Druga bolest, zbog koje ljudi stradaju, je razjedinjenost, koja nastaje kao posljedica udaljavanja od Boga i istinske vjere. Ova razjedinjenost je nastala zbog razlika u tumačenju poruke Časnog Kur'ana i svatko želi da bude u pravu, nema nikog ko je ovlašten da kaže šta je zapravo ispravno a šta nije po Kur'anskom zakonu. Tako svako tumači onako kako on sam shvata, svako piše knjige, održava predavanja, prisvaja sebi neke grupice ljudi, u čemu najviše koristi imaju sitne duše koje gledaju svoj šićar u svemu tome, bilo materijalno, bilo da zadovolje svoju želju za položajem i upravljanjem, pa makar se radilo i o grupici ljudi.
Ovo je imalo za posljedicu globalno slabljenje moći muslimana i sada u svijetu muslimani nemaju skoro nikakavog uticaja. Čak su muslimani sami neprijatelji jedni drugima. Izgubljen je duh žrtvovanja u ime Boga, u ime islama, u ime zajedništva i većine, sitni interesi su postali važniji, svako gleda šta za sebe može uloviti i zadovoljava se tom sitnom koristi. Dok jednog dana ne dođe neprijatelj i na njegova vrata i onda shavataju šta znači biti slab, bez uticaja i moći, ali tad je prekasno. No, ni tada ne nauče lekciju, nego su i dalje razjedinjeni i jedan protiv drugog.
Izgubljena je svijest o važnosti jedinstva i zajednice. A ujedinjavanje je jedini način da muslimani ponovo steknu izgubljenu moć i utjecaj, ponovnim sticanjem Božijeg blagoslova i pomoći. Kad to sami lično zasluže čisteći se od grijeha i napuštajući sve što je štetno i protivno islamskom učenju, kad svojim ponašanjem zasluže vlast na zemlji.
Ova reforma se mora provesti i samo je moguća kroz reformu pojedinca. Nedavno je jedan engleski reporter, dugugodišnji izvještač, rekao o svom iskustvu: ‘Pojedinci, a ne vlade, mijenjaju svijet’. Poruka Imama Mahdija je za svakog pojedinca. Ona nije poslana da bude naređena zakonom zemlje da je svi prihvate po sili zakona, nego je, kao i sve poruke od Boga, poslana da probudi svijest pojedinca.
Ovakvi pojedinci, koji se vrate Bogu i očiste se od grijega, samo se klanjaju Jednom Bogu i u svom držanju odražavaju Božije atribute i vrline Časnog Poslanika s.a.v.s.; onda oni čine jednu zajednicu ljudi ujedinjenih po Božijem zakonu, koji slijede istinski islam, ljudi koji privlače druge svojim vrlinama, ljubavlju i simpatijama za druga stvorenja, spremnih na sve žrtve u ime Allaha i islama. Kao što su bili muslimani u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. Takvi ljudi će tako dalje širiti islamsku poruku, prenoseći je ljudima i pokazujući je svojim djelima. Na taj način će se ova zajednica pravednih vjernika širiti i izvojevati pobjedu islama nad svim drugim vjerama, upravo onako kako je Allah obećao. Za to ne postoji drugi način. Ovo je Allahov put i Njegov plan, i ne postoji niko ko to može osujetiti, ni hodža ni propaganda niti ikakva sredstava, ma koliko moćna bila.
IMAM MAHDI; OBEĆANI MESIJA; REFORMATOR, dakle, traži od nas u svojoj poruci i uči nas da se vratimo Bogu, oživljavajući zaboravljene poruke Kur'ana, ispravljajući pogrešna tumačenja i predvodeći ummet, ujedinjuje ih u jedno tijelo pod jednim duhovnim vođom. Vraćanje Bogu znači prvo biti svjestan Njegovog postojanja kroz Njegove manifestacije, Njegova djela i stvaranje.
Prvi korak u tome je znati i uvijek imati na umu Njegove atribute: Rahman-Milostivi; Rahim-Samilosni; Gospodar sudnjeg dana; Gospodar svih svjetova; Hranitelj; Onaj koji sve održava, a sam Sebe održava; Koji započinje stvaranje; Koji umnožava, odnosno ponavlja stvaranje; Koji određuje; Koji svime upravlja; Vrhovni vladar; Dobročinitelj; Oprostitelj; Onaj Koji liječi; Učitelj; Koji se nikada ne umara; Kojeg nikada ne obuzima san niti drijemež; Vječan; Bez početka; Bez kraja; Nije rodio i nije rođen; On nema partnera; Nema supruge niti djeteta; On govori; On sve vidi, On sve čuje; On je najmudriji; Najznaniji, Moćan; Svojim znanjem sve obuhvata; On odgovara na molitve, itd.
Treba da naučimo sve Božije aritbute i stalno ih imamo na umu. Kad se obraćate Bogu spominjite atribut koji je prikladan za ono za što molite Boga. Razmišljajte o svim Božijim atributima. Nastojte ih, u okviru svojih moći, usvojiti u svom vladanju. Zatim, kad postanete potpuno svjesni da je Samo Bog Gospodar svega, da samo On ima svu moć, da je On Gospodar kazne i oprosta, da su kod Njega sve riznice… onda ćete shvatiti da vam je samo On najveći i najbolji prijatelj, Svemoćan, Uvijek Prisutan. Tako ćete se uvijek obraćati Njemu, oslanjati se na Njega i bojeći se Njegove kazne čuvat ćete se od činjenja grijeha. Borit ćete se da na najbolji način opravdate svrhu svog postojanja: da obožavate svog Gospodara i da na najbolji način služite Njegovoj vjeri i Njegovim stvorenjima.
To je ”put istinskog vjerovanja, koje ubija sebične želje ljudskog bića i suzbija naklonost i gasi želju za grijehom. Da se sačuvate od grijeha morate postići istinsku vjeru u Boga.” Mnogi ljudi misle da je vjera nešto što se može postići kroz neka čuda, čaranje, čarobne medaljone i slično. Kur'an kaže: ‘Onaj zaista istinski napreduje ko je (dušu) očisti.’ Međutim, pobožnost niti blizina Bogu i sticanje Njegovog zadovoljstva se ne postižu odjedanput i bez ikakvih napora, teškoća i odricanja.
Put ka istinskoj vjeri je put odricanja i žrtava, a ne lagodosti. Za svaki naš korak i djelo moramo se boriti da budu učinjeni u skladu sa Božijim zakonom i sunnetom Muhammeda s.a.v.s.. Jer, Časni Poslanik je u svom životu pokazao kako treba živjeti po Kur'anu. On je prošao kroz bezbroj teškoća samo da bi nama ostavio uzvišene primjere ponašanja. Zato mi nemamo pravo raditi ništa što nije bilo njegova praksa jer to znači da nije islamski i nije po zakonu Časnog Kur'ana, i time Bog nije zadovoljan. Nema ništa važnije i uzvišenije za pravog vjernika od ovoga i ne treba da se potčinjava nikakvoj i ničijoj volji ako je to mimo sunneta Časnog Poslanika.
Zato je neophodno proučavati život Časnog Poslanika. Allah je njega poslao s porukom kao običnog (ali odabranog) čovjeka, kao što smo i mi ljudi, tako da je nama Allah dao sposobnost da slijedimo njegov primjer i trebamo se zalagati, koliko god je u našoj moći, da ga u svemu slijedimo.
Jedan vrlo važan aspekt ove obuke samog sebe je da se brinemo za druge ljude, da se više žrtvujemo za druge i da nam interesi zajednice budu iznad naših ličnih interesa. Tako ćemo pobjediti sebičnost, vrlo opasnu bolest čovjeka.
Uz to Imam Mahdi i Obećani Mesija kaže da se moramo moliti Bogu da nam dadne slast i blagoslov u obraćanju Njemu, da nas Allah nauči da Mu se obraćamo onako kako će On biti zadovoljan, da molimo Allaha da nam pomogne da se oslobodimo grijeha i da nas sačuva da ih u buduće više ne činimo, kao i to da Ga stalno molimo za oprost. Da molimo Allaha da nam dadne u srcu ljubav prema Njemu i namazu i da nam On pokloni Svoju ljubav i milost. Samo ovakvim svesrdnim i iskrenim odnosom čovjek može doći do apsolutne sigurnosti u Božanstvo koje može napraviti duhovnu revoluciju u čovjekovom životu.
Zatim nam Imam Mahdi u svom učenju kaže: ‘Živite u strahu da ne budete prokleti od Boga. Jer griješni ne mogu postići Njegovu blizinu, niti arogantan (nadut), niti ugnjetač ili izrabljivač, niti onaj ko krši zadano povjerenje. Niti oni koji nisu spremni da polože sve za čast Njegovog imena, niti krvopije ni gulikože, ni oni koji se osjećaju udobno u luksuzima ovog svijeta. Svako nečasno oko je udaljeno od Njega i ni jedno nečisto srce Ga ne zna. Onaj ko se otme od ovog svijeta u Njegovo ime, upoznat će Ga. Ja upozoravam svoju Zajednicu da odbace arogantnost zato što je arogantnost najodvratnija Bogu, Gospodaru slave i uzvišenosti. Možda vi u potpunosti neznate šta je arogantnost.’ Najveća arogantnost je kad čovjek bez razmišljanja odbacuje savjet i upozorenje, smatrajući sebe velikim i iznad vrednosti primanja ikakvog savjeta. Tako da se on ponaša kao da nikakav savjet ne vrijedi za njega, da je on savršen bez greške i mane – takav čovjek nazaduje u svojoj Bogobojaznosti i pobožnosti.
Dalje učenje Imama Mahdija kaže: ‘Mane kojih ste svjesni i težite da ih se riješite bolji su od vrlina kojim se ponosite. Zatim je arogantan svako onaj ko s poniženjem gleda na svog brata zato što sebe smatra učenijim, mudrijim ili ispunjenijim (potpunijim) od njega. Zato što, umjesto da smatra da je Bog izvor svake mudrosti i znanja on sebe smatra za nešto i ne ponižava se pred Božijim sveznanjem. Zar Bog nema moći da takvog umno poremeti i pokloni veće znanje, mudrost i spretnost njegovom bratu kojeg je on smatrao manje vrijednim? Slično tome, arogantan je svako onaj ko, misleći o svom bogatstvu ili visokom položaju i statusu gleda s poniženjem na svog brata. Jer on zanemaruje činjenicu da su mu ovaj status i veličina bili dati od Boga.
On je slijep i ne vidi da Bog ima moć da mu nanese takvu nesreću da odjednom bude bačen na dno najnižih, a da Bog ima moć da dadne veći imetak i napredak njegovom bratu kojeg je on smatrao malim. Arogantna je osoba koja je ponosna zbog svog tjelesnog zdravlja, izgleda, snage, moći – omalovažavajući i podrugljivo zbijajući šale o svom bratu i onaj ko se svom bratu obraća podrugljivim jezikom. Taj nije svjestan o postojanju Boga koji posjeduje moć da ga odjednom pogodi sa takvom tjelesnom manom koja će ga ostaviti gorim od njegovog brata. Pokažite saosjećanje prema drugima i očistite se. Odbacite životinjske želje u sebi i slijedite put prema Allahovom zadovoljstvu, makar bio najuži i najteži.
Nemojte biti zaljubljeni u ovosvjetska zadovoljstva jer vas ona udaljuju od Boga. Patnja koja zadovoljava Boga bolja je od zadovoljstva koje izaziva Njegovo nezadovoljstvo. Poraz s kojim je Bog zadovoljan bolji je od pobjede s kojom Bog nije zadovoljan. Napustite ljubav koja vas odvlači od Boga i vuče ka Allahovom prokletstvu. Ako Mu dođete čistog srca On će vam pomoći na svaki način i nikakav neprijatelj neće biti u stanju da vam naudi.
Ispunjavajte svoje dužnosti kako najbolje možete i obaveze prema Bogu uzmite kao sveto povjerenje. Ispunite sve što dugujete drugim stvorenjima (zekat, milostinja, plata za njihov rad, posjetite ih kad su bolesni, pomozite im kad su u nevolji, pozdravljajte ih selamom, kad kihnu recite ‘jahamullah’ i kad umru klanjajte im dženazu), jer je sve njih Bog stvorio, i ovo uzmite kao povjerenje koje vam je On ostavio. Kur'ansko učenje se može podijeliti na dva učenja: prvo je obaveza prema Stvoritelju a drugo je čovjekova obaveza prema Božijim stvorenjima. Slijedite put ispravnosti do najmanjeg detalja i koliko god je to u vašoj moći. Misliti loše o drugima i pripisivati im stvari i pogrešne motive za njihova djela ili vladanje, je bolesno i izopačeno vladanje koje u čovjeku uništava kvalitet ljepote vjere i ispravnosti (Bogobojaznosti) i ždere je tako brzo kao što vatra proguta kresivo.
Ja vam kažem da je ovo velika bolest koja uništava vjeru osobe i baca je dalje od istine i okreće njegove prijatelje u neprijatelje. Da bi postigli vrline Sidiqa (duhovni status odmah ispod poslaničkog statusa) trebate potpuno odbaciti loše mišljenje o drugima. Ako se dogodi da nepažljivo i nehotično pomislite loše o drugima morate se odmah pokajati i stalno tražiti oprost i moliti Boga da vas zaštiti da ubuduće ne počinite ponovo ovu pogrešku i također da vas spasi od posljedica toga.
Ova duhovna bolest ne treba da bude uzeta olahko. Ovo je jako opasna bolest koja brzo uništava svoju žrtvu. Zato stalno tražite oprost od svog Gospodara –istiqfar i činite teubu – tj. okrećite se potpuno Njemu iskreno i čistog srca. Čuvajte se da ne zapadnete u grijeh ponosa i arogantnosti. Što vas Bog više daruje nekim Svojim blagodatima to Mu vi trebate biti zahvalniji i ponizniji. Napustite potpuno ponos i taštinu – svako samodopadanje – i život provodite u skromnosti, poniznosti, vedrini, popustljivosti i blagosti. Budite blagi prema svojim potčinjenim, suprugama i prema manje sretnoj braći, zato da vam bude pokazana milost od Boga. Samo kad koračate putem pravednosti bit ćete od Boga ubrojani u moju Zajednicu. Držite vjeru i njenu čast i islamski put dražim od svog života, imetka, časti, djece i svega drugog što vam je drago. Okupirajte se služenjem Božijim stvorenjima samo u Njegovo ime; tražite da, koliko god možete, služite čovječanstvu sa svim onim čime vas je Bog obdario.’