Bojkot muslimana i smrt Hatidže i Abu-Taliba
Proganjanje je postajalo sve ozbiljnije i nepodnošljivije. Mnogi muslimani su već napustili Meku. Oni koji su ostali morali su podnositi više nego ikada prije. No, muslimani nisu ni za trun odstupili od puta koji su izabrali. Njihova srca su bila čvrsta kao i uvijek, njihova vjera isto toliko ustrajna. Njihova predanost Jednom Bogu je rasla, a tako i mržnja prema idolima. Sukob je postao ozbiljniji nego ikada.
Poslanik i muslimani pod opsadom
Mekanlije su sazvali još jedan veliki sastanak. Na njemu su odlučili da potpuno bojkotuju muslimane. Stanovnici Meke nisu smjeli imati nikakav normalan odnos s njima. Nisu smjeli niti kupovati od njih, niti im prodati bilo šta. Poslanik, njegova porodica i brojni bližnji koji su, iako nisu bili muslimani, ipak stajali uz njega, bili su prisiljeni da se sklone na osamljeno mjesto, koje je bilo u vlasništvu Abu-Taliba. Bez novca, bez sredstava i bez rezervi, Poslanikova porodica i bližnji podnijeli su neopisive teškoće pod ovom blokadom.
Tri godine su morali živjeti u ovom stanju. Onda se na kraju pet poštenih članova neprijatelja pobunilo protiv ovih uvjeta. Otišli su opkoljenoj porodici, ponudili da ukinu bojkot i tražili od porodice da izađe u javnost. Abu-Talib je izašao i prekorio svoj narod. Pobuna ovih petero postala je poznata širom Meke, ali su se ponovo potvrdila dobra osjećanja Mekanlija i oni su odlučili da moraju otkazati okrutni bojkot. Bojkot je prošao, ali ne i njegove posljedice.
Smrt Hazreti Hatidže r.a. i Abu-Taliba
Za nekoliko dana je umrla Poslanikova vjerna žena Hatidža, a mjesec kasnije njegov amidža Abu-Talib. Časni Poslanik je sada izgubio društvo i potporu Hatidže, a on i muslimani su izgubili vrijednu službu Abu-Taliba. Njihova smrt je prirodno također imala za rezultat gubitak neke opće simpatije.
Zategnut odnos između muslimana i Mekanlija
Izgledalo je da je Abu-Lahab, drugi Poslanikov amidža, na početku bio spreman da pristane uz Poslanika. Šok zbog smrti njegovog brata i obzir prema njegovoj samrtničkoj želji još su bili svježi u njegovoj glavi. No, Mekanlije su uskoro uspjeli stvoriti otpor. Iskoristili su uobičajene žalbe. Poslanik je mislio da je nevjerovanje u Božije Jedinstvo bilo prijestup koji će biti kažnjen na Ahiretu; ovo učenje je proturječilo svemu što su oni naučili od svojih predaka, i tako dalje.
Abu-Lahab je odlučio da se suprotstavi Poslaniku jače nego ikada. Odnos između muslimana i Mekanlija postao je zategnut. Trogodišnji bojkot i blokada povećali su jaz između njih. Sastajanje i propovijedanje su izgledali nemogućim. Poslaniku nije smetalo loše postupanje i proganjanje; to je za njega bilo nevažno sve dok je on imao priliku da sretne ljude i obrati im se. No, sada je izgledalo da nema takve prilike u Meki.
Osim općeg opiranja, Poslanik je sada uvidio da je nemoguće da se pojavi u bilo kojoj ulici ili javnom mjestu. Ako bi se pojavio, oni bi na njega bacali prašinu i poslali ga natrag njegovoj kući. Jedanput se vratio kući sa glavom prekrivenom prašinom. Njegova kći je jecala dok je uklanjala prašinu. Poslanik joj je rekao da ne jeca jer je Bog uz njega.
Loše postupanje nije uzrujalo Poslanika. On je to primao čak srdačno, kao dokaz zanimanja za njegovu poruku. Jednog dana, naprimjer, Mekanlije mu općim spletkarenjem nisu ništa rekli, niti su na bilo koji način prema njemu postupali loše. Poslanik je otišao kući razočaran, dok ga Božiji ohrabrujući glas nije prinukao da ponovo ide svom narodu i upozori ih.