Ispitivač: Ja čvrsto vjerujem u pronalaženje samog sebe kroz istraživanje vlastite unutrašnjosti. Koji savjet možete dati nekome ko se možda izgubi na tom unutarnjem putovanju?
Hazreti Mirza Tahir Ahmad: Vidite, ovo je vrlo neizvjestan proces na mnogo načina.To može voditi ka unnutarnjoj istini, ali mnogo češće vodi ka iluziji. Ono što će biti odluka nakon toga je ono što ste postali nakon tog unutarnjeg putovanja. Ako nakon spoznaje istine iz unutrašnjosti vaše duše vi postanete pobožna osoba sa razumnom odlučnošću sa prednošću dobrote, onda se svakako može reći da je to unutarnje putovanje bilo pravo iskustvo koje je bazirano na konačnoj istini.
Ukoliko ovo nije slučaj, i u koliko postaje samo izvor prikaza moći jednih nad drugima, kao što su jogiji na primjer, ili postaje prikaz nekog dostignuća koje ne može donijeti nikakve promjene u društvu, onda je to beskorisno i besmisleno. Onda je ta osoba potonula u svoj ego, potopljena je i ne može se vratiti – potonula je i izgubljena.
Vidite, to je važno jer danas je mnogo literature ove vrste popularno posebno među narodom zapada, jer su oni umorni od prekomjernog materijalizma i duboko u sebi oni znaju da žele ponovno živjeti. Tako da oni vide reinkarnaciju, vježbe joge, stvaranjem unutarnjeg sebe, što ako postignu može dovesti do izvora mudrosti.
To su svasredstva za utapanje samog sebe u zaborav. To je vrsta droge za koju ne morate platiti puno u svakom slučaju naravno. Ali u konačnici to rezultira ovsnošću, jer ako ovakva stvar ne donese promjenu vašeg karaktera čineći vas korisnim članom društva posvećenog cijelom ljudskom društvu, onda ovo „putovanje“ se može svakako nazvati ali ne vodi Bogu.
Dakle, mi vjerujemo u introspekciju samo u smislu da putovanje u traženju istine počinje vjerovanjem u Boga, ne bez Njega. Tek tada ste sigurni i počinjete razumijevati da je poruka svuda oko vas. Ovo je značenje ajeta Časnog Kur’ana,upravo je to odgovor na vaše pitanje (Časni Kur'an 3:191-192) značenja, ukratko, da, među ljudima su mudri samo oni koji spominju Gospodara dan i noć, dok leže ili sjede,stoje ili hodaju, ili razmišljaju o misteriji prirode. Kada uđu dublje u temeljne uzorke nastanka stvari, odjednom su njihove oči otvorene za stvari, dobro smišljen plan stvari, gdje sve vodi Bogu.
Dakle, oni počinju svoje putovanje od Boga, s Bogom i dolaze do druge faze krajnjeg zadovoljstva da ono u što su vjerovali nije samo vjera.To je stvarnost u potpunosti podržana prirodnim fenomenima, jer tada počinju viđati Božiju ruku u svakom prirodnom zakonu. Počinju vidjeti Boga koji radi u njima samima, u njihovim očima, mozgovima, njihovom sluhu, dodiru, i sposobnosti računanja.
Način na koji su bubrezi stvoreni, način na koji su srca stvorena i način njihovog rada. Unutarnji čovjekov sistem i repordukcija i kako je čovjekova vizija mudrija u poređenju sa vizijama ranijih formi života. Ondje upoznaje ne samo kraj vjere nego i početak vremena i on može doći do njegove mentalne sposobnosti krajnje svrhe ovog svijeta i ovog života.
To je vizija koja može vas dovesti do praznine ništavila ili može vas dovesti do Boga opet, odakle ste započeli svoj put.Dakle, ako unutarnje putovanje znači ovo, onda islam u potpunosti odobrava to,islam se za to zalaže. Ali ako je to samo opasno putovanje, pokušavanja da se dosegne nečiji ego, onda je nevjerovatno da su budisti rođeni izvan vas. Većina proizvoda tog putovanja su samouništenja i iluzija i ništa drugo.
Izvor: The Review of Religions (Preged religija), novembar 1996.godine.