Hidžra

Ova grupa se vratila u Medinu, a Poslanik i njegovi sljedbenici su počeli pripreme za selidbu. Porodica za porodicom su počele nestajati iz Meke. Muslimani, sigurni da je Božije kraljevstvo blizu, bili su puni hrabrosti. Ponekad su cijele uličice ostajale prazne u toku noći. Ujutro bi Mekanlije vidjeli zaključana vrata i shvatili da su stanovnici iselili u Medinu. Rastući utjecaj islama ih je zapanjio.
Na kraju, ni jedan musliman nije ostao u Meki, osim robova koji su prihvatili islam, Poslanika, Abu-Bakra i Alija. Mekanlije su shvatili da će  njihova  žrtva  uskoro  pobjeći.  Poglavice  su se ponovo okupile i odlučile da sada trebaju ubiti Poslanika.

Poslanik s.a.v.s. na putu

Posebnim Božijim planom, izgleda, da je dan koji su odredili da ubiju Poslanika bio određen za njegovu hidžru (iseljenje). Kad se mekanska grupa okupljala ispred Poslanikove kuće s namjerom da ga ubiju, Poslanik je izašao napolje u tajnosti noći. Mora da su se Mekanlije plašili da će Poslanik preduhitriti njihov gnusni plan. Oprezno su išli svojim putem i kad je Poslanik prošao pored,mislili su da je neko drugi i povukli se da ne budu opaženi. Poslanikov najbliskiji prijatelj Abu-Bakr bio je dan ranije obaviješten o Poslanikovom planu.

Pridružio mu se tačno na vrijeme i onda su obojica napustili Meku i našli sklonište u pećini nazvanoj Thaur, oko tri i po milje od Meke preko brda. Kad su Mekanlije saznali za Poslanikov bijeg, sabrali su i poslali odred u potjeru.
Predvođeni tragačem, stigli su do Thaura. Stojeći na ulazu pećine u kojoj su Poslanik i Abu-Bakr sjedili skrivajući se, tragač je rekao da je Muhammed ili u pećini ili se uzdigao na nebo. Abu-Bakr je ovo čuo i njegovo srce je klonulo.

‘Neprijatelj nas je skoro uhvatio’, prošaptao je.

‘Ne boj se, Bog je s nama,’ odgovorio je Poslanik.
‘Ja se ne bojim za sebe,’ nastavio je Abu- Bakr, ‘nego za tebe. Jer ako ja umrem, ja sam samo običan čovjek; ali ako ti umreš, to će značiti smrt vjere i duha.’ (Zurkani). ‘Čak kad bi tako i bilo, ne boj se,’ uvjeravao ga je Poslanik, ‘nas nije dvoje u ovoj pećini. Tu je treći – Bog.’ (Buhari)

Bilo je određeno da se mekanski zulum završi. Islam je morao imati priliku da napreduje. Goniči su bili prevareni. Rugali su se oštroumnosti tragača. Rekli su da je otvor pećine isuviše velik da bi se bilo ko unutra sklonio, jer sa zmijama niko nije siguran. Da su se samo malo sagnuli, mogli su vidjeti dvojicu kako sjede. Ali nisu, i napuštajući tragača, vratili su se u Meku.

Poslanik i Abu-Bakr su dva dana čekali u pećini. Treće noći su, prema planu, do pećine dovedene dvije brzonoge kamile, jedna za Poslanika i za vodiča, a druga za Abu-Bakra i njegovog slugu, Amra bin Fuhaira.

Ljubav Časnog Poslanika s.a.v.s. premi svojoj domovini

Prije nego što su krenuli, Poslanik je pogledao natrag na Meku. U njegovom srcu su provrele emocije. Meka je bilo njegovo rodno mjesto. On je tu živio kao dijete i kao zreo, odrastao čovjek i tamo je primio Božiji poziv. To je bilo mjesto gdje su njegovi preci živjeli i širili se od vremena Ismaila. S ovim mislima zadnji put je dugo gledao na grad i onda rekao:

‘Meko, ti si meni draža od bilo kojeg mjesta na svijetu, ali tvoj narod mi ne da da živim ovdje.’ Na to je Abu-Bakr rekao: ‘Ovo mjesto je izbacilo svog Poslanika. Ono samo čeka svoje uništenje.’

Suraka u potjeri za Poslanikom s.a.v.s. i predskazanje u njemu

Mekanlije su, poslije neuspjeha svoje potjere, proglasili cijenu za glave dvojice bjegunaca. Ko god uhvati i vrati Mekanlijama Muhammeda ili Abu-Bakra, mrtve ili žive, imat će nagradu od stotinu kamila. Dat je proglas među plemenima oko Meke. Primamljen nagradom, Suraka bin Malik, beduinski poglavica krenuo je u potjeru ove grupe i na kraju ih opazio na putu za Medinu.
Vidio je dvije kamile s jahačima i uvjeren da su to bili Poslanik i Abu-Bakr, podbo je svog konja. Konj se propeo i pao prije nego što je otišao mnogo dalje i Suraka je pao s njim. Poslije je Suraka postao musliman i lično ovako prenio ovaj događaj:

Nakon što sam pao s konja, ispitivao sam svoju sreću bacanjem strelica na praznovjeran način uobičajen kod Arapa. Strijele su proricale lošu sreću. No, nagrada je bila veoma primamljiva. Ponovo sam uzjahao i započeo svoju potjeru i skoro sustigao grupu.Poslanik je jahao dostojanstveno i nije gledao natrag. Abu-Bakr se, međutim, neprestano osvrtao natrag (očito iz straha za sigurnost Poslanika). Kad sam im se približio, moj konj se ponovo propeo i ja sam pao. Ponovo sam ispitivao strelice i one su ponovo nagovještavale lošu sreću. Kopite mog konja zabile su se duboko u pijesak.Izgledalo je nemoguće da ponovo uzjašem i započnem potjeru. Onda sam shvatio da je ova grupa pod Božijom zaštitom.

Zovnuo sam ih i usrdno molio da stanu. Kad sam bio dovoljno blizu, rekao sam im o svojoj zloj namjeri, ali da sam sada promijenio svoju namjeru. Rekao sam im da napuštam potjeru i da se vraćam. Poslanik me je pustio da idem, ali je tražio da obećam da nikome neću otkriti gdje su.

Bio sam uvjeren da je Poslanik bio istinit, i da je za njega bilo određeno da uspije. Tražio sam od Poslanika da mi napiše garanciju o miru da mi posluži kad on postane vrhovni. Poslanik je tražio od Amira bin Fuhaira da mi napiše garanciju, i on je napisao.
Kad sam bio spreman da se s tim vratim, Poslanik je primio objavu o budućnosti i rekao: ‘Suraka, kakvo će biti  tvoje  stanje kad na svojim rukama budeš imao zlatne narukvice Chrosreosa?’ Začuđen nad ovim predskazanjem, pitao sam: ‘Kojeg Chosreosa? Chosreosa bin Hormizda, imperatora Irana?’ Poslanik je rekao: ‘Jeste.’ (Asad ul-Ghaba)

Predskazanje se obistinilo 

Šesnaest ili sedamnaest godina poslije toga ovo predskazanje je bilo doslovno ispunjeno. Suraka je prihvatio islam i otišao u Medinu. Poslanik je umro i poslije njega je prvo Abu-Bakr postao halifa islama, a onda Omer.
Iranci su postali ljubomorni zbog rastućeg utjecaja islama i to ih je navelo da napadnu muslimane,ali su, umjesto podjarmljivanja muslimana, oni bili podjarmljeni. Glavni grad Irana pao je u  ruke  muslimana, koji su  zarobili njegove riznice, uključujući zlatne narukvice koje je Chosreos nosio na državnim obredima.

Poslije primanja islama, Suraka je opisao svoju potjeru za Poslanikom i njegovom grupom i kazao šta se dogodilo između njega i Poslanika. Kad je ratni plijen iz Irana bio stavljen ispred Omera, on je vidio zlatne narukvice i sjetio se šta je Poslanik rekao Suraki. To je bilo veličanstveno predskazanje dato u vrijeme potpune bespomoćnosti.

Omer je odlučio da pripremi vidljivo ispunjenje ovog predskazanja. Zato je poslao po Suraku i naložio mu da stavi zlatne narukvice. Suraka je protestvovao kako je za muškarce u islamu zabranjeno da nose zlato. Omer je rekao da je to istina, ali da je ova prilika bila izuzetak.

Poslanik je predvidio zlatne narukvice Chosreosa na njegovim rukama; zato on treba da ih sada stavi, čak po cijenu bola od kazne. Suraka je prigovarao zbog odbrane Poslanikovog učenja; inače, on je želio, kao i svako drugi, da omogući vidljiv dokaz ispunjenja ovog veličanstvenog predskazanja.On je stavio zlatne narukvice i muslimani su vidjeli da je ovo predskazanje bilo ispunjeno. (Asad ul-Ghaba).
Poslanik u bijegu postao je kralj. On lično više nije bio na ovom svijetu. Ali oni koji su ga naslijedili mogli su se osvjedočiti u ispunjenje njegovih riječi i vizija.