Zle namjere Mekanlija

Prošla su dva ili tri mjeseca.Ljudi Meke su se oporavili od svoje zbunjenosti i počeli praviti planove za mučenje i uznemiravanje muslimana.Uskoro su uvidjeli da samo stvaranje teškoća muslimanima u Meki i naokolo nije ostvarilo njihov cilj.Bilo je neophodno napasti Poslanika i njegove sljedbenike u Medini i istjerati ih iz njihovog novog skloništa.

Prema tome, oni su uputili pismo Abdullahu bin Ubayyi Ibn-Salulu, vođi Medine, koji je prije Poslanikovog dolaska bio prihvaćen od svih grupa za poglavicu Medine.U ovom pismu su rekli da su se zgražali nad tim što je Poslanik došao u Medinu i kako je bilo pogrešno od strane ljudi Medine da mu dopuste utočište. Na kraju su rekli:

”Sada, kad ste pustili našeg neprijatelja u svoju kuću, mi se kunemo Bogom i proglašavamo da ćemo se mi, narod Meke, udružiti u napadu na Medinu ukoliko se vi, narod Medine, ne složite da ga istjerate iz Medine ili se ne budete zajedno borili s njim. Kad mi napadnemo Medinu, mi ćemo ubiti sve snažne muškarce i zarobiti sve žene. (Abu-Davud, Kitab Al- Kharadž)

 Abdullah bin Ubayy Ibn-Salul je smatrao kako je ovo pismo kao od Boga poslano. Savjetovao se sa drugim licemjerima u Medini i uvjerio ih da će, ako dozvole Poslaniku da među njima živi u miru, izazvati neprijateljstvo Meke.

Prema tome, bilo je izvjesno da će zaratiti s Poslanikom, samo da bi umirili Mekanlije. Poslanik je saznao za ovo. Otišao je Abdullahu bin Ubayyu Ibn-Salulu i nastojao ga uvjeriti da će se takav korak pokazati samoubilačkim.

Mnogi ljudi u Medini postali su muslimani i bili su spremni da daju život za islam. Ako Abdullah proglasi rat muslimanima, većina ljudi Medine će se boriti na strani doseljenika. Takav rat će ga, prema tome, skupo koštati i za njega će značiti uništenje. Abdullah je, ponukan ovim savjetom, odustao od ovog plana.