Islam znači religija mira. Slijedeći islam osoba će naći da je on ili ona okružen uzvišenim učenjima, čiji je cilj da utemelji mir između čovjeka i Allaha, Stvaraoca svega; između čovjeka i čovjeka; i između čovjeka i ostatka Allahovog stvaranja.
Kako se ovakva religija bavi predmetom terorizma? I šta riječ terorizam znači? Načela će definisati teroristu kao nekoga ko sistematski koristi nasilje i zastrašivanje da postigne političke ciljeve – ili nekog ko stavlja pod nadzor ili prisiljava druge da rade nešto nasiljem, strahom ili prijetnjama.
Sve ove definicije se obuhvaćene dvijema riječima u Časnom Kur'anu, svetoj knjizi islama: Fitnah i Ikrah.
U Časnom Kur'anu, Bog počinje da se bavi predmetom terorizma učenjem muslimana da na prvom mjestu nikad ne postanu teroristi. Dva od prvih ajeta naše Časne Knjige kažu:
‘Al-Fitnetu ašad-du minel katl’ – značeći da kod Allaha, ‘proganjanje, ili činjenje da ljudi stalno osjećaju strah za svoje živote, je mnogo gore od ubijanja.’ I takođe: ‘La ikrahe fid-din’ – ‘U vjeri nema prisile’, to jest, da niko nema pravo da druge prisiljava u pokoravanje prema njihovim zahtjevima ili primoravanje drugih da slijede njihovu liniju razmišljanja.
Svemogući Allah stalno upozorava vjernike da oni nikada ne napuštaju Njega, izvora svake dobrote. Svemogući Allah nas podsjeća da oni koji su Njega napustili i odbacili sve dobro, i odrekli se svakog komadića ljudske doličnosti, da su oni ti koji će na kraju pribjeći terorisanju drugih, prisiljavajući ih u pokoravanje njihovim zahtjevima. Vjernici su stalno upozoravani da će izgubiti ljubav Svemogućeg Boga i Njegove blagodati ako ikada počnu da se ponašaju na taj način.
Ali islam se ne zadovoljava sa ovim naredbama strogo zabranjujući muslimanima da nikada ne postanu teroristi. On takođe osigurava da vjernici postanu visoko moralni, ljudi izvrsnog ponašanja, usađujući ove uzvišene ljudske vrijednosti koje ih mogu preokrenuti u ljude koji iskreno vole ljudski rod bez razlikovanja religije, rase ili društvenog statusa. Islam, nema sumnje, potiče logičnu i razumnu diskusiju pogleda sa ljudima svih vjera na miran i nepristrasan način, sa jedinim ciljem da istina prevlada nad zabludom i neistinom.
Ali on nas takođe podsjeća da zabluda i neistina kao takvi treba da budu mrski i odvratni. Ali nikada ne treba mrziti ljude koji koji se na žalost drže zablude. Iz tog razloga je moto Ahmadija muslimanske zajednice ‘Ljubav za sve, mržnja ni za kog’.
U islamu je položen iznenađujuće snažan naglasak na razvijanju ljubavi prema ljudima i na vitalnoj važnosti pokazivanja milosti i saosjećanja prema svakom stvorenju Svemogućeg Allaha, uključujući ljudska bića i životinje. Jer zaista, ljubav i istinsko saosjećanje su u punom smislu protuotrov terorizma.
Preneseno je od Aiše, da Allah bude zadovoljan s njom, nadarene supruge Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. da su mu neki beduini Arapi došli jedan dan i pitali:
”Da li ti poljubiš svoju djecu?’ On je odgovorio: ‘Da’. Oni su rekli: ‘Mi ih nikada ne poljubimo. ‘Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Šta ja mogu uraditi ako su vaša srca lišena samilosti?’ On je takođe rekao da Svemogući Allah nema milosti prema onome ko nema milosti prema drugima ljudima.”
Mjera samilosti koj je pokazao Časni Poslanik s.a.v.s. ne može a da ne zadivi svakoga ko zna kako je grubo i nabusito bilo društvo u kojem je on bio rođen. Abu Katada, r.a. navodi da mu je Božiji Vjerovjesnik rekao:
”Događa se da ustanem da vodim namaz, imajući na umu da ga produžim. Onda čujem da dijete plače i ja skratim namaz bojeći se da ne bi izazvao neugodnost njegovoj majci.”
Daleko od pobuđivanja mržnje i agresivnosti u svoje sljedbenike, islam nastavlja da im naređuje ljubaznost i saosjećanje za sve. Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s.je rekao:
”Sadaka (dobročinstvo) je naređena na svaki čovjekov dio svaki dan u kome se sunce rađa. Da napravimo pomirenje između dva takmaca je dobročinstvo. Pomoć osobi natovariti njegovu životinju ili natovariti njegov teret je dobročinstvo. Lijepa riječ je dobročinstvo. Svaki korak koračan prema džamiji je dobročinstvo.”
On je neprestalno upozoravao muslimane da se lijepo ponašaju prema svojim komšijama, govoreći:
”Onaj neće ući u Džennet čiji komšija nije siguran od njegovog nereda.”
On je takođe proglasio:
”Tako mi onog u Čijim je rukama moj život, vi nećete ući u džennet ukoliko ne vjerujete, a nećete istinski vjerovati ukoliko ne volite jedan drugog. Hoćete li da vam kažem nešto čime ćete voljeti jedan drugog? Razmnožavajte pozdrav mira među sobom.”
Jedan dan je zatekao majku pticu da udara svojim krilima o tlo u nevolji. Pitao je svoje drugove: ‘Ko je ovo uradio?’ Oni su rekli: ‘Mi smo uzeli iz gnijezda njenu mladunčad.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Vratite joj ih. Ni jedan majka ne smije biti mučena na račun svog djeteta.’
U drugoj prilici, on je zatekao jednog od svojih ashaba da pali vatru na mravinjaku. Istog časa mu je rekao da ugasi vatru govoreći:
”Niko nema pravo da druge muči s vatrom.”
Kao što je Svemogući Allah rekao u Časnom Kur'anu da su istinski vjernici: ‘oni koji potiskuju svoju ljutnju i opraštaju ljudima’, isto tako je Časni Allahov Vjerovjesnik, Muhammed s.a.v.s. rekao: ‘Allah je blag i voli blagost u svim stvarima. Olakšajte stvari i ne otežavajte ih. Razvedrite ljude i nemojte ih odbijati.’
Jasno je da su istinski vjernici i svi drugi dobri, iskreni ljudi uvijek žrtve terorizma, oni nikada nisu oni koji ga čine. Kad god se u društvu pojavi ovakva težnja kojom je poremećen mir i ljudi ne mogu živjeti svoj život bez straha, muslimanima je naređeno da im se prije svega suprotstave raspravljanjem sa onima koji su odgovorni za uznemiravanje. Časni Kur'an kaže:
”Pozivajte putu svog Gospodara (to jest putu pravde i dobrote) s mudrošću i lijepim savjetom, i raspravljajte s njima na najljepši način.”[1]
I Časni Kur'an nam ponavljajući govori da tražimo pomoć od Allaha sa strpljenjem i dovom. Ali ako raspravljanje sa ovim ljudima se prikloni bezbožnosti i ako dove za njih ne donesu promjenu u njihovim načinima života, onda Svemogući Allah kaže :
”Onda ako želite da kaznite silnike, kaznite ih do te mjere koliko ste vi bili oštećeni.”[2]
Svemogući Allah naređuje muslimanima da, kad stvari izmaknu kontroli, oni treba da ujedine sile da ponovo uspostave mir upotrebom razumne sile. Njima je naređeno od Časnog Poslanika s.a.v.s. da, ako treba, udruže sile sa sljedbenicima drugih vjera da to čine. Tako, u popularnom dokumentu poznatom kao Ugovor u Medini, Allahov Vjerovjesnik je proglasio[3]:
Član 1:
Ovo je ugovor Muhammeda, Poslanika (Allahovog Vjerovjesnika) između vjernika i muslimana Kurejšija i ljudi Jasriba, i između onih koji ih slijede i pridružuju im se u borbi (protiv zajedničkog neprijatelja).
Član 2:
I da oni čine ummet Wahidah (jedan narod) odvojen od drugih ljudi.
Član 25:
I isto tako da Jevreji plemena ‘Auf čine ummet Wahidah sa vjernicima – iako će Jevreji slijediti svoju vjeru a muslimani će slijediti svoju – i ovo će uključiti i njihove prijatelje i njih.
Ovdje, svi stanovnici grada Jasriba, ili Medine su bili pozvani da se udruže u borbi sa onim skupinama koje zastrašuju stanovnike.
Muslimani su obećali da će oni isto tako pomoći odbranu sljedbenika drugih vjera od nepravednih i grubih napada. Na primjer, u ovom pismu za sva vremena koja dolaze on se obratio svim kršćanima koji žive kao stanovnici pod muslimanskom upravom, Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao:
”Ja obećavam da bilo koji kaluđer ili putnik koji bude tražio moju pomoć u planinama, šumama, pustinjama ili nastambama, ili u mjestima obožavanja, da ću odbiti njegove neprijatelje sa svojim prijateljima i pomagačima, sa svom svojom rodbinom i sa svima onima koji očituju da slijede mene i odbranit ću ih, zato što su oni moja obaveza. I ja ću odbraniti ono što je ugovorom prihvaćeno, od proganjanja, povrede i smutnji njihovih neprijatelja u nadoknadu za taksu koju su oni obećali plaćati. Ako oni više vole da sami brane svoje imetke i osobe, njima će to biti dopušteno i neće biti stavljeni ni u kakvu neugodnost radi toga.”
Ni jedan biskup neće biti izbačen iz svoje biskupije, niti kaluđer iz svog manastira, niti sveštenik iz svog mjesta obožavanja, i ni jedan hodočasnik neće biti zadržan u svom hodočašću. Ni jedna od njihovih crkava i drugih mjesta obožavanja neće biti poharano ili uništeno ili razvaljeno. Nikakav materijal od njihovih crkava neće biti upotrebljen za gradnju džamija ili kuća za muslimane; bilo koji musliman koji bude tako činio bit će smatran nepokornim Allahu i Njegovom Poslaniku. Kaluđeri i biskupi neće biti podvrgnuti taksi ili financijskoj nadoknadi bilo da žive u šumama ili na rijekama, na istoku ili na zapadu, na sjeveru ili jugu. Ja im dajem svoju časnu riječ. Oni su na mom obećanju i obavezi i ja ću narediti njihovo potpuno izuzimanje od svih vrsta neugodnosti. Njima će biti data svaka vrsta pomoći u popravljanju njihovih crkava. Oni će biti razrješeni obaveze da nose oružje. Oni će biti zaštićeni od muslimana. Neka se ovom dokumentu pokorava do sudnjeg dana.“[4]
U islamu je tako načinjen svaki napor da se zaštiti mir ne samo muslimana, nego takođe sljedbenika drugih vjera. Svemogući Allah kaže:
”A da Allah nije odbranio neke ljude drugim ljudima, bili bi porušeni manastiri, crkve, sinagoge i džamije u kojima se često ime Allaha spominje.”[5]
Međutim, muslimani su bili upozoreni od Časnog osnivača islama, Muhammeda s.a.v.s. da, kad uđu u teritoriju onih koji su ih napastvovali i proganjali, ne treba da izgube svaki osjećaj vidika i pravde, i da budu dovedeni u kušnju da počnu da postupaju neobuzdano, kao što rade teroristi. Najveći grijeh nezahvalnosti će biti onaj počinjen od ljudi koji, zaboravljajući da su upravo oni bili predmet strašne okrutnosti, počnu da čine iste, ako ne gore, grubosti drugima. Poslanik je naredio:
”Vi ćete sresti one koji spominju Svemogućeg Allaha u njihovim kućama obožavanja. Nemojte se svađati s njima, i nemojte im zadavati teškoća. U neprijateljskoj zemlji, nemojte ubijati nikakve žene ili djecu, ili slijepe ili stare. Ne oborajte nikakvo drveće; niti obarajte ikakve zgrade.”[6]
Tako je jedini džihad odobren u islamu rat ugnjetenih protiv ugnjetača, rat podignut da se zaštiti mir svih ljudi bez obzira na njihovu religiju ili vjeru. Taktike korištene danas, kao što su samoubilačke bombe, itd. su potpuno nemogući (ne dolaze u obzir) za istinskog sljedbenika islama. Svemogući Allah kaže:
”I ne ubijajte sebe. Zaista je Allah milostiv prema vama.”[7]
‘‘… i ne bacajte sebe u uništenje svojim vlastitim rukama..”[8]
”Islam strogo zabranjuje ubijanje nevinih, neagresivnih ljudi…nikakvo neprijateljstvo nije dopušteno osim protiv napadača.”[9]
Samo ova tri ajeta su dovoljna da muslimane spriječe od zalijetanja aviona u zgrade, ili od slanja samoubilačkih bombaša da dignu u zrak nevine civile. Jednom kad zločinitelji prestanu sa neredom i kad su bili pravedno kažnjeni za svoje grijehe, onda Svemogući Allah kaže:
”I borite se protiv njih dok više ne bude proganjanja, i vjera bude slobodno radi Allaha. A ako oni prestanu, onda zapamtite da nikakvo neprijateljstvo nije dopušteno osim protiv zalimima( napadača).”[10]
Da ukratko izložimo (rezimiramo), islam zastupa i podržava tri koraka protiv terorizma:
- Da dadne odličan moralni odgoj svim muslimanima, tako da oni postanu čestiti, pravedni, ljubazni i dragi ljudi, osiguravajući time da nikada ne remete mir drugih.
- Gdje god je mir poremećen, da razgovaramo i raspravljamo sa zločiniteljima, da iskreno molimo (Boga) za njih, da ih učinimo da promijene svoje puteve.
- Ako razgovor ne uspije, da onda udružimo sile sa svim drugim dobrim ljudima da se suprotstavimo trgovcima nereda dok mir ne bude ponovno uspostavljen, ali uvijek imajući u vidu diktate pravde.
Naše je vjerovanje da ne samo islam, nego ni jedan istinska religija, kakvo god da je njeno ime, može oboriti nasilje i krvoproliće nevinih ljudi, žena i djece u ime Svemogućeg Allaha. Teroristi možda koriste religijske ili političke oznake, ali niko ne treba da bude zaveden njihovim prepredenim načinima i podlim lukavstvima. Oni nemaju ništa sa religijom. Oni su neprijatelji mira. Njima se mora suprotstaviti na svakom stepenu kako je zagovarano islamom, religijom mira.
[1] Časni Kuran 16:126
[2] Časni Kur'an 16:127
[3] Navedeno iz Reuben Levy u ‘Sociologija islama, dio I, stranice 279-282
[4] Navedeno iz Baladhar
[5] Časni Kur'an 22:41
[6] Navedeno iz Halbiyyah, tom 3
[7] Časni Kur'an 4:30
[8] Časni Kur'an 2:196
[9] Časni Kur'an 2:194
[10] Časni Kur'an 2:194
Slika: Freepik.com