Ispitivač: Moje pitanje je, ako je čovjek vodio dobar život, bio uglavnom od koristi zadruge, ali nije bio vjernik, da li će nakon smrti imati istu nagradu kao i religiozan čovjek?
Hazreti Mirza Tahir Ahmad: Ovo pitanje je vrlo važno pitanje u smislu da ljudi ponekad nisu jasni o terminu „dobrota“ opće korištenom, i o terminu „pobožnost“. Ovo su dva različita termina. Susreću se samo djelimično u smislu da cilj svake religije mora biti stvaranje dobrote u čovjeku – ali to nije sve.
Sve religije to promovišu u cilju omogućavanja čovjeku da se susretne sa svojim Bogom,Stvoriteljem, kada Mu se vrati. Zato ako je dobrota generalizirana bez ikakvih referenci za Boga, bez ikakve nade za povratak Njemu, onda je ta dobrota ponekad samo prazna ljuska koja nema unutarnji duh s kojima bi morala ići, stoga je ranjiva. Zato je za vrijeme ekstremnih životnih kušnji života jednostavno otvoreno i ništa se unutra ne nalazi.
Sve civilizirane nacije imaju tu “dobrotu” u njima. Sve civilizirane nacije govore očovjekovim potrebama i patnjama kao na primjer, u Africi. Postoji veliki broj ljudi koji pripadaju tim narodima, koji je zapravo osjećaj boli radi patnje (drugih naroda),i žele podijeliti svoj vlastiti osjećaj sreće s njima, do određenog stepena. To je dobrota, ali je bez religije i zato što je bez religije, u njihovom ukupnom razmišljanju kao naroda,kolektivnom karakteru istih ljudi koji se pojavljuje na nivou međunarodnih poslova,javlja se kao zadebljao lik.
Mnogo puta oni sami su odgovorni za bolesno ponašanje prema siromašnim, jer kada god razmišljaju o davanju ma bilo kakve pomoći, ta pomoć je uvijek ograničena određenim političkim i ekonomskim uslovima, povezanih međusobno, sa rezultatom da ako analiziramo ovo pitanje u dubini nemoguće je naćina predne nacije koje pomažu zemlje trećeg svijeta samo radi simpatije i prirodne dobrote.
U potpunosti njihovi odnosi su sebični. Bili bi vrlo ‘pametni’ političari koji govore o istinskim pravima drugih zemalja i koji traže od svog naroda da se žrtvuje realno radi dobrobiti države koja je u potrebi, recimo Afrike ili neke druge države u svijetu.
U međunarodnim odnosima, politika je uvijek sebična i dobrota rođena s vjerom u Boga nikada ne može biti sebična – to je nemoguće. Ako vjerujete u Boga vaša dobrota mora postići univerzalni karakter. Ona se podiže iznad geografskih granica,rasnih granica svih vrsta – vjerskih granica, kao i ako se ne može izdići iznad vjerskog domena, i vjerske različitosti, onda to nije dobrota na temelju vjere u Boga. Zato je vrlo važno za vas da povremeno provjeravate je li vaša dobrota samo iz civiliziranog ponašanja s kojim ste rođeni, a ne što ste s naporom stvorili.
Neki ljudi su rođeni dobri, njihov je temperament dobar, oni ne žele biti nasilni, oni su pozitivni u njihovom stavu. Ali oni su pojedinci i oni su dobri bez obzira na sve, kao mirisni cvijet koji širi miris. Ali cvijet koji je mirisan nije nagrađen za miris koji širi. Nagrada je nešto drugo. Uzrok i učinak s druge strane, su drugačiji fenomeni uopće. Govorite o području gdje je dobrota rođena ali ne s svjesnim naporom žrtvovanja protiv vaših vlastitih interesa.
Vi govorite, možda, o opštoj dobroti koja je proizvedena ili izrađena od strane uzroka različitog od vjere u Boga. Neke porodice imaju dobar ugled. Postoje neke porodice koje nasljeđuju svoju „plemenitu krv” u smislu da su tradicije tih porodica plemenite (krv je ista – ne postoji pitanje plemenite ili neplemintekrvi). No, u tom slučaju zašto bi trebalo neko biti nagrađen za plemenita djela.
Pitanje koje se prirodno postavlja je, ako je neko rođen u društvu koje je stalno začarano, ili nasilno reaktivno, koje ima volovsku tradiciju, koja je greška siromašnog dječaka koji je rođen u takvom društvu – zašto bi on trebao biti kažnjen? Dakle kada nema nagrade (za inaktivnu dobrotu), tu također nema kazne (za stećenu nasilnu tradiciju).
To su aspekti koji spadaju u područje uzroka i posljedice. Nagrade i kazne pripadaju svjesnim djelima koja su učinjena s obzirom na (vjerovanje u) postojanje Boga i spoznajom da smo odgovorni za sve što činimo ovdje na zemlji. U tom slučaju možete se ponašati potpuno suprotno vašem socijalnom porijeklu, vašem porodičnom porijeklu. Možete biti rođeni bilo gdje, ali ako je vaše moralno načelo utemeljeno na vjerovanju u Boga ono će vas ispravljati i za to ćete biti nagrađeni. Samo uopštena dobrota nije nagrađena niti životinje koje imaju instiktivno ponašanjei dobro i ljubazno ponašanje prema drugima (neke životinje imaju ovo instinktivno ponašanje), niti su zvijeri kažnjene za njihovo nasilje prema drugima životinjama drugih vrsta.
To je zato što, opet, to je područje uzroka i posljedice, gdje nemate izbora. Izbori su neophodni za nagradu ili kaznu, a izbor samo može doći u igru kada imate znanje o Bogu „učiniti ili ne učiniti” gdje imate opciju slijeđenja učenja ili ne, iako ste moralna osoba postepeno poboljšavajući svoju moralnost na temeljima koje sam upravo objasnio, naravno, bit ćete nagrađeni za svu dobrotu, ali ako se desi da budete dobri kao golubica onda ni ona ni vi nećete biti nagrađeni.
Izvor: Review of Religions (Pregled religija), decembar 1996.godine.