Prof. Raing: U svijetu postoje dvije sile koje djeluju – pozitivna i negativna. Ako mi uvijek služimo pozitivnom silom a nikad negativnom, jednog dana će se negativ okupiti silu i može buknuti u bilo koje vrijeme i uništiiti svijet. Isto vrijedi o dobru i zlu. Da je cijeli svijet činio dobro i nikad nije uradio nikakva loša djela onda bi zlo okupilo silu i uništilo svijet.
Hazret Mirza Ghulam Ahmad a.s.: Vidite, ako osoba nije u stanju da viče, to što govori mehko neće biti smatrano ponašanjem visoke ocjene. Ako je neka osoba stalno ostala u jednom stanju i nije bila sposobna za bilo kakve promjene, onda dobrota ne može ostati kao dobrota. Postojanje dvije krajnosti je to što stvara dobro. Da je stanje bilo nepromjenjivo i da čovjeku nisu bile date nikakve druge sposobnosti da promjeni svoje stanje tako da bi on bio prisiljen da uvijek čini dobro, i nikad mu nije bila data sposobnost da čini zlo, šta bi onda bilo to što mi možemo zvati ‘poslušnost’ ili ‘dobro’?
Bog je, do neke mjere, dao ljudima kontrolu oni mogu mijenjati svoje stanje. Oni imaju moć da čine dobro i imaju sposonost da čine zlo. Kako god jedna osoba bude postupala, on će naći svoju nagradu u skladu s tim.
Vidite, da nije bilo lošeg ponašanja kakva bi onda vrsta ponašanje bila nazvana ‘lijepim ponašanjem’? Samo kad postoje loše odlike možemo imati dobre odlike. Jedna osoba misli o nečem lošem, i imajući sliku o tom u svojoj glavi, on to može osuđivati. Slično tome, on se poziva na neka posebna djela kao ‘dobra’ i hvali ih. Da nije postojala slika u njegovoj glavi o bilo čemu dobrom onda tu ne bi bilo takve stvari kao što su ‘plemenite odlike’.
Uvijek kroz zlo možemo razlikovati dobro. Da je samo jedan aspekt bio stvoren onda sigurno ne bi postojala nikakva nagrada niti ikakvo zadovoljstvo (Božije). Patnja i užitak, neudobnost i udobnost, tama i svjetlo, gorčina i slast, otrov i protuotrov, loše i dobro i grijeh i čestitost, sve dolazi u postojanje postojanjem svoje suprotnosti. Da ovakve suprotnosti nisu bile stvorene, sam život bi bio bez ukusa. Da je samo jedno stanje bilo stvoreno, to bi već bilo u vašoj prirodi, pa zašto onda ikakva nagrada i zašto naknada? Kako bi ovo moglo biti izvor postizanja Božijeg zadovoljstva kad bi sva djela bila djela prinude, da čovjek nema moći da radi drukčije.
Morate zapamtiti da je čovjeku data kontrola. On ima moć da radi dobro ili loše, da bude blag ili grub, da bude dobročinitelj ili škrt. Imajući uvijek na umu ova dva aspekta mogućeg ponašanja mi možemo formirati mišljenje o određenoj osobi da li je dobra ili loša. Zaista, neophodan elemenat definisanja termina ‘djela’ je da osoba ima mogućnost (sposobnost) da čini drugačije. Jedna osoba, imajući mogućnost da uzme revanš ali to ne učini, pokazala je činjenje dobrog djela. A osoba koja ne posjeduje nešto s čime bi se osvetila protiv nekoga ko ga udari, neće biti u situaciji da kaže da je uradio dobro djelo ne uzvaćajući. Kad efleha men zekkaha ve kad haba men dassaha. (Sure Al-Šams 10-11) To jest: On uistinu napreduje ko je čisti, a onaj ko je kvari je uništen.
Iz ovih časnih ajeta je jasno da postojanje dobra i dobrih odlika ima svoje temelje na dvije sposobnosti (činjenje dobrog ili lošeg). Onaj ko je opremljen sa samo jednom sposobnošću i nikada mu nije bila data druga, ovakva osoba će biti kao slika (lik) koji ne može biti izbrisana.
Onaj ko negira postojanje meleka i šejtana u biti negira očigledne istine i protivi se onome što se lahko može osjetiti ili osvjedočiti. Mi svaki dan vidimo da ljudi čine dobra djela i isto tako da su u svijetu oko nas počinjena mnoga loša djela i da su dvije sile jednako na djelovanju. Ovo ne može poreči ni jedna osoba. Ko je taj ko u sebi ne nalazi neko čulo i uticaj oboga? Ovdje, ni jedna filozofija ili logika ne može upravljati drugačije, jer su ove dvije sile prisutne i svaka djeluje na svom mjestu.
Da se vratim tvom pitanju da, ako ljudi samo čine dobra djela i ako nisu počinjena nikakva loša djela, onda će na kraju zlo okupiti moć i uništiti svijet. O ovome, sve što ja mogu reći je da nisam zabrinut izjavama tipa ‘ako se ovo dogodi onda će se to dogoditi i ako se to dogodi ovo će se dogoditi’. Mi toliko vidimo, da je ljudska priroda bila stvorena, pripremljena za dobra djela kao i za loša djela. Ja ne idem izvan ovoga.