Novi život u Medini

Nekoliko dana po Poslanikovom dolasku u Medinu paganska plemena su postala zainteresovana za islam i većina ih se pridružila. Tu je bilo mnogih čije srce nije bilo uvjereno. Tako se islamu pridružila grupa onih koji u srcu nisu bili muslimani. Njihovi članovi su igrali vrlo ozbiljnu ulogu u kasnijoj historiji. Neki od njih su postali iskreni muslimani, dok su drugi ostali neiskreni i nastavili su spletkariti protiv islama i muslimana. Neki su odbili da se uopće pridruže. Ali nisu mogli podnijeti stalni rast utjecaja nove vjere, tako da su iselili iz Medine u Meku.
Medina je postala muslimanski grad. U njoj je bilo utemeljeno obožavanje Jednog Boga.U svijetu nije bilo ni jednog drugog grada koji je mogao iznijeti ovakvu tvrdnju. Nije bila mala radost za Poslanika i njegove prijatelje što je za nekoliko dana od njihovog doseljavanja cijeli grad napustio obožavanje kipova i da umjesto toga utemeljuje obožavanje Jednog nevidljivog Boga. Ali za muslimane još nije bilo mira.
U samoj Medini se grupa Arapa, licemjera, samo riječima pridružila islamu, dok su u sebi bili zakleti neprijatelji Poslanika. Onda su tu bili Jevreji, koji su neprestano spletkarili protiv njega. Poslanik je bio upoznat s ovim opasnostima. Bio je oprezan i nalagao je svojim prijateljima i sljedbenicima da budu oprezni. Često je ostajao budan cijelu noć (Bari, tom 6, str. 60).

Sa'd bin Vakas u službi Poslanika

Umoran od stalnog noćnog opreza, jedanput je izrazio želju za pomoć. Uskoro je čuo zvuk ratne opreme.

‘Ko je to?’, pitao je. ‘To je Sa’d bin Vakas, o Poslaniče, došao je da stražari za tebe.’ Poslije toga se on odmorio. (Buhari i Muslim).

Ljudi Medine bili su pažljivi prema svojoj ogromnoj odgovornosti. Oni su pozvali Poslanika da dođe i živi među njima i sad je bila njihova dužnost da ga zaštite. Plemena su vijećala i odlučila da na smjenu čuvaju Poslanikovu kuću.

U pogledu nesigurnosti za njegovu ličnost i bez mira za njegove sljedbenike, nije bilo razlike između Poslanikovog života u Meki i njegovog života u Medini. Jedina razlika je bila da su u Medini muslimani bili u stanju javno klanjati u džamiji koju su izgradili u ime Boga i bili su u stanju da se bez zapreka ili skrivanja okupe za ovu svrhu pet puta na dan.