Ovo je vrlo važno pitanje koje se odnosi na širenje svih Božijih poruka. Ono se (zapravo) odnosi na sredstvo širenja. Pristalice skoro svih vjera, kako se vremenom udaljavaju od početka, uvijek je bilo poznato da su primjenjivali prisilu bilo da ljude drže unutar okrilja svoje vjere, ili da druge preobrate u svoju vjeru.
No prema Časnom Kur'anu, ovo ni na koji način ne govori prezirno o stavu njihove vjere prema prinudi. Ni jedna vjera na svom početku nikada nije odobrila upotrebu sile ni u kojoj formi. Zapravo su sve vjere bile napravljene metom prisile, i nikakvi napori nisu pošteđeni od njihovih protivnika da zaustave rast vjera na njihovom početku i da ih potpuno satru.
Svaki put kad je došao novi poslanik, uvijek su isto bila napravljena nastojanja od neprijatelja da zaustave njegovu poruku kroz upotrebu sile i nemilosrdno proganjanje. Krajnje je tragična ironija zato da je od svih knjiga, Časni Kur'an danas izabran kao zagovarač primjene prisile u ime širenja svoje poruke. Čak je veća tragedija u činjenici da su same muslimanske vođe te koji glasno zagovaraju ovaj stav, napadno to pripisujući Časnom Kur'anu.
Časni Kur'an, treba da zapamtite, je jedina Božija knjiga koja sve poslanike svijeta, gdje god i u kojem god dobu da su bili rođeni, oslobađa prekršaja prinude u odnosu na širenje svoje poruke. Odatle je nezamislivo da Kur'an predstavlja svog Časnog Poslanika s.a.v.s. kao glasnika ere krvoprolića u ime mira, i mržnje u ime Božije ljubavi. Ovo nije mjesto da se upuštamo u zamršene sporne diskusije, tako da će ovo kratko predstavljanje ovdje biti dovoljno.
Prema Kur'anu, sveti rat, nazvan džihad, je u stvarnosti sveta akcija koja koristi pomoć Kur'ana da postigne duhovnu revoluciju u svijetu.
Vodite borbu protiv njih posredstvom njega (Kur'ana) veliku borbu.[1]
Ovo su upravo riječi Kur'ana koje osvjetljavaju prirodu džihada. On mora biti vođen posredstvom Kur'ana i jedino Kur'anske poruke. U drugu ruku, da pripitomi nečiju pobunjeničku prirodu u potpunu pokornost Bogu je druga forma džihada koji je zapravo viši džihad, prema Časnom Poslaniku islama. Vraćajući se iz bitke, prenešeno je da je rekao:
Mi se vraćamo iz nižeg višem džihadu.
Naravno, odbrambeni rat je odobren samo pod uslovom da su neprijatelji započeli neprijateljstva i podigli oružje protiv slabih, nezaštićenih ljudi zato što su počinili jedini prekršaj proglašavajući da je Bog njihov Gospodar. Svi napadački ratovi su prema islamu bezbožni.
[1] Časni Kur’an 25:53