Dopustite mi da na samom početku izrazim da islam, velika religija, ne odobrava terorizam, bez obzira koliko cilj može izgledati vrijedan. Danas čovječanstvo pati i postalo je razjedinjeno po religiskim, etničkim, plemenskim (rodovskim), ekonomskim i političkim linijama. Nacije i grupe koje su skupa živjele stoljećima ne mogu više živjeti i žele da budu odvojeni. Nezdrave i ekstremne forme nacionalizma su jedan veliki uzrok ovome. Ni jedna zemlja nije sigurna od terorizma koji je prokletstvo našeg vremena.
Neki najraniji primjeri čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku, blizu kraja 20. stoljeća, su kriza u Bosni, Izraelu i Palestinskim teritorijama, Iraku, Rusiji, Egiptu, Alžiru, Sjevernoj Irskoj, Ruandi, Pakistanu, Kašmiru i Indiji, Sri Lanki i sada na Kosovu.
Terorizam je postao tako nadmoćan da teško da postoji bilo koja zemlja koja je imuna od toga. Tu su muslimani koji su napustli sunnet Časnog Poslanika s.a.v.s. i postali teroristi. Neki od njih misle da služe putu islama i muslimana. Sporedno je da li se ti ljudi izjašnjavaju da su muslimani – ljudi koji se upuštaju u terorizam nisu čak ljudska bića. Oni su barbari.
Stvarna religija terorista je sam terorizam.
Ne postoji religija koja dopušta ili iskupljuje ovako nehumana i okrutna djela koja teroristi počine. Kao što se nedavno dogodilo u slučaju samoubilačkih bacanja bombi u Izraelu, neki od Palestinskih terorista, misleći da će biti nagrađeni Džennetom, odletili su u zrak skupa sa svojim žrtvama. Ovakve radnje teško da mogu voditi do Dženneta.
Terorizam mora biti osuđen od svih nacija i svih grupa unutar nacija da se istrijebe ova neljudska ponašanja.
Islam, kao sve velike religije, ima dva aspekta svog učenja. Jedan se odnosi na vjerovanje i znanje o Bogu i Njegovim atributima. Drugi aspekt je učenje i naredbe o regulisanju čovjekovog odnosa sa drugim ljudima po dobrotvornim linijama. To isto tako možemo opisati kao duhovna i moralna učenja islama.
Islam uči čisto Božije jedinstvo što znači da je Bog jedan bez ikakvih partnera ili drugova. Svi Njegovi atributi su savršeni i vječni bez suvlasnika. On je Jedinstven, Usamljen i ne postoji niko sličan Njemu. On ne rađa, niti je rođen.
U svom moralnom zakoniku, islam uči pravdi, saosjećanju i ljubavi za čovječanstvo. Prvi ajeti Časnog Kur'ana su: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog’ – ‘Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.’
Ovi ajeti imaju vrlo veliko značenje. Sva hvala pripada Allahu koji ima sve uzvišene i savršene atribute. On je Najmilosniji, Stvaraoc, Potpora i Skrbnik svega na ovom univerzumu. On je Gospodar Koji je osigurao sva sredstva za naš fizički, moralni i duhovni razvoj. On je osigurao svoje dobrobiti za sve nacije u svim vremenima. Upravo kako je opskrbio sredstva za naš fizički razvoj, On je isto tako opskrbio za naš moralni i duhovni razvoj šaljući poslanike ili vjerovjesnike svim narodima.
Časni Kur'an jasno navodi da je Allah uzdigao vjerovjesnike među svim ljudima. Islam daje evolucionarni pogled o razvoju religija. Izvor i porijeklo svih velikih objavljenih religija je Bog koji je uzdigao poslanike za sve narode i blagoslovio ih sa objavom.
Ovi poslanici su bili namijenjeni jedino za svoje vlastite narode. Bog je usavršio ovu evoluciju religije kroz univerzalnu i savršenu religiju islama, uzdižući Časnog Poslanika Muhameda a.s. kao posljednjeg poslanika koji je dao zakon. Islam poštuje osnivače svih velikih objavljenih religija i uvažava ih da su istinski poslanici.
Ovim učenjem islam polaže osnovu međunarodnog mira i osjećanja jedinstva i sklonosti prema cijelom čovječanstvu. Ova osobnost i čast pripada jedino Časnom Kur'anu.
Ljudi na zapadu općenito nisu dobro upoznati sa učenjima islama. Postoji velika neupućenost i pogrešna obaviještenost i predrasuda. Da razumijete islamski pogled o kriminalu i kazni, razmotrite slijedeće ajete:
”A zlo se može uzvratiti istom mjerom; a ako neko oprosti i to dovede do popravljanja, njegova nagrada je kod Allaha. Zaista, On ne voli prijestupnike.” (Časni Kuran 42:41)
”Zaista, Allah naređuje pravednost, i dobročinstvo, i da dajete kao (što djete) bližnjim svojima; i zabranjuje bestidnost, i ružan govor, i prekoračenje. On vas savjetuje da primite pouku.” (Časni Kur'an 16:91)
Očigledno je iz gornjih ajeta da islam ne uči ne opiranju prema zlu u svim prilikama, niti uči osveti u svaka doba. Islam uči srednji put, da činimo ono što će rezultirati najboljim ili reformi u datoj situaciji.
Časni Kur'an nas uči da sve ljude tretiramo sa pravdom, onda sa blagonaklonošću i onda kao što tretirate svoju vlastitu rodbinu i bližnje. Ovako su vjernici učeni trima stepenima dobrog ponašanja prema drugim ljudima, svaki viši od prethodnog.
Samo značenje riječi islam je mir; mir kroz pokornost Allahu. Sama svrha islama je mir u svakoj sferi života. Milostivi Allah je opskrbio svojim darovima sve ljude, sve narode, istoka i zapada. On je dao iste odlike i svojstvene sposobnosti ljudima svih naroda.
On nije bio pristran prema bilo kojem narodu. Ovo nam daje pouku da trebamo biti velikodušni i tretirati sva ljudska bića sa blagonaklonošću. Uprkos svih naših razlika, mi svi vjerujemo u istog Boga. Bog vodi brigu o svima nama, bez obzira dali su religijozni ili ne religijozni, naciji ili rasi pripadamo. Tu je sjajna izreka Isa a.s. da je Bog uzdigao svoje sunce za oboje- ispravne i grešnike. Osoba nije ljudsko biće ako nema saosjećanja za drugog čovjeka.
Časni Poslanik Muhamed s.a.v.s. je jako isticao jednakost i bratstvo čovjeka, što je očevidno iz njegovih zabilježenih govora. U toku njegovog posljednjeg hodočašća u Meku Časni Poslanik s.a.v.s. je održao govor velikom skupu muslimana, poznatu u istoriji kao oprosna poruka. U ovom govoru on je preporučivao blag tretman prema ženama i suprugama pošto su one slabije i ne mogu zaštititi svoja prava. On je isto tako propovijedao blag i human tretman prema ratnim zatvorenicima. Onda je Časni Poslanik s.a.v.s. podigao svoje ruke i pridružio prste jedne ruke sa prstima druge i zatim rekao:
Baš kako su prsti ove dvije ruke jednaki, tako su ljudska stvorenja jednaka jedno prema drugom. Niko nema bilo kakvo pravo, ikakvu nadmoć da tvrdi nad drugim. Vi ste kao braća. Arapi nemaju prednosti nad ne -Arapima, niti ne-Arapi ikakvu prednost nad Arapima. Bijeli nemaju prvenstva nad crnim, niti crni nad bijelim. Svi su djeca Adema a.s. a Adem a.s. je stvoren od blata.
Časni Poslanik s.a.v.s. je zatim nastavio:
Baš kao što je ovaj mjesec svet, ova zemlja nepovrediva, i ovaj dan svet, tako je Bog učinio živote, imatak i čast svakog čovjeka svetim. Uzeti život bilo kojeg čovjeka ili njegov imetak ili napasti njegovu čast, je isto toliko nepravedno i pogrešno kao povrijediti svetost ovog dana, ovog mjeseca i ove teritorije. Ono što vam ja naređujem danas nije namijenjeno samo za danas nego za sva vremena.
Časni Poslanik s.a.v.s. je u Kur'anu opisan kao ‘Milost za čovječanstvo’. On to je zaista bio.
U zapadnim medijima, teroristi sa srednjeg istoka ili drugih muslimanskih zemalja su uvijek nazvani islamskim teroristima, kao da je islam odgovoran za njihov terorizam. Kao što smo raspravili, ovaj dojam je potpuno neispravan (krivotvoren).
Postoje teroristi u ne muslimanskim zemljama isto tako, ali mi rijetko čujemo riječi: ‘kršćanski teroristi ili Jevrejski teroristi ili hindu teroristi.’ Svi teroristi u cijelom svijetu od drugog svjetskog rata nisu izazvali toliko uništenja, takvo ubijanje drugih ljudskih bića kao što su prema muslimanima u Bosni počinili kršćani Srbi u tri godine (1992-1995) ili strahote Ruandi.
To je odnijelo 250.000 mrtvih i milion izbjeglica i hiljade žena silovanih prije nego što su zapadne sile konačno odlučile da zaustave genocid u Bosni.
Ista priča genocida i etničkog čišćenja, kao u Bosni, bila je ponovljena od Srba na Kosovu. Ovaj put su žrtve muslimani Albanci na Kosovu. Zapadni mediji to ne nazivaju kršćanski genocid i kršćanska zvjerstva i s pravom (ih ne zovu) tako.
Terorizam u Izraelu, Srednjem istoku, i svim drugim mjestima moraju biti osuđeni od svih razumnih i miroljubivih ljudi svih nacija. Izgleda da ova osuda jedina neće u potpunosti riješiti problem terorizma. Gdje god je moguće, mora biti učinjen svaki napor da se iskorijene uslovi koji pohranjuju ovakve beznadne (očajne) i nabusite ljude ili grupe.
Neki od uzroka su socijalna ili ekonomska obespravljenost i beznađe i neriješeni politički problemi. Mnogi od mladih Palestinaca rastu u izbjegličkim kampovima u svojim vlastitim zemljama gdje su uslovi izuzetno loši.
Terorizam nema mjesta u vjeri i vjera nikako nije mogla voditi ljude ovakvim djelima.