U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Poslanik stiže u Medinu

Islam, Medina

Da se vratimo pripovijedanju o Hidžri. Nakon što je Poslanik otpremio Suraku, nastavio je nesmetano svoje putovanje do Medine. Kad je stigao u Medinu, Poslanik je zatekao ljude kako nestrpljivo čekaju. Za njih nije mogao svanuti znamenitiji dan, jer je sunce koje je izašlo za Meku počelo sijati na Medinu.Do njih su stigle vijesti da je Poslanik napustio Meku, tako da su očekivali njegov dolazak.

Grupe ljudi su otišli miljama izvan Medine da ga čekaju. Odlazili su ujutro i uvečer se vraćali razočarani. Kad je na kraju Poslanik stigao do Medine, odlučio je da nakratko zastane u Qubi, obližnjem selu. Jedan Jevrej je vidio dvije kamile i došao do zaključka da su one nosile Poslanika i njegove drugove. Popeo se na uzvišicu i uzviknuo: ‘Sinovi Qaila, onaj na koga ste čekali, došao je.’ Svaki pojedinac u Medini koji je čuo ovaj uzvik požurio je do Quba, dok su ljudi Quba, oduševljeni dolaskom Poslanika među njih, pjevali pjesme u njegovu čast.Potpuna jednostavnost Poslanika objašnjena je događajem koji se dogodio u to vrijeme u Qubi.

Većina ljudi u Medini nisu prije vidjeli Poslanika. Kad su vidjeli njegovu grupu kako sjedi pod drvetom, mnogi su mislili za Abu-Bakra da je Poslanik. Abu-Bakr je, iako je bio mlađi, imao sjediju bradu i bio je bolje odjeven nego Poslanik. Tako su se okrenuli prema njemu i sjeli ispred njega, nakon što su mu pokazali odavanje počasti koja pripada Poslaniku. Kad je Abu-Bakr vidio da su ga greškom smatrali Poslanikom, ustao je, uzeo svoj ogrtač i objesio ga naspram sunca i rekao:

‘Božiji Poslaniče, ti si na suncu. Ja sam za tebe napravio ovu sjenu.’ (Buhari).

Na fin način i s uljudnošću on je posjetiocima iz Medine dao na znanje njihovu grešku. Poslanik je ostao u Qubi deset dana, poslije čega su ga ljudi Medine odveli u svoj grad. Kad je ušao u grad, vidio je kako su svi ljudi, muškarci, žene i djeca izašli da ga dočekaju. Među pjesmama koje su pjevali bila je i ova:

Prophets in MedinaMjesec četrnaeste noći je izašao na nama iza Al-Vida. Sve dok među sobom budemo imali onog koji nas poziva Bogu, na nama je obaveza da svoju zahvalnost dajemo Bogu. Tebi, koji si nam poslan od Boga mi poklanjamo svoju savršenu pokornost. (Halbiyya)

Poslanik nije ušao u Medinu sa istočne strane. Kad su ga ljudi opisali kao ‘mjesec četrnaeste noći’, mislili su kako su živjeli u mraku prije nego što je Poslanik došao da na njih prospe svoje svjetlo. Kad je Poslanik ušao u Medinu, bio je ponedjeljak. Bio je ponedjeljak kad je napustio pećinu Thaur, i neobično kao što izgleda, bio je ponedjeljak kad je osvojio Meku deset godina kasnije.

Abu-Ejub Ansari kao Poslanikov domačin

Kad je Poslanik ušao u Medinu, svako je želio da bude njegov domaćin. Dok je njegova kamila prolazila kroz uličice, porodice su se poredale da ga dočekaju. Oni bi jednim glasom govorili:

‘Mi smo ovdje sa svojim kućama, imetkom i svojim životima da te primimo i da ti ponudimo svoju zaštitu. Dođi da živiš s nama.’

Mnogi su pokazivali veliku želju, išli naprijed i držali uzde kamile i insistirali da Poslanik sjaše ispred njihovih vrata i uđe u njihove kuće. Poslanik bi uljudno odbijao govoreći:

‘Pustite na miru moju kamilu. Ona je pod Božijom naredbom; ona će stati gdje Bog želi da stane.’

Ona je na kraju stala na mjestu koje je pripadalo siročadima Banu-Nadžar plemena. Poslanik je sjahao i rekao:

‘Izgleda da je ovo mjesto gdje Bog želi da stanemo,’ i onda pitao kome pripada ova zemlja.

Povjerenik siročadi je istupio i ponudio mjesto za Poslanikove potrebe. Poslanik je odgovorio da neće prihvatiti ponudu besplatno, nego da mu bude dozvoljeno da plati. Dogovorena je cijena i Poslanik je odlučio da na tom mjestu izgradi džamiju i neke kuće. Kad je ovo bilo riješeno, Poslanik je pitao ko živi najbliže ovom mjestu. Abu-Ejub ansari je istupio i rekao da je njegova kuća najbliže i da su njegove usluge na raspolaganju Poslaniku.

Poslanik je od njega tražio da za njega pripremi sobu u svojoj kući. Abu- Ejubova kuća je bila na sprat. On je ponudio da Poslaniku dadne gornji sprat. Ali je Poslanik više volio da bude na nižem spratu radi pogodnosti njegovih posjetilaca.

Predanost Poslaniku koju su ljudi Medine imali ponovo se pokazala. Abu-Ejub se složio da Poslaniku dadne donji sprat, ali je odbio da spava na spratu pod kojim je živio Poslanik. On i njegova žena su to smatrali neučtivim. Slučajno se razbio bardak s vodom i voda se prosula po podu. Abu-Ejub je, plašeći se da voda ne bi prokapala u sobu u kojoj je bio Poslanik, uzeo svoj jorgan i njime posušio vodu prije nego što je mogla prokapati dolje.

Ujutro je navratio Poslaniku i prenio mu događaje od prethodne noći, tako da se Poslanik složio da zauzme gornji sprat. Abu-Ejub je pripremio hranu i otpremio ih na sprat. Poslanik je jeo koliko je htio, a Ejub je pojeo ono što je ostalo.Poslije nekoliko dana drugi su zahtijevali da učestvuju u gostoprimstvu prema Poslaniku. Dok se Poslanik nije smjestio u svoju kuću i napravio svoj vlastiti aranžman, bio je na smjenu ugošćavan kod ljudi Medine.

Svjedočenje Anasa

Jedna hudovica imala je samo  jednog  sina  po  imenu  Anas, osam ili devet godina starog. Ona je dovela dječaka Poslaniku i ponudila ga za Poslanikovu ličnu službu. Anas je postao ovjekovječen u historijskim zabilješkama islama. Postao je vrlo učen čovjek i također bogat. Dostigao je preko stotinu godina života i u vrijeme halifa svi su ga visoko cijenili.

Izviješteno je da je Anas rekao da, iako je kao dječak otišao u službu Poslanika i ostao s njim dok Poslanik nije umro, Poslanik nikada nije s njim govorio neljubazno, nikad ga nije upozorio, niti mu je ikada dao dužnost težu od onoga što je on mogao obaviti. U toku svog boravka u Medini, Poslanik je sa sobom imao samo Anasa. Svjedočenje Anasa, zato, otkriva Poslanikov karakter kako se razvijao do dana njegove rastuće moći i blagostanja u Medini.

Dolazak Poslanikovih ukućana iz Meke i temelj za džamiju

Kasnije je Poslanik poslao svog oslobođenog roba Zeida u Meku da dovede njegovu porodicu i rodbinu. Mekanlije su bili zaprepašteni  naglim  i  dobro  planiranim  odlaskom  Poslanika i njegovih sljedbenika. Zato za neko vrijeme nisu uradili ništa čime bi ga mučili. Kad je Poslanikova porodica i porodica Abu–Bakra napustila Meku, oni nisu stvarali nikakve teškoće.
Ove dvije porodice su nesmetano stigle u Medinu. Za to vrijeme je Poslanik položio temelje za džamiju na mjestu koje je kupio za tu svrhu. Poslije ovoga je izgradio kuće za sebe i za svoje drugove. Trebalo je oko sedam mjeseci da budu završene.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp