Arabija u vrijeme Poslanikovog rođenja

Poslanik je rođen u Meki u augustu 570. A.D. Dato mu je ime Muhammed, što znači ‘hvale vrijedan’. Da bismo razumjeli njegov život i karakter, moramo imati neku predstavu o uvjetima koji su vladali u vrijeme njegovog rođenja.

Kadjerođen, skoroucijeloj Arabijisevjerovalouidolopoklonstvo. Arapi su pratili svoje porijeklo do Ibrahima. Oni su znali da je Ibrahim vjerovao u Božije Jedinstvo i nije bio idolopoklonik. Uprkos ovome, oni su prihvatili idolopoklonstvo i činili su širk (pripisivanje partnera Bogu). U odbrani svojih vjerovanja rekli su da neki ljudi imaju istaknut kontakt s Bogom; da je njihovo posredovanje u ime drugih primljeno kod Boga; da je teško za obična ljudska bića da steknu blizinu Bogu, nego moraju imati druge da posreduju za njih kako bi stekli Božije zadovoljstvo i pomoć.

Tako su bili u stanju da spoje svoje poštovanje prema Ibrahimu sa svojim idolopokloničkim vjerovanjima. Govorili su da je Ibrahim bio sveti čovjek. On je bio u stanju da se približi Bogu bez posredovanja, dok obične Mekanlije to nisu mogli. Zato su ljudi Meke napravili kipove svetih i bogobojaznih osoba i njih su obožavali i njima su prinosili žrtve s ciljem da kroz njih steknu Božije zadovoljstvo.

Ovaj stav je bio primitivan, nelogičan i pun mahana. Ali Mekanlije se nisu brinuli zbog ovoga. Oni dugo vremena nisu imali učitelja Božijeg Jedinstva i idolopoklonstvo se, kad je jednom uhvatilo korijen, širilo i nije znalo za granice; broj bogova je počeo rasti.

U vrijeme Poslanikovog rođenja, kažu da je u Kabi, Časnoj džamiji cijelog islama i kući obožavanja koju je izgradio Ibrahim i njegov sin Ismail, bilo 360 kipova. Izgleda da su za svaki dan lunarnog kalendara Mekanlije imali kipa.

U drugim velikim centrima bili su drugi kipovi, tako da možemo reći da je svaki dio Arabije zakoračio u idolopoklonstvo. Arapi su bili predani kulturi govora. Oni su bili jako zainteresovani za svoj govorni jezik i revnosno ga njegovali.

Njihove intelektualne ambicije, međutim, bile su oskudne. Oni nisu ništa znali o historiji, geografiji, matematici itd. No, pošto su bili ljudi pustinje i morali su naći svoj izlaz u pustinji bez pomoći oznaka, morali su razviti duboki interes za astronomiju. U cijeloj Arabiji nije bilo ni jedne škole. Kažu da je u cijeloj Meki samo mali broj pojedinaca mogao čitati i pisati.

S moralne tačke gledišta, Arapi su bili puni proturječnosti. Patili su od nekih krajnjih moralnih grijeha, ali su u isto vrijeme imali i neke dobre odlike. Bili su predani pretjeranom piću.

Alkohol i kockanje

Biti pijan i podivljati pod djelovanjem alkohola za njih je bilo vrlina, a ne porok. Gospodin je bio onaj ko zabavlja svoje prijatelje i komšije na pijankama. Bogati ljudi bi održavali skup pijančenja bar pet puta na dan. Kockanje je bio njihov nacionalni sport.

No, oni su od toga napravili naročitu umjetnost. Nisu kockali da bi postali bogati. Od pobjednika se očekivao određen broj zabava za prijatelje. U vrijeme rata kroz kockanje su skupljani doprinosi. Čak i danas imamo instituciju nagrada da bi se skupio novac za rat.

Evropljani i Amerikanci trebaju znati da su ovu tradiciju izumili Arapi i trebaju zapamtiti da u ovome samo oponašaju Arape. Kad bi izbio rat, arapska plemena bi održavala proslave kockanja. Ko god bi pobijedio, trebao je snositi veći dio troškova rata.

Trgovina

O lahkoćama civilizovanog života Arapi nisu ništa znali. Njihovo glavno zanimanje bila je trgovina i zato su slali svoje karavane na udaljena mjesta, kao što je Abesinija, Sirija, Palestina i čak Indija. Bogati među njima bili su veliki ljubitelji indijskih sablji. Potrebnu odjeću dobavljali su uglavnom iz Jemena i Sirije. Gradovi su bili trgovački centri.

Ostatak Arabije, osim Jemena i nekih sjevernih dijelova, činili su beduini. Oni nisu imali stalnog boravišta ili mjesta stanovanja. Ova plemena su podijelila zemlju među sobom tako da su se članovi plemena slobodno kretali u svom dijelu zemlje.

Kad bi zalihe vode u nekom mjestu bile istrošene, oni bi se selili na drugo mjesto i tamo se smještali. Njihova imovina se sastojala od ovaca, koza i kamila. Od vune su pravili odjeću, a od koža šatore. Ono što bi preostalo prodavali bi na pijaci.

Arapski običaji i tradicije

Zlato i srebro im nisu bili nepoznati, ali su sigurno bili rijetki imetak. Siromašni i obični ljudi pravili su ukrase od školjki i sastojaka prijatnih mirisa. Čistili su sjeme dinja, sušili ga i nizali u lančiće. Kriminal i nemoral kraljeva uzeli su maha. Krađa je bila rijetka, ali je razbojništvo bilo uobičajeno. Međusobni napadi i otimanje smatrali su se nacionalnim pravom.

No, u isto vrijeme ispunjavali su zadanu riječ više nego bilo koji drugi narod. Ako bi neki pojedinac otišao moćnom vođi ili plemenu i tražio zaštitu, taj vođa ili pleme je bilo obavezano čašću da zaštiti tog pojedinca. Ako to ne bi bilo učinjeno, pleme je gubilo na društvenoj ljestvici u cijeloj Arabiji. Pjesnici su imali veliki ugled. Odavano im je poštovanje kao nacionalnim vođama. Od vođa se očekivalo da imaju veliku moć govora, čak i da budu u stanju pisati poeziju.

Gostoprimstvo se razvilo do vrhunca. Kad bi bespomoćni putnik stigao u sjedište plemena, bio bi tretiran kao počasni gost. Za njega bi bila zaklana najbolja životinja i bila bi mu pokazana najveća važnost. Nije ih bilo briga ko je bio posjetilac. Bilojedovoljnodajeposjetilacstigao. Posjetajeznačila uzdizanje ugleda za pleme. Zato je postala dužnost plemena da oda počast gostu. Odajući njemu počast, odavali su počast sebi. Žena u arapskom društvu nije imala nikakvog položaja ni prava.

Među njima se smatralo čašću ubiti novorođenu djevojčicu. Greška je, međutim, misliti da je čedomorstvo praktikovano na nivou cijele zemlje. Tako opasan čin nije se mogao raširiti u cijeloj zemlji. To bi značilo uništenje rase.

Istina je da u Arabiji – ili što se toga tiče u Indiji ili bilo kojoj drugoj zemlji gdje je čedomorstvo ikada postojalo, to bilo ograničeno samo na određene porodice. Arapske porodice koje su to praktikovale imale su ili pretjeranu ideju o svom društvenom položaju ili su bile ograničene na druge načine.

Moguće je da nisu bili u stanju naći odgovarajuće mlade muškarce za svoje kćeri da ih udaju, i, znajući ovo, ubijali su svoje novorođene djevojčice. Zlo ovog čina je u njegovoj surovosti i okrutnosti, ne u rezultatima koje je imao u terminima nacionalnog stanovništva. Razni metodi su bili korišteni za ubijanje novorođenih djevojčica, od kojih je jedan bio da ih žive zakopaju i udave.

Samo stvarna majka se smatrala majkom u arapskom društvu. Maćehe nisu smatrane majkama i nije bilo zabrane da sin oženi maćehu nakon smrti svog oca. Ženidba sa više žena bila je vrlo uobičajena, i muškarac je mogao oženiti neograničen broj žena. Također je jedan muškarac mogao uzeti za ženu više od jedne sestre u isto vrijeme.

Najgori postupci pokazani su u ratu u međusobnim sukobima boraca.Gdjejemržnjabilasnažna,oninisuprezalidaraskomadaju tijela ranjenih, izvade organe i jedu ih kao ljudožderi. Također nisu prezali da unakaze tijela svojih neprijatelja. Odsijecanje nosa ili ušiju, ili vađenje očiju bila je uobičajena forma okrutnosti koju su provodili.

Ropstvo je bilo rasprostranjeno. Slaba plemena bila bi učinjena robljem. Rob nije imao uobičajenog položaja. Svaki gospodar je činio sa svojim robovima šta je želio. Nikakve mjere nisu mogle biti poduzete protiv gazde koji je zlostavljao svog roba. Gazda je mogao ubiti svog roba a da ne odgovara za to. Ako bi neki gazda ubio roba drugog gazde, čak i onda kazna nije bila smrtna.

Sve što se tražilo od njeg bilo je da dadne odgovarajuću naknadu oštećenom gazdi. Žene robinje su uzimane za zadovoljenje seksualnih želja. Prema djeci rođenoj iz takvih odnosa također se postupalo kao sa robovima. Robinje koje su postale majke ostajale su robovi.

U terminima civilizacije i društvenog napretka Arapi su bili vrlo nazadan narod. Ljudskost i međusobno poštovanje bili su nepoznanica. Žena je imala najgori mogući položaj. Pa ipak su Arapi imali neke vrline. Pojedinačna hrabrost, naprimjer, ponekad je dostizala vrlo visok stepen.