Istina je da osoba ne treba da bude zadovoljna samo sa vanjskom ljušturom i ni jedna osoba ne voli da bude zadovoljna samo sa ljušturom. Zapravo, čovjek želi da se kreće naprijed i islam teži da ga odvede do tog samog jezgra i duha koji osoba po prirodi želi da postigne. Ime islam je ime u kojem duša nalazi zadovoljastvo. Jer za dušu nema zadovoljastva koje bi bilo nađeno u drugim imenima bilo koje druge religije. Šta se duhovno može naći u imenu ‘Arya’? Islam je bio stvoren za mir, za ‘šanti’ i za zadovoljstvo za kojim ljudska duša gladni i žedni. To je tako zato da prenese onoj osobi koja čuje ime (islam) da, onaj ko istinski vjeruje u ovu religiju i praktikuje je, je osoba koja ima istinsko znanje o Bogu. Ali stvar je, ako neka osoba želi da se sve dogodi odjednom, da osoba treba da trenutno postigne najviše stepene znanja o Bogu, to nikada ne može biti. Na ovom svijetu sve se događa postepeno. Nema znanja ili iskustva koje osoba ne treba da uči sa strpljenjem i predanošću. Neophodno je da on treba da se kreće sistematski kroz različite stepene. Vidite, zemljoradnik treba da čeka nakon što je posijao sjeme. Prvo on stavlja jednu od svojih najdražih stvari u zemlju odakle one mogu lahko biti ubrane od životinja ili ‘progutane’ od zemlje ili izgubljene kroz neka druga sredstva. No iskustvo mu daje utjehu da će doći vrijeme kad će ovo sjeme žita koje je sada bilo povjereno zemlji, donijeti rezultat i na vrijeme će biti zeleno i bujno polje, i ovo sjeme povjereno u zemlju će se pretvoriti u njegovu hranu i sredstva za život.
Izvor: Malfoozat, tom 2, str. 226-243.