Namaz je kao neprekidna veza između čovjeka i njegovog Stvoritelja. Ovo učenje je Imam Mahdi oživio oživljavajući stvarni smisao i duh namaza i obraćanja Bogu sa osjećanjem koje prožima cijelo naše biće, a ne da to činimo samo formalnim govorom i kretnjama. Najveća pomoć približavanja Bogu i čišćenju od grijeha je namaz: suština i bit odnosno duh tog obraćanja i cilj. Svaka religija svojim sljedbenicima naređuje molitvu u jednoj ili drugoj formi.
Islam pogotovu stavlja važnost na molitvu kao na neophodno sredstvo veze sa Stvoriteljem, čišćenja duše i svijesti o Stvoritelju. Molitva je u islamu jedna od najvećih dužnosti vjernika za koju će prvo biti pitani na budućem svijetu.
Prvo molitva u formi pet propisanih dnevnih namaza, kao i stalno spominjanje Boga raznim dovama, zatim učenje salavata na Muhammeda s.a.v.s.. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Svi vi koji za sebe držite da ste u mojoj zajednici: kad istinski koračate putem ispravnosti (Bogobojaznosti) samo onda ćete od Boga biti ubrojani da pripadate mojoj zajednici. Zato obavljajte namaz sa takvom gorivošću i strahopoštovanjem kao da vidite Boga vlastitim očima.’ Ne samo propisane namaze nego dodatne, dobrovoljne molitve i dove, stalno spominjite Allaha.
Pogotovu namaz u sred noći od pola noći do prije sabaha, koju je obavljao Časni Poslanik s.a.v.s.. Dalje, Obećani Mesija a.s. kaže da za namaz kao i za sva djela, da bi bila primljena od Allaha, mora postojati ispravan motiv – da su svi učinjeni u ime Boga, radi postizanja Njegovog zadovoljstva i da sva naša djela imaju svoj korijen u taqviBogobojaznosti.
Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Korijen svake dobrote i pobožnosti je takva, tj. duh Bogobojaznosti (ispravnosti). Sve dok je ovaj korijen živ sve ostalo je sigurno! Namaz, zekat, post i hadž, davanje milostinje, mogu da se rade iz navike ili želje za pokazivanjem, a duh Bogobojaznosti koji prožima dubinu čovjekovog bića nije pod utjecajem navike ili bilo kakve želje za pokazivanjem. To je u stvari čista vrlina i ona vrlina koja čisti, koja potječe u srcu i onda prožima i podstiče cijelo čovjekovo biće kao što veliki i teški oblak prospe kišu na plodnu zemlju i oživi dobro i obilno rastinje.
Bez ovoga sve radnje i djela čovjeka, koliko god svana izgledali veliki, nemaju veće vrijednosti od sjemena bačenog u suhi i vreli pijesak. Mnogo je ljudi koji su marljivi u svojim namazima, postu, davanju milostinje… ali u njihovim srcima nedostaje duh Bogobojaznosti-takva. Oni izgledaju čisti ali su njihova srca korumpirana, iskvarena, potkupljena onim što se može nazvati duhovnom gubom. Čak mali izazov ih privuče na porok, kao što gladni lešinar bude privučen prema strvini. Tako tjeranje onog što je zabranjeno, nečisto i pokvareno postaje njihova svakodnevna preokupacija.’ Jednom prilikom je neko do ashaba pitao Časnog Poslanika s.a.v.s. šta je taqva (Bogobojaznost)?
On je slikovito objasnio značenje ove riječi i rekao da osoba inspirisana duhom ispravnosti (Bogobojaznosti) je ona koja svoj život vodi tako kao da prolazi kroz uski prolaz oivičen bodljikavim trnjem i otrovnim grmljem i koji ide tom stazom vodeći računa na svakom koraku da se sačuva od ozljede ovog opasnog okoliša. ‘Zato usvojite duh Bogobojaznosti u sebi i u svojim životima. Ne dopustite da se i najmanja klica grijeha uvuče u vaše srce jer, nešto izgleda malo ali vuče za sobom vrlo krupno i preokrene se u veliko.
Svako je komandant svog srca: šta tamo zasadi takvi će izdanci niknuti.’ Obećani Mesija je dalje rekao: ‘Bog je molitvu učinio najutjecajnijim instrumentom. Meni je ponovljeno više puta došla objava od Boga koja govori da će svi uspjesi biti postignuti kroz molitvu. Zaista, molitva je naš jedini instrument. Mi nemamo drugog instrumenta za postizanje našeg cilja. Šta god mi molimo Boga u tajnosti, Bog to proizvede i učini očitim. Većina ljudi, međutim, nisu svjesni istinskog značaja i stvarne filozofije molitve.
Oni ne znaju koliko mnogo pažnje, svesrdnosti, predanosti i ustrajnosti je potrebno da čovjek postigne svoj cilj kroz molitvu. Zaista, istinska molitva je da čovjek iskusi ili doživi jednu vrstu smrti. Zato treba da razvijate naviku svesrdne i predane molitve. Bez ovoga nije moguće zasnovati lični odnos s Bogom i vjera postaje stvar bez života; a bez konstantne potpore ponovljenih Božijih znakova, ona prestaje biti živo iskustvo i postaje tek priča.
Molitva ne smije da bude tek formalnost, nego iskreno, revno, svesrdno obraćanje Bogu, sa dubokom čežnjom i strepnjom u srcu. Treba da se čvrsto držite Božijeg veličanstva sa takvom gorivošću i revnošću da On manifestuje Svoje zadovoljstvo odgovarajući vašem pozivu (molitvama). Nekada Bog odgovori Svom slugi na njegov prvi plač. Međutim, većinom to nije slučaj. Božiji je način da On želi da Njegove sluge uzgajaju strpljenje i ustrajnost. To je bitnost i neophodnost molitve, kao sami koncept zajedništva između Boga i čovjeka.
Ponekad Bog poklanja ljudima ono za šta Ga oni mole, a nekad On od njih traži, za njihovo vlastito dobro i disciplinu, da se povinuju Njegovoj volji.’ Ponekad Bog ne usliši našu dovu za neku stvar jer On najbolje zna je li nešto dobro za nas ili nije i time nas čuva od loših posljedica toga, kao što roditelj čuva dijete od opasnosti pada ili privlačnog plamena vatre koje nije svjesno njene opasnosti koja stoji iza prividne privlačnosti. ‘Zato nikada ne gubite nadu u Božiju milost, nikada ne očajavajte’ – uzdajte se u Njega da vam bude dato ono što je za vas najbolje i onda to drage volje prihvatite i pomirite se s tim i uvijek budite zahvalni.
Znajte da iskren prijatelj nikada ne napušta prijatelja i Bog je zaista najiskreniji prijatelj ljudima. Dakle, moramo biti ustrajni u svom obraćanju Bogu i ostati uvijek uz Njega u svakoj mogućoj situaciji; nevolji i zadovoljstvu, neimaštini i blagostanju, sreći i nesreći, lagodnosti i krizi.
Zatim nam Imam Mahdi u svom učenju kaže: ‘Postite propisane dane u ime Allaha ispunjavajući zahtjeve posta, da postignete blagoslov toga, svakim Ramazanom očišćeni od nekih od svojih grijeha i loših navika, sa još više saosjećanja prema drugim stvorenjima – ta vi ste i sami iskusili gladovanje tokom mjeseca posta.
Svi koji podliježu plaćanju zekata treba da ga plate, jer se iz ovoga pomažu manje sretni članovi zajednice, oni su vaša briga i obaveza. Svi koji su stekli uslove za hadž, treba da ga obave. Činite dobra djela i na najbolji način odbijajte zlo, sa gnušanjem se udaljite od svega što je loše. Pored onoga što vas se ne tiče prolazite dostojanstveno. Zapamtite da ni jedno djelo lišeno Bogobojaznosti nikada neće biti primljeno kod vašeg Gopodara. Djelo pobožnosti je samo ono koje ima korijen u strahu od Boga. Ni jedno takvo djelo neće biti izgubljeno. Uvijek budite pažljivi da ne posrnete, držite se čvrsto Allaha jer Zemlja i ništa na njoj vam ne može nauditi sve dok se čvrsto držite Njega i imate čvrstu vezu s Njim.’
Ovo je bilo učenje Obećanog Mesije o vraćanju ljudi Bogu, o vraćanju istinskoj vjeri oživljavanjem stvarne svrhe molitvi i oživljavanjem stvarnog duha Božijih uputa i naredbi. Kako smo prije spomenuli, slijedeći zadatak Imama Mahdija, pa tako i njegova poruka je bila ispravno tumačenje islamskih učenja (koja ja ovdje ne mogu u detalja iznositi) i zatim ujedinjavanje vjernika u jednu zajednicu pod jednim duhovnim vođom.
Obećani Mesija kaže: ‘Ima ljudi koji stupe u moju zajednicu ali kad se vrate kući, na najmanji problem od svojih ukućana, ako im oni prigovore ili im prebacuju ili se ljute na njih, ili iz straha da se neki ljudi iznad njih ne naljute na njih, napuste svoje vjerovanje. Ovakvi ljudi su kao suhe grane bez ploda i života i ja se nadam da će ih Bog ukloniti iz moje zajednice.’ Uvijek se trebamo ogledati u ashabe Časnog poslanika s.a.v.s. šta su oni podnosili u ime islama, u ime uzvišene istine koja je došla od Boga. I vidite do kakvih je promjena došlo Allahovom voljom, za vrlo kratko vrijeme i kako ih je Allah uzdigao i kakve im je blagodati dao. Zapamtite da se sve stiče samo trudom i odricanjem i vašim znojem i žrtvama, nikako drukčije. I onda se, ako Bog da, možemo nadati uspjehu.
Zatim Obećani Mesija kaže: ‘Sad kad ste ušli u ovu zajednicu sa mnom u ime Boga i pred Njim se zaklinjući na ove uvjete pristupanja u zajedništvo sa mnom, držite se čvrsto jedan drugog kao dva brata od jedne majke, da bi Bog bio s vama zadovoljan. Obavežite se na poslušnost meni u svemu dobrom što od vas budem tražio, kao na poslušnost Bogu i Njegovom poslaniku.’ Uvijek imajte na umu da je ono što je dobro za zajednicu važnije od onog što je dobro samo za vas ili manju grupu pojedinaca, i uvijek se zalažite za to. Zato budite spremni da opraštate, imajte na umu da to činite u ime Boga koji želi da budete zajedno i da činite jedno tijelo; ne dopustite da vam na tom putu stane bilo šta. Opraštajte uvijek jedan drugom. ‘Plemenit je onaj ko oprašta a osuđen je onaj ko je tvrdoglav i ne oprašta. Takav nema ništa samnom. Ne kritikujte nikog i ne ističite mane i propuste drugih nego se radije pozabavite svojim.’
Manje tražite od drugih a više se zalažite da drugima budete na usluzi. ‘Ne ubijajte istinu držeći se svojeglavo nepravde. Prihvatite istinu pa makar ona dolazila od djeteta. Slično tome, kad uvidite da je vaš neprijatelj u pravu, povucite svoje suho prepiranje. Držite se čvrsto istine i svjedočite istinito pa makar to bilo protiv vašeg oca, brata, prijatelja ili rođaka. Jer laž nije manji grijeh od idolopoklonstva. I kad ste u pravu ne ponašajte se nadmeno, nego neka vaše držanje bude takvo kao da niste u pravu. Čuvajte se idola. Sve što vas udaljava od vašeg istinskog cilja je idol na vašem putu.
Ne dopustite da vas mržnja nekih ljudi prema vama spriječi da budete na strani istine. Nemojte biti škrti jedni prema drugima, ne dozvolite zlobi i pakosti da uđu u vaša srca, i nemojte biti ljubomorni jedni na druge i ne budite hladnog srca. Neka vas svijet prepozna da ste drukčiji od sviju drugih po svojim vrlinama i ponašanju i po svojim dobrim djelima i ljubavi prema čovječanstvu. Zabranjeno vam je da dižete bune i uništavate ono što ste vi i vaši preci godinama stvarali, stvarajući time krizu u zemlji i dovodeći mnoge ljude, starce, žene i djecu u beznadežnu situaciju. Budite lojalni zakonu zemlje u kojoj živite ako se ona ne upliće u vaše vjerske slobode ispovjedanja vaše vjere.
O, moji prijatelji, koji ste ušli u zavjet samnom, da vam Allah dadne da činite takve stvari koje će Njega zadovoljiti. Danas ste vi mali po broju i tretirani ste sa prezirom (neuvažavanjem). Vi prolazite kroz period velikih kušnji. Prema Njegovoj utvrđenoj šemi stvari, od pamtivjeka bilo je određeno od Boga da će biti činjeni napori iz svih pravaca da uzmaknete. Bit ćete nasamarivani na svakom putu i na svaki način, i morat ćete podnositi svaku vrstu govora. Svaki pojedinac koji vam nanese patnju svojim jezikom ili rukama činit će to u vjerovanju da to radi za služenje islamu. Tako ćete isto biti iskušavani od Boga na svaki mogući način.
Zato poslušajte, da za vas put pobjedi ne leži u tjeranju suhe logike koju možda upotrijebite, ili da treba da uzvratite ruganjem na ruganje ili uvredom za uvredu. Ako prihvatite ovakav put vaša srca će postati tvrda i ostat će vam samo puke riječi što Svemogući Bog prezire i na to gleda sa odvratnošću. Zato se nemojte ponašati na način na koji ćete postići dva prokletstva: prokletstvo ljudi i Božije prokletstvo. Nikada ni za trenutak nemojte misliti da će Bog dopustiti da propadnete; vi ste sjeme zasađeno u tlo samom Božijom rukom. Zato, Bog proglašava da će ovo sjeme klijati i rasti i granati se u svim pravcima i preokrenut će se u moćno stablo.
Zato, neka je blagoslovljen onaj ko ima povjerena u Božiju riječ i ne treba da se boji kušnji koje iskrsnu. Zapamtite da je za vas neophodno da vas zadese kušnje zato da Allah može razabrati ko je od vas istinit u svom zavjetu bai'ata a ko nije. Onaj koji posrne u toku bilo koje kušnje neće ni najmanje oštetiti Boga i njegova zla vjera će ga na kraju voditi u džehenem. On će proklinjati sebe želeći da nikada nije ni bio rođen. Što se tiče onih koji ostanu ustrajni do kraja, sa kakvim god se kijametima suočili, i koji prođu kroz ove periode potresa i uznemirenja, oni koji su bili predmet izrugivanja i ismijavanja od naroda i koje svijet bude tretirao sa krajnjim prezirom, oni su ti koji će postati pobjednici i vrata blagoslova će širom biti otvorena da im zažele dobrodošlicu.
Ovakvu mi je Bog dao uputu da svojim sljedbenicima objasnim, da takvi među ljudima koji vjeruju i čija vjera nema u sebi tragova ovosvjetskih motiva i nije ukaljana malodušnošću (strašljivošću) i dvoličnjaštvom – njihova je vjera ta koja uvijek postupa po zakonima poslušnosti na bilo kojem nivou. Ovakvi ljudi su Bogu omiljeni. Za njih Bog deklariše da koračaju putem Bogobojaznosti.’
Da nas Allah pomogne da koračamo putem kojim je On zadovoljan, da slijedimo primjer našeg dragog Poslanika Muhammed s.a.v.s. Amin.