Džihad

Dragi moji! Način da pomognete vjeru je posve drukčiji! Ne da isučete mač ako se neko ne slaže! Zašto treba isukati mač da pomognete svoju vjeru? Ono što preživljava na krvi ne može biti vjera.

Naše je vjerovanje da ne samo islam, nego ni jedan istinska religija, kakvo god da je njeno ime, može oboriti nasilje i krvoproliće nevinih ljudi, žena i djece u ime Svemogućeg Allaha. Teroristi možda koriste religijske ili političke oznake, ali niko ne treba da bude zaveden njihovim prepredenim načinima i podlim lukavstvima. Oni nemaju ništa sa religijom. Oni su neprijatelji mira. Njima se mora suprotstaviti na svakom stepenu kako je zagovarano islamom, religijom mira

Ja moram zaključiti govoreći: bio mir ili rat, djela terorizma nisu samo osuđena u islamu nego su isto tako oštro deklarisana da su strana učenjima islama koji u stvari znači mir kroz pokornost volji Boga, Gospodara svih ljudskih bića. Samo kroz povođenje Božijim zakonima mi se možemo nadati da postignemo ideal sigurnog svijeta slobodnog od terorizma.

Jedan od razloga zbog kojeg je Hazret Mirza Ghulam Ahmad, osnivač Ahmadija pokret u islamu bio proglašen kafirom, je da je otkazao džihad. Mi vam donosimo izvadak iz njegovog pisanja u kojem je dao objašnjenje o vrsti džihada koji je zabranio. Iz toga je lahko vidjeti da se džihad koji je on otkazao sadržava u propagiranju islama pod prijetnjom sabljom. Ovakav džihad nema vjerodostojnosti u Časnom Kur'anu ili hadisima Časnog Poslanika s.a.v.s. Časni Kur'an to odbija proglašavanjem da u vjeri ne treba da bude prisile. Hazreti Obećani Mesija a.s. objašnjava u ovom članku da su rani ratovi u islamu bili vođeni jedino u samoodbrani i da islam strogo osuđuje one neznalice muslimane koji traže da postanu gazije ubijanjem nevinih nemuslimana.

Kad je okrutnost nevjernika dostigla krajnju granicu i čak iseljenje muslimana ih nije zadovoljilo, Svemogući Allah je odobrio muslimanima da uzmu sablju u uzvrate.
Časni Kur'an kaže…; to jest da je Bog odobrio muslimanima da uzmu oružje- i sama ta činjenica da im je Bog dao odobrenje da se bore- uvjerljivo dokazuje da su nevjernici bili grešnici, i njihova smutnja i drskost su prešli sve granice. Takođe, da je strpljenje muslimana dostiglo svoje granice.

Razmislite o oružju koje protivnici islama sada prave. Oni ne zbijaju redove armije. Oni objavljuju magazine i knjige. Mi isto tako trebamo, zato, uzeti pero i njihovim napadima odgovoriti sa magazinima i knjigama. Nije prikladno da recept i bolest budu u protuslovlju. Ako tretman ne odgovara bolesti, posljedica mora biti nekorisna i štetna.

Prema Kur'anu, sveti rat, nazvan džihad, je u stvarnosti sveta akcija koja koristi pomoć Kur'ana da postigne duhovnu revoluciju u svijetu.

Ukratko, mi ne poričemo nego potvrđujemo, važnost džihada. Mi samo negiramo pogrešnu interpretaciju toga, koja je učinila neprocjenjivu štetu islamu. Budućnost muslimana, po našem pogledu, ovisi o tome kako su daleko uspjeli u razumijevanju istinskog značenja džihada. Ako su oni u stanju da prepoznaju da najbolja forma džihada je džihad sa Kur'anom a ne džihad sa sabljom, ako oni shvate da razlika vjere ne osigurava dozvolu za nasilje protiv života ili imetka ili časti drugih njihovi umovi i gledanje će proći kroz blagotvornu i korisnu promjenu, promjenu koja će ih učiniti bliže pravom putu.

Džihad znači naprezati (upotrebljavati) svoju krajnju snagu hrvajući se sa predmetom neodobravanja (osuđivanja, osude), i postoje tri vrste ovog napora.

Terorizam u Izraelu, Srednjem istoku, i svim drugim mjestima moraju biti osuđeni od svih razumnih i miroljubivih ljudi svih nacija. Izgleda da ova osuda jedina neće u potpunosti riješiti problem terorizma. Gdje god je moguće, mora biti učinjen svaki napor da se iskorijene uslovi koji pohranjuju ovakve beznadne (očajne) i nabusite ljude ili grupe.
Neki od uzroka su socijalna ili ekonomska obespravljenost i beznađe i neriješeni politički problemi. Mnogi od mladih Palestinaca rastu u izbjegličkim kampovima u svojim vlastitim zemljama gdje su uslovi izuzetno loši.