U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Kaba,Mekka,Arabija

Iako od navedenih argumenata čitatelji možda neće biti u mogućnosti saznati tačno vrijeme u odnosu na tri stoljeća nastanka kršćanstva, potrebnih za pobjedu islama nad drugim vjerama i završetak misije, jedno pitanje mora postati rasvijetljeno i očito, da u ovom periodu je povezano s pojavom imama Mahdija i Obećanog mesije.

Ova pojava predstavlja prekretnicu u historiji islama, te fiksirana je na raskršću gdje se islam pridružuje brzom dok za druge ne Ahmadi muslimane ta pojava beskrajna je i predstavlja sužavanje staze. Ali oni koji su Ahmadije i koji izražavaju svoju vjeru kao oni koji dok ostaju podređeni Časnom Poslaniku s.a.v.s. tvrde pod Božijom naredbom da je svijetski reformator kasnije dobi i Obećani mesija, za takve Ahmadije taj period postao je specifičan pred njima. Prema njima, četrnaesto stoljeće nakon dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s. stoljeće je za pripremu svijetskog trijumfa islama.

Povratak na predmet rasprave, i mi opet povlačimo pitanje zašto religija Časnog Poslanika s.a.v.s. nije bila u stanju prevladati nad drugim vjerama u svijetu i zašto unatoč tome očitom neuspjehu Božija kazna nije izbrisala s lica zemlje one ljudi koji su ga odbili?

Ovo pitanje ima dva dijela. Prvo, zašto islam nije prevladao u prvoj fazi svog razvoja uspona? Jedan odgovor već dat je ranije. Drugi odgovor je da Časni Poslanik s.a.v.s. nije bio ograničen na bilo koju regiju ili naciju, ali njegova je poruka upućena cijelom svijetu i njegov cilj bio je okupiti cijelo čovječanstvo pod jednom religijom. To bi moglo  samo biti moguće kada bi postojala fizička sredstva za ujedinjenje čovječanstva.

Takva sredstva nisu postojala u prvo doba islama. Doista, ogromni dio svijeta kojeg zovemo Novi svijet, nije bio otkriven tada. Čak i ako bi islam prevladao u tada poznatom svijetu, gotovo polovina svijeta ostala bi bez svjetla islama. Osim toga, sredstva komunikacije i objekti za okupljanje čovječanstva zajedno u jedno univerzalno bratstvo nije otkriveno.

S obzirom na te poteškoće konačna pobjeda nesumnjivo mora čekati vrijeme kada će voljom Svemogućeg Boga biti dopušteno da udaljenosti postanu beznačajne, da ni planine, pusta ostrva, niti veliki okeani ne stoje kao prepreka njihovom osnivanju.

U svijetlu toga kada proučavamo Časni Kur'an, nailazimo na brojna predskazanja koja govore o napretku čovjeka u kasnijim dobima. Ponekad nalazimo upute za brzi način prevoznih sredstava i drugi put, da unije i asocijacije ujedinjuju čovječanstvo. Ponekad nalazimo predskazanja koja odnose se na masovnu proizvodnju knjiga i časopisa kroz koje čovjek može lako prenijeti svoje misli i stavove. Onda imamo i predskazanja koja predviđaju da će se neka mora ujediniti; mora koja je u doba objave Časnog Kur'ana razdvajalo kopno.

Razmišljajući o tim predskazanjima, dolazi se do prirodnog zaključka da će prije vremena konačne pobjede islama ovi znakovi se ispuniti. Stoga, kad god čovjek gleda te znakove on naravno treba predvidjeti da došlo je vrijeme za dolazak imama koji će pokrenuti pokret za konačnu pobjedu islama nad svim lažnim religijama.

Drugi dio pitanja je da ukoliko potpuna pobjeda ne može biti ostvarena, zašto onda Božija kazna ne uništiti ljude koji su odbili Časnog Poslanika s.a.v.s. Odgovor na to je da, u koliko su predodređene dvije faze pobijede Božija kazna bi također trebala imati dva predodređene perioda – jedan u početku, a drugi u kasnijoj dobi. Zdrav razum ne može za trenutak prihvatiti kao logično da druga pobjeda treba biti unaprijed predodređena za kasnije doba, tako da bez čekanja tih godina Božija kazna bi trebala biti oslobođena i trebala bi uništiti nevjernika. Stoga ako je pobjeda predviđena za posljednje dane Božija kazna također bi trebala biti rezervisana za tu dob.

Brojni ajeti Časnog Kur'ana predskazuju upravo to. Kad razmišljamo o ovim ajetima postaje jasno da postoje mnogi Božiji znakovi i nesreće koje su namijenjene za one koji poriču Časnog Poslanika s.a.v.s. islama. Neki od tih znakova i kazni proizlaze iz požara, a drugi iz nečeg što poput pustoši stvara veliki potres. Njihov intenzitet i područje koje će takve katastrofe pokriti bit će tako veliki da će prevazići velike supersile i kolosalne narode, koji će nekad tako nedostižne planine pretvoriti u prah. Sve njihove snage i moći će se raspasti u tolikoj mjeri da ili će morati sami podleći vjeri, ili biti sravljeni sa zemljom. Duga i kratka sva ta predskazanja su tu da sve prepreke koje su ih spriječavale i lišavale poslušnosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. islama biti će uklonjene sa njihovog puta. Opisujući takvu kaznu Bog Svemogući govori o ovim velesilama kao planinama metaforički u suri Taha Časnog Kur'ana:

A oni tebe pitaju o planinama. Ti reci: „Moj Gospodar će ih potpuno razbiti. I napravit će ih golom ledinom, i na njoj nećeš vidjeti ni krivina ni neravnina. Tog dana oni će slijediti glasnika, u kojem nema iskrivljenosti; i glasovi će biti uništeni pred Milostivim i vi nećete čuti ništa osim šapata.[1]

Predmet ovih ajeta ne odnosi se na Sudnji dan ili konačne dane prije Sudnjeg dana,  ali odnosi se na život na ovoj zemlji. Ako je izvedeno značenje da će se planine razbiti u komadiće na Sudnjem danu, a zatim „Tog dana oni će slijediti glasnika” biti će besmisleno, jer bi to značilo da će tog dana oni početi poštovati u potpunosti poziv Časnog Poslanika s.a.v.s. u čijem učenju neće biti iskrivljenosti.

Očito je da kada se planine razbiju u komadiće i zemlja bude neplodna, čovjek biti će daleko previše beznačajan da se suoči sa Sudnjim danom ne samo kao živ i pokretan, nego kao i u svakodnevnom životu, u punoj kontroli njegove moći razlučivanja između crnog i bijelog i mogućnosti da prihvati ili odbaci vjeru on toliko moli, a kako vrijeme ide cijeli džehenem se polako razvija oko njega.

Dakle riječi „Tog dana oni će slijediti glasnika” učinile su potpuno jasnim da će planine koje će biti razbijene na komade nisu nikakve fizičke planine, nego one zapreke i prepreke na putu islama u obliku velike supersile koje stoje kao što planine blokiraju marš islama. U drugim ajetima Časnog Kur'ana također navodi za planine koriste se kao metafora, ali ograničenost prostora ograničava poduži razgovor o tim. U svakom slučaju, jedna stvar vrlo je jasna, da direktni instrument u razbijanju djelova planine bit će objavljivanje islamske literature.

U to vrijeme, pitanje formulirano u odgovarajućim lingua franca toga vremena, bit će, što će biti od takvih planina i kako islam može prevladati nad tim velikim i moćnim silama koje brojčano, ekonomski, financijski i na sve načine predstavljaju opasnost i nesreću za islam. Kada muslimani danas slijepo slijede zapadne trendove i način života i prisvajaju zapadnu kulturu, onda kako islam i islamske vrijednosti mogu prevladati materijalne vrhunske snage.

Časni Kur'an naređuje: „O Vjerovjesniče, reci im da će moj Gospodar razbiti u komade ove planine kao i supersile i nadmene narode, slomiti im ukočene vratove, raspršiti ih kao da su prašina i ostaviti ih gole. Reduciranjem na taj nivo poniznosti i nesebičnosti, bit će sposobni slijediti te, biti poslušni tebi i tvojim učenjima u kojima nema iskrivljenosti.

U mnogim drugim ajetima Časnog Kur'ana navedenim ranije, možemo naći upute o Božijoj kazni ove vrste koja se odnosi na kasnije doba. Sada je pitanje da kada je tokom tih 1400 godina svijet imao sve ali zaboravio je te stvari, i stoljetna upozorenja su izbrisana iz ljudskog uma, onda može li Božija kazna oživjeti u sadašnjem dobu, bez novog upozorenja?

Ovo pitanje odgovoreno je ranije i pojašnjeno je da prije no što Božija kazne uzme svježi danak u ovoj dobi, pojavit će se imam (vođa) koji će još jednom upozoriti čovječnstvo na ova teška i katastrofalna vremena.

Kako je to upozorenja dato? Kakvi su dati detalji takve nesreće? Koliko su daleko vidljiva upozorenja tokom vremena? Koliko još ih teba biti ispunjeno? To su sve pitanja o kojima će se govoriti u sljedećim izdanjima.

Tvrdnja Ahmadija muslimanske zajednice je da ovaj beskrajni niz staza, nevolja, i nesreće koje su se iskusile u ovim godinama, nisu karika u lancu rutine dešavanja iz dana u dan, ali predstavljaju Božije kazne. Obećani Mesija upozorio ih je prije vremena i kroz vrlo jasna i precizna predskazanja upozoreno je čovječanstvo da je konačni trijumf islama započeo.

Ako se svijet ne pokloni pred učenjem Časnog Poslanika s.a.v.s. islama onda će Bog Svemogući gomilati katastrofe za katastrofom, jednu za drugom, da bi protresao i probudio svijet iz njegovog sna. To će se nastaviti i neće završiti dok islam konačno ne preovlada u cijelom svijetu.

Izvor: The Rewiew of Religions (Pregled religija), april 1994.godine.

[1] Časni Kur’an  20:106:109