Ispitivač: Čini mi se da ‘Komunikatori’ današnjice imaju velike poteškoće u pokušaju da omoguće ljudima da razumiju gdje su u odnosu na svoje lično iskustvo. Primijetio sam da trenutno korištena riječ na televiziji i radiju je „rezonancija” i pitanje se postavlja, „da li Vi imati rezonanciju u sebi za vjeru?
Hazreti Mirza Tahir Ahmad: Ono što trebamo je povratak moralnog ponašanja društva, danas kao nikad prije. Mi smo na rubu provalije, iz koje ako upadnemo nema nam povratka. Vaše pitanje može biti postavljeno na drugačiji način, a to je, može li religija igrati bilo koju ulogu s religijom i vjerom kao glavnim instrumentima, da bi uvjerila ljude da promijene svoj način života u moralno ponašanje tako da društvo postaje sve više civilizirano, više kulturno i ljudski poslovi ne samo da se vode zakonima i propisima, nego i unutarnjim uvjerenjem i gdje se na dobrotu gleda kao na vrijednost koja se ne smije odbaciti bilo kad.
Hazreti Mirza Tahir Ahmad: Je li to Vaše pitanje ili je još nešto imate na umu?
Ispitivač: Pitanje koje se postavlja ovih dana više se odnosi na lično vjersko iskustvo. Postoji poteškoća u razumijevanju ljudske tvrdnje da su imali iskustvo s Bogom i vjerom. Kako se odnositi prema takvim tvrdnjama i kako ih razumjeti?
Hazreti Mirza Tahir Ahmad: Uloga religije je tolika koliko je duga skala zabrinutih uvjerenja jer su izgubili to vrijeme. Sada su se vjerske vođe okrenule zadnjoj liniji odbrane i oni govore o vjerskim iskustvima koja su individualna i ne moraju se dijeliti s drugima. Čak i ako oni ne vjeruju u ta iskustva, barem oni koji prolaze kroz to iskustvo bit će njim potaknuti i mijenjat će svoj život u skladu s tim. Dakle, danas postoji toliko mnogo govora o duhovnim iskustvima.
Vjerujem da je ovo vrlo opasno područje koje neće dugo držati vodu. To je zato što se iskustvo može navesti s jedne strane i suprotstaviti s druge strane, a kad iskustva su samo u odnosu na lično ponašanje, onda je to u redu. No, vrlo brzo su povezani i zakačeni na dogme i vjerovanja i onda oni kažu da je dogma podržana od strane tog iskustva. Sada, kada dođete na to vidite da je vrlo opasno područje jednostavno zato što dogme iz hinduizma i budizma, konfucijanizma i muslimanskog sufizma, i tako dalje, sve odjednom su u kontradikciji jedni s drugima.
Posljedično tome sve koristi će biti izgubljene. Vjerujem da, pod uslovom da ovo vjersko iskustvo se ne koristi kao dokaz dogmatske istine ljudi koji prolaze kroz ovo religiozno iskustvo, je fino, dobro za osobu koja ga doživljava i samo širi riječ oko koje je pronašao neku dobrotu iz ove prakse ili vjerovanja i dobro je za druge da ga probaju.
Postoje dvije vrste tog iskustva. To može biti racionalno iskustvo, ili to može biti iracionalan doživljaj. Najčešće, na žalost, to je iracionalan doživljaj, jer racionalno iskustvo je samo ono što je ponavljano, kao što je nauka. Pod istim okolnostima, trebalo bi se ponoviti i dokazati svoju istinu svugdje u svijetu, pod uslovom da se usvoji odgovarajući stav. Do sada, barem po meni, nije posvjedočeno da se to desilo bilo gdje u svijetu.
Lažnih ljudi vrlo brzo preuzimaju ovo područje i ponekad masovno preovladavaju u Africi, na primjer tzv. duhovni iscjelitelji i slično u Siriji i Egiptu. Postoji mnogo duhovnih iscjelitelja u ime islama, koji očito rade čuda, iskorištavajući neznanje ljudi. Toliko velika zbunjenost u stvari rođena je iz toga da ne može biti usvojena kao sigurno sredstvo za rehabilitaciju vjere, dovoljno da bi zapovijedale vašim djelima.
(Obraćajući se ispitivaču) Da li je to odgovor na vaše pitanje?
Ispitivač: Da, jeste. Mnogo Vam hvala.
Izvor:
♦ Pitanja i odgovori 12.maja 1996. godine u London džamiji.
♦ The Rewiew of Religions (Pregled religija), septembar 1996.godine.
