Htio bih dati pregled braka u islamu. Prije toga, međutim, neophodno je znati na koji način je žena poštvana u islamskom društvu i koji nivo uživa prema islamu i njegovim časnim utemeljiteljem Muhammedom s.a.v.s.
Položaj žena u islamu
Da bi govorio o ovoj važnoj temi, ograničit ću se na Časni Kur'an i hadise Časnog Poslanika s.a.v.s., i reformatora ovoga doba, koje je tumačio hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s, osnivač Ahmadija pokreta u islamu.
To je zaista stvar od primarne važnosti da bilo ko koji vjeruje u bilo koje sveto pismo kao objavu Božije riječi,ne bi trebao, u tumačenjima dogme te vjere, izlaziti iz okvira Časne knjige ili ovisiti o argumentima osim onih koji se u toj knjizi nalaze. Takva ograničenja pojednostavila birazilaženja u religijama.
Islam jedinstvena je religija u ovom pogledu, koja daje takva prava ženama koja su jednaka pravima muškaraca, i smješta je na nivo jednak muškarcu. Časni Kur'an kaže u tom pogledu:
”I Allah je Taj koji je za vas stvorio parove od vašeg roda…”[1]
Ovaj ajet pokazuje da je Časni Kur'an dao isti status muškaracu i ženi kao što kaže da su iste boje, istog porijekla i zbog te činjenice žene ne bi trebale biti gledane kao da su ispod nivoa muškaraca, kao niža stvorenja.
Stoga, sa njima ne treba postupati oštro i grubo, a muškarci trebaju postupati s njima vrlo blago i nježno. Časni poslanik Muhammed s.a.v.s. prenosi se da je rekao da žene treba paziti kao da su staklo. Staklo je razbiti vrlo lako, ukoliko se s njim ne postupa pažljivo. Muškarci zato moraju biti oprezni da ne povrijede osjetljivost žena, jer u tome njihova ljepotu.
Časni Kur'an kaže u drugom ajetu:
”.. I one (žene) imaju pravo nad muškarcima kao što oni (muškarci) imaju nad njima;inače muškarci imaju jednu vrstu prednosti nad njima…”[2]
Iz ovoga ajeta, lako može se zaključiti, da koliko se poštuju prava žene, žene su jednake muškaracima, ali sva odgovornost, prema islamu, u brizi za održavanje domaćinstva,ostavljena je muškarcu. Tim dakle, on ima čin iznad njih.
Učenja islama čine žene takvim da imaju pravo na nasljedstvo i shodno tome one dobijaju udio, kako je propisano islamskim zakonom. Žena ima pravo na pojedinačno vlasništvo imovine kao majka, kao žena, kao kćerka, i kao sestra. Prema riječima američkog sudije Pierrs Craibites:
”Muhammed je prije 1300 godina osigurao majkama, suprugama i kćerkama muslimankama, rang i dostojanstvo koje još nije uopšteno osigurano ženama Zapada.”
Časni Poslanik s.a.v.s. je uzvisio intelektualni i duhovni položaj žena i rekao da stjecanje znanja je sadašnja dužnost svakog muslimana, bio on muškarac ili žena. Časni Poslanik islama s.a.v.s. znao je da žene igraju važnu ulogu u razvoju društva, pa je posebno naglasio odgoj djevojaka, rekavši:
”Čovjek koji ima tri kćeri i odgoji ih i obrazuje ih na najbolji mogući način ući će u Džennet.”
Što se tiče duhovnog položaja Časni Kur'an kaže:
”Onoga ko čini dobro djelo, bilo muško ili žensko, ako je vijernik, zaista Mi ćemo ihoživjeti u formi čistog života; i Mi ćemo njima, sigurno dati nagradu prema njihovimnajbojim djelima koja su radili.”[3]
S obzirom na takva idealna učenja o ljepšem spolu, kako apsurdno je to da prema islamu žena nema dušu.
Istinski cilj braka
Vraćajući se braku u islamu, prije svega važno je znati šta je pravi cilj braka u islamu. Ako mi to razumijemo temeljno, mi bi smo onda sigurno to trebali pokušati ostvariti. Časni Kur'an kaže:
”A od Njegovih znakova je i ovaj da je On stvorio za vas partnere od vaše vrste,da se smirite uz njih, i stavio je ljubav i milost između vas. U tome su, zaista, znakoviza ljude koji razmišljaju.”[4]
”On je Taj koji vas je stvorio od jedne duše i od nje stvorio njenog partnera, da se on nakloni prema njoj, da se smiri”[5]
Ovi ajeti znače, da brak znači postizanje mira uma i uzajamne ljubavi i naklonosti. Allah također rekao je da je brak sredstvo postizanja pobožnosti i čuvanje svoje nevinosti. On kaže:
”..One su odjeća vaša, i vi ste odjeća njihova…”[6]
Arapska riječ ‘libas’ (odjeća), znači stvar koja pokriva drugu stvar. A prema Časnom Kur'anu, odjeća ima trostruku svrhu,Uzvišeni Allah kaže:
”O djeco Ademova! Mi smo vam doista poslali odjeću da pokrijete svoju sramotu, i zaukras…”[7]
”…I On vam je napravio odjeću koja vas čuva od vrućine, i stvari koje vas štite u vrijemerata…”[8]
Još jedno korištenje naše odjeće je da nam pruži zaštitu od toplote i hladnoće. Budući da je Časni Kur'an upotrijebio riječ ‘odjeća’ u odnosu na oboje i muža i ženu, to dokazuje izvan svake sumnje da imaju jednak status, njihova prava i dužnosti su identični u odnosu na druge, a oboje su vezani da ispune svoje obaveze jedni prema drugima. Kad je Bog rekao svakom od njih da budu odjeće za druge, On je želio da se zna kako treba obavljati svoje dužnosti prema drugima, a to su sljedeće:
- Prikriti slabosti i nedostatke jedno drugome.
- Biti ukras i uljepšavati jedno drugo.
- Baš kao što nas odjeća štiti od ozbiljnosti i surovosti vremena, tako na isti način žena i muž se trebaju držati čvrsto međusobno kroz teškoće i ni u koje vrijeme se ne trebaju rastavljati u nepovoljnim uslovima. Svaki bi trebao poslužiti kao stijena potpore za drugog.
Sa islamske tačke gledišta, brak nije obična kombinacija dva suprotna spola, niti je to samo da bi se ugasile nečije seksualne želje. To je vrlo sveto spajanje dva neizbježna životna druga na čijim vrlinam ili manama leži prosperitet ili propast ljudskog društva.
Brak u islamu znači polaganje temelja iz kojeg nastaje dobro namjerno i korisno društvo i zbog toga nalaže svakom muslimanu da se ženi/uda. Prva stvar u tom pogledu je ono što je časni poslanika Muhammed s.a.v.s. rekao:
”O društvu mladih! Ko može priuštiti sebi brak, neka se ženi/udaje, za one koji sklanjaju svoje poglede i čuvaju čistoću čovijeka; a ko sebi ne može priuštiti brak, neka posti, to će ga držati trijeznim.”
Prema tom hadisu posve je jasno da je svrha braka u islamu, što se tiče društva, da očuva čistoću drušva, zdravlje i čistoću od prostitucije i nemorala. Čovjek koji može priuštiti da se oženi/uda i još se suzdržava braka, definitivno mora biti vođen ka nemoralu, i bit će smetnja društvu, a to posmatramo jasno kao tzv. moderna civilizacija.
S druge strane, onaj ko je već oženjen, ostaje zadovoljan, i neće dan gubiti okolo, ali voditi će ugodni porodični život.
Druga stvar je da islam kaže u tom smislu da brak ima svoje trajne posljedice. Prvenstveno to utječe na živote dvije osobe, a zatim dolazi pitanje porodice i djece. Dokle god je čovjek odgovoran za izdržavanje porodice i djece, on će biti prisiljeni daleko od kuće za određeno vrijeme, tako da djeca neće imati adekvatni nadzor i odgoj.
Odgovornost njihovog dobrog vladanja i odgoja, stoga, u islamu, ostavljena je ženi. Akoje žena časna, pobožna, i vjernica, ona će odgojiti djecu na dobar način, a time i društva postaju, od ove djece, više moralna i ugledna. U tu svrhu Časni Poslanik s.a.v.s. islama je rekao:
Ženom se možete oženiti zbog četri stvari
- zbog njenog imetka
- zbog njene porodice
- zbog njene ljepote
- zbog njene vjere, ali prednost treba dati vjeri, tako da postiže uspjeh s jednom dobrom osobinom koju posjeduje.
Očito je iz ovog hadisa, da se Islamski brak temelji na boljitku društva i stoga Časni Poslanik s.a.v.s. nije ostavio „kamen neprevrnut” i u tom pogledu ne propustite priliku. Zbog toga je rekao: učinite društvo čistim, religioznim, ispravnim, jer Časni Kur'an nalaže svojim sljedbenicima da se oni ne bi trebali ženiti idolopoklonicima, jer na taj način čistoća obožavanja Boga biti pogođena, i nadolazeće generacije će postati nereligiozne i otuđene od Boga, stoga to utječe snagu njihova karaktera i onečišćuje njihove vjerske osjećaje i vodi ih na stranputicu. Časni Kur'an kaže:
”I ne ženite žene idolopoklonike dok one ne budu vjerovale; sigurno je robkinja vijernica bolja od (slobodne) mnogobožkinje, ma koliko vam se sviđala…”[9]
Uloga staratelja i svjedoka
Jasno je iz ovog ajeta da islam zahtijeva čisto vjersko i moralno društvo u kojem ne bi bilo bezbožništva i nemorala. Glavni cilj islama je da čistoća i pobožnost trebaju biti uvriježeni u praksi muslimana do te mjere da im njihovi karakteri postanu besprijekorni. Jedan od najvećih uzroka nemorala je tajna veza između muškaraca i žena, a zatim teške posljedice koje uzrokuju sudar, i na kraju odvajanje. Za presjecanje zla u korijenu,Časni Poslanik s.a.v.s. islama je rekao:
”Nijedan brak nije legalan bez odobrenja staratelja.”
To rekavši Časni Poslanik s.a.v.s. pokazuje da ako veza para nije poznata staratelju(koji je otac, a u njegovoj odsutnosti amidže, odnosno braća, ili kad su svi zakonski staratelji odsutni, onda qazi (sudac)) i ako brak nisu oni dogovorili, tada brak nije valjan.
U islamu, kada postignut je sporazum i kada su svi uslovi braka ispunjeni, tada se najavljuje u džamiji ili drugom mjestu pred grupom muslimana, tako da oni mogu stajati kao svjedoci, da je ovaj brak je pravan i sve njegove prirodne posljedice su legitimne.
Drugi razlog, u pozadini ove najave, je da ako bi se pojavio bilo kakav nesporazum, za koji nema riješenja osim razvoda, ili ako je dijete rođeno a muž negira očinstvo, ili bilo koje druge opasnosti koje proizilaze, dakle ako nije napravljena obavijest, i oboje njih su imali tajnu vezu, postoji mogućnost da žena bude lišena njenih zakonskih prava Ona može biti odbijena za izdržavanje svog dijeteta, može joj biti uskraćen lični život ili ona može imati svoju imovinu koju joj je dao njen suprug, ali ako nema svjedoka, ko će posvjedočiti njen brak.
Da bi zaštitio prava žene, islam čini neophodnim to da se brak najavi pred svjedocima, tako da u slučaju kakovg nesporazuma ili problema, postoje svjedoci, i ženi tako ne mogu biti uskraćena prava. Treba imati na umu da islam nedopušta staratelju da tjera njegovog štićenika da prihvati njegov izbor. Časni Poslanik s.a.v.s. prenosi se da je rekao:
”Udovica ne smije biti udata dok ne bude konsultirana, i djevica ne smije biti udata dok se ne dobije njen pristanak.”
Vjenčani dar
Budući da je muškarac odgovoran za obebjeđenje hrane svojoj ženi, i da mora biti njen čuvar i zaštitnik, tako je obavezno za njega da plati vijenčani dar svojoj ženi, kao znak priznanja za njenu ulogu koju je uzela na sebe da igra, kao žena. Bog kaže u Časnom Kur'anu:
”A obavezno im dajte njihove vijenčane darove za korist koju ste imali od njih…”[10]
Ima slučajeva, međutim, gdje muževi ne plate vjenčani dar. Allah zapovijeda da on mora biti plaćen rado i milošću. Bog kaže:
”I dajte ženama od srca njihove vijenčane darove. Pa ako vam one, drage volje, dadnunešto od toga, jedite to sa ugodnošću i prijatnošću.” [11]
Postoji tendencija određivanja velikih vjenčanih darova koje u mnogim slučajevima dovode do nesporazuma i zatezanja odnosa između dvije porodice i na kraju doraspada braka. Islam gleda s ne odobravanjem određivanje velikog iznosa vjenčanog dara, osim u iznimnim okolnostima u kojima se ne može pomoći, tj. nužnost očuvanja mladinog prava nasljedstva. Časni Poslanik s.a.v.s. islama je rekao:
”Blagoslovljen je brak koji dolazi s lakoćom i ne podrazumjeva poteškoće, ne smije značiti dasadrži previše troškova za miraz niti za plaćanje vijenčanog dara.”
Kao što se zapravo iznos vjenčanog dara treba utvrditi u skladu s financijskim stanjem zaručnika i uz suglasnost obiju strana, hazreti Mirza Bashiruddin Mahmood Ahmada,drugog nasljednika Obećanog Mesije, bio je mišljenja da suma predložena za vjenčani dar treba biti u rasponu mladoženjinih primanja za šest do dvanaest mjeseci. On je jednom rekao:
”Oni koji odrede veliki vijenčani dar, samo da bi se pokazali, a ne plate ga, krivi su za počinjenje grijeha. Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. su plaćali vjenčani dar unaprijed. Dakle, najbolje je platiti ga unaprijed, ako je moguće. Vjenčani dar je, u stvari,dug supruga prema svojoj ženi.”[12]
Pouka
Uvjeren sam da će novi parovi posebno uložiti napor kako bi održali prava njihovih supružnika prema Časnom Kur'anu i Časnom Poslaniku s.a.v.s., što če učiniti njihove živote sretnim i uspiješnim.
Na kraju, želio bih savjetovati novi bračni par da često uče sljedeću dovu iz Časnog Kur'ana:
”I oni koji govore: „O Gospodaru naš, podari nam u bračnim drugovima i djeci radost očima našim i učini nas vođama bogobojaznim.”[13]
Izvor: The Review of Religions ,Novembar 1992.godine.
[1] Časni Kur'an 16:73
[2] Časni Kur'an 2:229
[3] Časni Kur'an 16:98
[4] Časni Kur'an 30:22
[5] Časni Kur'an 7:190
[6] Časni Kur'an 2:188
[7] Časni Kur'an 7:27
[8] Časni Kur'an 16:82
[9] Časni Kur'an 2:222
[10] Časni Kur'an 4:25
[11] Časni Kur'an 4:5
[12] Alfazal 15-01-1918
[13] Časni Kur’an 25:75