Ljudi koji pripadaju zajednicama stvorenim od Boga imaju iste odgovornosti kao Božiji Poslanici koji su osnovali te zajednice, to jest da ljude pozivaju Bogu i da im, nakon što su im pokazali pogrešna mišljenja i prakse koji su se uvukli tokom vremena, pokažu put istine. Historija religije nam govori da su sljedbenici Poslanika, svaki put kad su ovo činili naišli na silno protivljenje (i otpor), pogotovu u vrijeme kad su bili malobrojni. Ljudi nalik faraonima nastojali su sve što su mogli da zatru Božije poslanike i njihove sljedbenike. Ovo se dogodilo sa svakom religijom sve dok su čvrsto stajale na izvornoj poruci. Isto tako je i Časni Poslanik s.a.v.s. bio tretiran na sličan način iako je bio najomiljeniji Bogu. Nevolje, teškoće, ratovi itd., koje je morao podnijetizaista su bili više nego oni ranijih poslanika. Međutim, njegova ustrajnost je bila čvrsta i on je ovaj duh isto tako usadio i u svoje ashabe. Nedostataku broju, oružju itd., nikada nije uzdrmalo odlučnost njegovih ashaba.