Okrutnost prema Časnom Poslaniku s.a.v.s.
Časni Poslanik sam nije bio pošteđen okrutnog postupanja koje su podnosili vjernici. Jednom prilikom bio je na namazu. Grupa nevjernika su stavili mantil oko njegovog vrata i vukli ga; izgledalo je da će mu oči ispasti. Dogodilo se da je Abu-Bakr došao da ga spasi i rekao:
‘Vi hoćete da ubijete čovjeka zato što kaže: ‘Bog je moj Gospodar’?
Drugom prilikom pao je na sedždu u namazu, a oni su na njegova leđa stavili drob kamile. On nije mogao ustati dok ova težina nije bila uklonjena. Zatim je drugom prilikom prolazio ulicom, a grupa uličnih dječaka su ga slijedili. Nastavili su da ga udaraju po vratu i govore ljudima kako on sebe naziva Poslanikom.
Takva je bila mržnja i neprijateljstvo protiv njega, i takva je bila njegova bespomoćnost.Poslanikova kuća je bila kamenovana iz obližnjih kuća. Bacali su mu u kuhinju smeće i ostatke zaklanih životinja. U mnogim prilikama na njega su bacali prašinu dok je klanjao, tako da se morao povući na sigurno mjesto radi skupnih namaza.
Okrutnosti počinjene protiv slabe i nevine skupine i njihovog iskrenog, dobronamjernog, ali bespomoćnog vođe, međutim, nisu bile uzalud. Pošteni ljudi su vidjeli sve ovo i bili su privučeni islamu. Jedanput se Poslanik odmarao na Safi, brdu blizu Kabe.
Mekanski poglavica Abu-Džehel, Poslanikov ljuti neprijatelj, prošao je pored i počeo na njega prosipati podle uvrede. Poslanik nije ništa rekao i otišao je kući. Robinja iz njegovog kućanstva bila je svjedok ove ponižavajuće scene.
Hamza prelazi na Islam
Hamza, Poslanikov amidža, hrabar čovjek, koga su se bojali svi sugrađani, vratio se kući iz lova u džungli i ponosno ušao u kuću, sa lukom obješenim o rame. Robinja nije zaboravila jutarnju scenu. Zgražala se što vidi Hamzu kako tako ide kući. Dodirivala ga je govoreći kako je on o sebi mislio da je hrabar i ide unaokolo naoružan, ali da ne zna šta je tog jutra Abu-Džehel uradio njegovom nevinom bratiću.
Hamza je čuo za jutarnji događaj. Iako nije bio vjernik, imao je plemenit karakter. Možda ga se dojmila Poslanikova Poruka, ali ne u tolikoj mjeri da se otvoreno pridruži. Kad je čuo za ovaj divlji napad Abu-Džehela, nije se mogao uzdržati. Njegovo oklijevanje o novoj Poruci je nestalo. Počeo je osjećati da je do sada bio isuviše nemaran za to. Otišao je pravo do Kabe, gdje su poglavice Meke uobičavali da se sastaju i vijećaju.Uzeo je svoju strijelu i snažno udario Abu-Džehela.
‘Od danas ja prihvatam Muhammedovu vjeru,’ rekao je. ‘Jutros si ga vrijeđao jer on neće ništa reći. Ako si hrabar, istupi i pobij se sa mnom.’
Abu-Džehel je bio zaprepašten. Njegovi prijatelji su ustali da pomognu, ali, bojeći se Hamze i njegovog plemena, Abu-Džehel ih je zaustavio, misleći kako bi otvorena bitka koštala previše. Rekao je da je zaslužio krivnju za jutrošnji događaj. (Hišam i Tabari).