Hazreti Osman Ghani, r.a., je izabran za Halifu na preporuku prethodnog Halife, hazreti Omera r.a., kratko pred njegovu smrt. On je poticao iz veoma poznate familije Benu Umajja, također iz plamena Kurejši. Njegova loza, od prije pet generacija, vukla je porijeklo od loze Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! Zbog svoje darežljivosti prema sirotinji, koja je bila nadaleko poznata, nagrađen je titulom Ghani.
Islam je prihvatio preko svog bliskog prijatelja hazreti Ebu Bekra, r.a.! On je bio četvrta osoba koja je prihvatila Islam, zbog čega se suočio sa mnogim poteškoćama kada ga je zbog prihvatanja Islama njegov daidža počeo progoniti. Dva puta je emigrirao, jednom u Abesiniju, a drugi put u Medinu.
Uživao je veliko poštovanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je dozvolio da oženi njegovu kćerku Rukaju, poslije čije smrti Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu daje i ruku svoje druge kćerke Ume Kulsum, zbog čega je prozvan Zun-Nuurin – čovjek sa dva svijetla.
Potrošio je veliko bogatstvo za potrebe Islama. Jednom je od Jevreja kupio jedan izvor pitke vode za potrebe Muslimana, a za vrijeme bitke na Tebuku kao pomoć ponudio je 10.000 dinara, 1.000 kamila i 17 konja natovarenih sa svim potrebnim stvarima. On je također jedan od desetorice kojim je za života obećan Džennet.
Za vrijeme njegovog Halifata islamsko carstvo se još uvijek širilo. Pobuna u Iranu je bila ugušena. Na sjeveru Rimljani su još jednom poraženi od muslimanske vojske koju je predvodio hazreti Amir Muavija. Rezultat tih bitaka je bio su cijeli Iran, dio Azije i Egipat potpali pod muslimansku kontrolu. Za vrijeme njegovog Halifata uspostavljena je ratna mornarica i islamska zastava.
Tokom prvih šest godina Osmanovog Halifata, nije se širila samo islamska imperija, nego su ljudi uživali u miru i prosperitetu. Uređena je i standardna kopija Časnog Kur'ana koja je već bila oformljena u vrijeme Halifata hazreti Ebu Bekira, r.a., i te kopije su poslane u sve krajeve države, što je sigurno bilo njegovo najveće djelo.
Časni Kur'an, kakvog danas imamo, je sastavljen u vrijeme njegovog Halifata i pod njegovom neposrednom supervizijom. Međutim, zadnjih šest godina njegovog Halifata prošlo je u neredima i sukobima uzrokovanim zavjerama određenih grupa, uključujući tu i Abdullaha bin Sabaha, Jevreja koji je prešao na Islam sa namjerom da oslabi islamsku državu.
Rezultat tih zavjera je bio da su neki ljudi iz tih grupa koje su unosile smutnju počeli lagati na časnu ličnost hazreti Osmana, r.a., koji je opet, zbog svoje blagosti, bez riječi prelazio preko toga. Zbog njegovog izrazito ljubaznog i nježnog karaktera ovi ljudi željni smutnje su postali do krajnjih granica bezobrazni. U toj opasnoj situaciji hazreti Osman, r.a., je pokazivao veličanstvenu toleranciju i najviši stepen strpljenja kako bi sačuvao mir i izbjegao krvoproliće nevinih Muslimana.
Pred kraj njegovog Halifata ove grupe, koje su ga željele svrgnuti, ušle su u Medinu. On je odbio da se bori protiv njih jer nije želio da se proliva muslimanska krv. Njegova kuća je bila opkoljena pobunjenicima koji su zahtijevali da on odstupi od položaja. Međutim, hazreti Osman, r.a., je to energično odbio, pošto je to pozicija koja se doslovno dobija od Allaha dž.š., a ne od ljudi, što je bio i do kraja ostao njegov čvrsti stav.
Hazreti Osman, r.a., je ubijen 17. juna 656. godine u 82. godini života dok je čitao Časni Kur'an. On je žrtvovao sav svoj život za integritet Halifata i interes Islama.