni od neprekidne krvne osvete, riješili da osnuju udruženje čija bi svrha bila da pomogne žrtvama agresivnog i nepravednog postupanja.
Kad je Časni Poslanik čuo o ovome, rado se pridružio. Članovi ovog udruženja dali su ovakvu zakletvu:
Da će pomagati onima koji su tlačeni i vratit će im njihova prava, sve dok i posljednja kap vode ostane u moru. A ako tako ne urade, nadoknadit će žrtvama iz svojih posjeda. (Sirat Ibni-Hišam od imama Suhailija)
Borba protiv tiranije
Izgleda da ni jedan član ovog udruženja nikada nije bio pozvan da ispuni zakletvu koju su svečano dali članovi ovog udruženja. No, Časnom Poslaniku pružila se prilika za to kad je najavio svoju misiju. Njegov najgori neprijatelj bio je Abu-Džehel, poglavica Meke. On je podržavao ideju o društvenom bojkotu i javnom poniženju Poslanika.
U to vrijeme je jedna osoba izvana došla u Meku. Abu-Džehel mu je dugovao neki novac, ali je ovaj odbio da to plati. On je to spomenuo ljudima u Meki. Neki mladi ljudi, iz puke smutnje, predložili su mu da ode Poslaniku. Mislili su da će Poslanik odbiti da bilo šta uradi iz straha od općeg suprotstavljanja prema njemu i pogotovu iz straha od suprotstavljanja Abu-Džehela. Ako on odbije da pomogne ovom čovjeku, kazat će da je prekršio svoju zakletvu udruženju.
S druge strane, ako ne odbije i izabere da se obrati Abu-Džehelu radi vraćanja ovog zajma, Abu-Džehel će ga sigurno vratiti s prezirom. Ovaj čovjek je otišao Poslaniku i prigovarao mu za Abu-Džehela. Poslanik je, ne oklijevajući ni minute, ustao i otišao s ovim čovjekom na Abu-Džehelova vrata. Abu-Džehel je izašao i vidio da je njegov zajmodavac stajao s Poslanikom. Poslanik je spomenuo zajam i savjetovao da bude plaćen. Abu- Džehel je bio zbunjen i bez ikakvih izgovora odmah je platio zajam.
Kad su druge poglavice Meke čule o ovome, prekorili su Abu-Džehela i rekli mu kako se pokazao slab i da je sam sebi proturječio. Zagovarao je društveni bojkot Poslanika, a ipak je lično prihvatio nalog Poslanika i platio zajam na njegov savjet. U odbrani je Abu-Džehel rekao:
‘Boga mi, da ste vi bili na mom mjestu, i vi biste tako uradili.’ On im je rekao kad je vidio Poslanika kako stoji na njegovim vratima, da je vidio dvije divlje kamile kako stoje po jedna na svakoj strani, spremne da napadnu.
Mi ne možemo kazati kakvo je bilo ovo iskustvo. Je li to bila čudna pojava namijenjena da smete Abu-Džehela ili je prisustvo Poslanika – koje nadahnjuje strahopoštovanjem – to što je proizvelo ovo priviđenje? Čovjek koga je cijeli grad mrzio i suprotstavljao mu se imao je hrabrosti da sam ode vođi toga grada i zahtijeva vraćanje zajma. Možda je ovaj neočekivani prizor ustrašio Abu-Džehela i za trenutak učinio da zaboravi zakletvu da će uraditi protiv Poslanika, i primorao ga da uradi kako je Poslanik predložio. (Hišam)