Prof. Raig: Ja sam čovjek nauke i vidim da je Zemlja na kojoj živimo vrlo mala. U poređenju sa hiljadama i milionima drugih vrsta Božijih stvorenja, zemlja se topi u beznačajnost. Zašto je onda Božiji blagoslov bio ograničen na ovu zemlju ili na bilo koju religiju ili naciju?
Hazret Mirza Ghulam Ahmad: Zapravo ovo nije tačno, niti je naše vjerovanje da Bog Sebe otkriva kroz određenu naciju ili grupu. Bog nema poseban odnos ili ljubav prema bilo kojoj jednoj naciji.Ono što je tačno je ovo, da, Bog je Bog cijelog svemira i On je stvorio sredstva fizičke hrane i razvoja za cijelo stvaranje bez ikakve razlike i prema našem principu, On je ‘Rabbul Alemin'(gospodar svih svjetova), to jest hranilac i održavalac svih svjetova.
On je stvorio žito, zrak, vodu, svjetlo, itd. Za cijelo stvaranje. Isto tako, u svakom dobu i u svakom narodu je On, s vremena na vrijeme, slao reformatore za reformu ljudi u ovim nacijama. Kao što je izneseno u Časnom Kur'anu (sure Fatir, ajet 25) Allah Svemogući je Bog svih svjetova. On nema poseban odnos ni sa jednom nacijom. Zapravo različite nebeske knjige koje su dolazile s vremena na vrijeme nisu oprečne jedna drugoj.
Ovo je zbog toga što je potreban reformator, kad svijet postane sklon više prema zlim djelima i ružnim postupcima, kao što su laži, krađe, prepirke i opšta nemoralnost, tako da ljudi postanu udaljeni od čistoće i vrlina, ovladani su sebičnim željama i emocijama. U tolikoj mjeri da oni, u svom vjerovanju, takođe napuste obožavanje jednog Boga i naklanjaju se prema idolopoklonstvu. Bog je hranitelj čovjekovog fizičkog kao i psihičkog bića.
Njegov ponos zahtijeva da u ovakva vremena duhovnog mraka On treba da odredi jednu osobu za reformu, i koncept ovakve reforme ne pada izvan granica zakona prirode. Baš kao što zapravo žito koje je raslo u vremenima Adema i drugih poslanika ne može biti izvor hrane za nas, i baš kao što voda koja je postojala u prošla vremena ne može utoliti našu žeđ, tako trebamo svježu duhovnu hranu kao i vodu.
Allahov je običaj da, upravo kako On hrani i opskrbljuje za razvoj fizičkog procesa, kad prijašnja hrana nije dovoljna za sadašnje vrijeme, tako je slučaj sa sistemom duhovnog razvoja, i ova dva sistema, fizički i duhovni, idu jedan uz drugi. Za osobu koja negira postojanje Boga, ova diskusija će poprimiti drugačiji smjer. Ali osoba koja vjeruje u postojanje Boga teba da čuva ova dva sistema na umu i izvuče korist iz njihove uporedbe.
Onaj ko je stvorio fizički sistem isto tako je stvorio duhovni sistem. Kako On hrani fizički sistem sa svježom hranom, On isto tako hrani duhovni sistem sa svježom hranom. Baš kao što je fizičko stanje ovisno o svježoj vodi, tako je duhovno stanje isto tako ovisno o svježoj, nebeskoj objavi. Baš kao što fizičko tijelo umire ako ne primi hranu, tako takođe duša umire bez duhovne hrane. Ako su u duhovnim stvarima samo prošle i stare obavijesti na raspolaganju, kakav će onda drugi zaključak biti nego da je duhovni sistem u stanju smrti. Šta drugo to može biti?
Svemogući Bog, po Svojoj prirodi, uvijek želi da bude raspoznat. Za dokaz Njegovog postojanja i identifikacije On uvijek obezbjeđuje istinske, čiste i svježe znakove i ovi nisu suviše teški da se shvate. Ovo je taj sistem koji je uvijek postojao i koji se nastavlja. Hiljade na hiljade poslanika su došli i obezbjedili ovakve dokaze kroz svoje vlastite postupke i djela, upotpunjujući tako dokaz za postojanje Boga.
Sada, kako osoba koja tvrdi da je naučnik ili filozof može prekinuti ovu dokazanu neprekidnost osvjedočenih znakova? Ono što je potrebno u ovakvom slučaju je da, baš kao što su sveti ljudi obezbjedili praktičan primjer sa svojim životima i potvrdili svoje tvrdnje, tako i negiranje toga treba da bude prikazano na isti način. Za ovakve ljude, međutim, će biti opravdano da pitaju, zašto im se predstavljaju stare priče i bajke, zašto ne dati živi dokaz ili živi primjer, i za ovo sam ja na raspolaganju.
Jedan astronom ne može pribaviti konačan dokaz postojanja Boga samo nudeći solarni sistem koji može, u najboljem slučaju, voditi gledištu da tu treba biti Bog. Činjenica da tu postoji Bog i da posve sigurno postoji, uvijek je bila dokazana sa principima iznesenim od poslanika. Da se ljudi kao ja nisu pojavili na ovom svijetu, tu nikada ne bi bio bilo kakav stvarni i potpun dokaz Božijeg postojanja.
U najboljem slučaju, da neko ima pravednu ćud i isto tako ima besprijekoran karakter, onda iz dobro uređenih nebeskih tijela i od sunčevog sistema, itd. on može zaključiti da bi tu morao biti Bog. Inače, činenica da Bog postoji i da je On Gospodar, Upravljač i pokretna sila iza svog stvaranja, sve ovo nije moguće za ljude da znaju bez upute onih koji su od Boga. Ovakvi ljudi su ti koji osposobe druge da se osvjedoče u Božije postojanje, omogućujući sveže dokaze i znakove- to je kao da su oni u u stanju da ‘pokažu’ Boga drugima.