Religija islam je učinila snažni poziv za slabašne i ugnjetavane. Robovi koji su trpjeli teški napor počeli su vjerovati da će poruka islama donijeti možda kraj ropstva. Žene koje su tretirane gore nego životinje počele su vjerovati da će doći vrijeme kada će imati prava u društvu. Tako je veliki broj ljudi koji je prihvatio islam došao iz različitih grupa.
Kako je broj muslimana postajao veći, Mekanlije su ih počeli proganjati, misleći da će to zaustaviti naredno širenje islama. Časni Poslanik s.a.v.s. nije bio izuzet. Njegova kuća je kamenovana. U mnogim prilikama smeće je bacano na njega kada bi prolazio. Uprkos ovakvoj poziciji, poruka islama se nastavila širiti. Stoga su nevjernici bili jako zabrinuti. Poslali su izaslanika po Poslanikovog s.a.v.s. amidžu Ebu-Taliba.
Rekli su mu: „Ti si jedan od naših vođa i zbog toga mi toliko pošteđujemo tvog bratića. Smatramo da bi se on trebao suzdržavati izgovaranja bilo čega protiv idola. Ukoliko se on složi sa ovim, neće biti rasprave između nas i njega. Ukoliko ga ne možeš uvjeriti da uradi ovo, onda se moraju desiti dvije stvari. Ili ćeš se morati odreći svog bratića, ili će se tvoj narod odreći tebe“.
Ebu-Talib je bio jako uznemiren. Poslao je po Časnog Poslanika s.a.v.s. i rekao mu šta se desilo. Poslanik s.a.v.s. pažljivo ga je saslušao. Suze su mu navirale na oči. Nije želio da njegov amidža pati zbog njega. Rekao mu je: “Tražim ti da ne izdaš svoj narod. Tražim ti da ne stojiš uz mene. Bog je moj svjedok, i stoga, čak i da mi stave Sunce u desnu i Mjesec u lijevu ruku, ja ne bih odustao od propovijedanja istine sa kojom me je Bog poslao“.
Čuvši ovaj hrabri odgovor svog nećaka, Ebu-Talib je rekao: „Sine mog brata, idi svojim putem. Obavljaj svoju dužnost, onako kako je ti vidiš. Pusti da me moj narod ubije. Ja ću stajati uz tebe“.
Pitanja:
- Kako se zvao Poslanikov amidža?
- Zašto su ga posjetili stanovnici Meke?
- Koji je bio njihov zahtjev?
- Koji je bio Poslanikov odgovor njegovom amidži?