Pećina Hira i prva Objava Časnog Kura'na
Kad je Poslaniku bilo preko trideset godina, ljubav prema Bogu i prema obožavanju Boga počeli su ga sve više obuzimati. Osjećajući odbojnost prema smutnjama, zlodjelima i mnogim porocima ljudi Meke, on je za svoje meditiranje odabrao mjesto dvije ili tri milje od svoje kuće. To je bilo na vrhu brda, jedna vrsta pećine oblikovane od kamena. Njegova žena Hatidža pripremila bi dovoljno hrane za nekoliko dana, i s ovim bi odlazio u pećinu Hira. U pećini je dan i noć obožavao Boga.
Prvi Ajeti Časnog Kura'na
Kad mu je bilo četrdeset godina, imao je viziju. To je bilo upravo u ovoj pećini. Vidio je kako mu neko naređuje da čita. Poslanik je u odgovoru rekao da ne zna šta i kako čitati. Melek je insistirao i na kraju je primorao Poslanika da uči slijedeći ajet:
”Čitaj u ime Gospodara svoga Koji je stvorio, On je stvorio čovjeka od ljepljivog ugruška. Čitaj! Gospodar tvoj je najplemenitiji. Koji je poučio perom. Poučio je čovjeka onome što on nije znao”. (96:2-6)
Ovi ajeti, prvi koji su bili objavljeni Poslaniku, postali su dio Kur’ana, kao i ostali ajeti koji su objavljeni kasnije. Oni imaju ogromno značenje. Oni naređuju Poslaniku da ustane i bude spreman da proglasi u ime Jednog Boga, Jednog Stvaraoca – ovog Poslanika i svih drugih – Koji je stvorio čovjeka i u njegovu prirodu zasijao sjeme Svoje vlastite ljubavi i ljubavi prema drugim ljudima.
Poslaniku je bilo naređeno da proglasi Poruku ovog Boga, i od Boga mu je obećana pomoć i zaštita u proglašavanju ove Poruke. Ovaj ajet je predskazao vrijeme kad će svijet biti poučen svim vrstama znanja posredstvom pera, i bit će poučen stvarima o kojima nikad prije nije čuo. Ovi ajeti čine sažetak Kur’ana. Čemu god je Poslanik trebao biti poučen u kasnijim objavama, sadržano je u začetku u ovim ajetima.
U njima je bio položen temelj velikog i dosada nepoznatog napretka u duhovnom napredovanju čovjeka. Značenje i objašnjenje ovih ajeta naći ćete na njihovim mjestima u ovom komentaru. Mi ih spominjemo zato što njihova objava predstavlja veličanstven događaj u životu Poslanika.
Lijepota Časnog Poslanika s.a.v.s. u očima Hatidže r.a.
Kad je Poslanik primio ovu objavu, bio je pun straha od odgovornosti koju je Bog odlučio staviti na njegova ramena. Bilo koja druga osoba na njegovom mjestu bila bi ispunjena ponosom – osjećao bi da je postao velik. Poslanik je bio drugačiji. On je mogao postići velike stvari, ali nije mogao biti ponosan u svom dostignuću. Poslije ovog veličanstvenog iskustva došao je kući jako potresen, razvučenog lica.
Na Hatidžino ispitivanje, on joj je prenio cijeli doživljaj i svoj strah ukratko izrazio riječima: ‘Slab čovjek kakav sam ja, kako može nositi odgovornost koju Bog namjerava staviti na moja ramena.’ Hatidža je bez oklijevanja odgovorila:
”Boga mi, On ti nije poslao ovu Riječ da bi propao i da budeš neuspješan – da bi te onda napustio. Kako Bog može učiniti takvu stvar, a ti si ljubazan i obziran prema svojim bližnjima, pomažeš siromašnim i nosiš njihov teret? Ti vraćaš vrline koje su nestale iz naše zemlje. Ti prema gostima postupaš s poštovanjem i pomažeš one koji su u nevolji. Možeš li ti od Boga biti podvrgnut ikakvoj kušnji? (Buhari)
Svjedočenje kršćanina o istinitosti Časnog Poslanika s.a.v.s.
Nakon što je ovo rekla, Hatidža je odvela Poslanika svom rođaku Varaki bin Naufalu, koji je bio kršćanin. Kad je čuo ovo iznošenje, Varaka je rekao:
‘Siguran sam, melek koji se spustio na Musaa spustio se i na tebe.’ (Buhari)
Varaka je očito mislio na predskazanje u Deutronomi (18:18).