Sada, ti treba da razmotriš to da proizvodnja hrane i sredstava za život dovoljnih da čovjeka održi u životu za jedan dan, zahtijeva period od šest mjeseci do kad je život, za koji je hrana tako prizvedena, ograničen. Kako onda može biti moguće za duhovnu ‘hranu’ da se, budući da je to hrana za duhovni život koji je vječan, do nje dođe u danima?
Istina je da Bog ima moć nad stvarima takvim da, ako On hoće, On je u stanju da trenutno uradi šta god On hoće, i naše je vjerovanje da pred Njim ništa nije nemoguće. Islam ne predstavlja Boga koji, kao Bog predstavljen od Arya, niti može stvoriti duh niti bilo šta materijalno i ne može dati mir i vječni spas iskrenim i onima koji ga traže. Nije tako. Umjesto toga, islam je predstavio Boga koji je jedinstven u svojim moćima i snazi.
Ne postoji niko ko se može porediti s Njim i niko ko ima udjela u Njegovim moćima i atributima. Ali, da je, njegov zakon takav da je sve urađeno postepeno i sistematski. Zato, ako neko nije strpljiv i nema pozitivna očekivanja, uspjeh je težak. Ja se sjećam jedanput je osoba došla meni i rekla da su sveti ljudi prijašnjih vremena činili da obični ljudi dostignu (duhovne) visine, da jednom puhnu iz usta. Ja sam mu rekao da on nije bio u pravu.
Ovo nije Božiji zakon. Ako ti treba da položiš pod u kući, neophodno je da prvo poprviš bilo koje dijelove koji treba da budu popravljeni i gdje god ima ikakve nečistoće ili prljavštine, da se to očisti i dezinfikuje. Ukratko, podloga će biti napravljena spremnom za polaganje poda samo nakon sto su upotrebljeni mnogi veliki planovi i metode. Ljudsko srce je isto. Prije nego što postane vrijedno da bude nastanjeno od Boga, ono je prijesto šejtana i sjedište njegove vladavine. Neophodno je uništavanje ove vladavine (šejtana) u ime druge vladavine (Boga).
Vrlo je nesretna, zaista, osoba koja polazi u traganje za istinom i onda nema pozitivna očekivanja (u pogledu ishoda). Naučite bar od lončara (grnčara) i vidite koliko mnogo on mora raditi da napravi posudu od blata. Vidite perača rublja koliko mnogo teškog rada on mora obaviti kad počne da čisti prljavu i umazanu odjeću.
Ponekad on stavlja odjeću na otkuhavanje, ponekad je trlja sa sapunom i kroz različita sredstva istjerava prljavštinu i bar odjeća izađe čista i bijela. Sva nečistoća koja je bila u njoj je isprana. Ako je potreba za toliko mnogo strpljenja za ovakve sporedne stvari, kako je onda glupava osoba koja, u ime reforame svog života i u ime uklanjanja prljavštine i nečistoće nađene u svom srcu, želi da oni budu istjerani jednim puhanjem i da srce treba time da bude očišćeno!
Zapamtite, strpljenje je uslov za samo reformu. Onda, druga stvar koju treba da zapamtite je da se čišćenje morala i duše ne može dogoditi bez bliskog kontakta sa osobom koja je čista. Prva vrata koja se otvaraju, otvaraju se radi uklanjanja prljavštine. Međutim, tu ostaju one nečistoće koje imaju vezu (sa čovjekovim unutarnjim bićem).
U društvu čiste osobe, ove unutrašnje nečistoće nalaze protuotrov i počinju da postepeno bivaju uklonjene. Ovo je zato što ne može biti nikakavog odnosa da čistim duhom, koji je u Časnom Kur'anu nazvan ‘Ruh-ul-Kuds’, sveti duh, ukoliko tu nema neke srodnosti s njim. Mi ne možemo reći kad je ovakav odnos stvoren ali, sigurno, čovjek treba da provode u djelo sredstva za njegovo postizanje. Čovjek treba da ‘se preokrene u prašinu’ na ovom putu i da ide tim putem sa strpljenjem i ustrajnošću. Bog neće pustiti da propadnu napori onoga ko se bori s naporom i takva osoba će konačno biti nagrađena sa tim svjetlom za kojim je tragao. Ja sam iznenađen i ne razumijem kako to da jedno ljudsko biće postupa tako neustrašivo kad on zna da Bog postoji!“
Izvor: Malfoozat, tom 2, str. 226-243.