Ja sam osobu, koju sam upravo spomenuo, koja mi je rekla da su raniji sveti ljudi preokretali ljude u svece samo puhnuvši preko njih, savjetovao da su ovakve priče netačne i da je ovo protiv Božijeg zakona. Da umjesto toga, čovjek treba da se bori (radi Boga), samo onda će Bog za njega otvoriti svoje puteve. Čovjek nije posvetio nikakvu pažnju ovome i otišao je. Poslije nekog vremena on je došao da me ponovo vidi.Našao sam njega u još gorem stanju.
Ukratko, čovjekova je nesreća da on polazi navikom žurbe i kad vidi da ništa ne može biti postignuto na brzinu- pošto je Božiji zakon postepen i sistematičan – on postaje nervozan. Rezultat je da on postaje ateista-ovo je prvi stepen ka ateizmu. Ja sam vidio ljude koji ili predstavljaju velike tvrdnje pune želja, da žele da postanu ovo ili ono, a u drugoj krajnosti, oni na kraju prihvate život niskog stepena (moralnog) postojanja. Jedna osoba mi je došla da traži neku pomoć. On je bio Džogi, (osoba umotana u obojenu odjeću simbolišući asketizam). Rekao je da je otišao na takvo i takvo mjesto da moli od neke mrtve osobe. Iz njegovog stanja i iz njegovog razgovora je izgledalo da je njegovo mišljenje bilo da čovjek treba da živi na sadaki, tražeći to od drugih.
Stvarna i istinita činjenica je to da čovjek treba da se bori sa strpljenjem. Bog bdije do zadnje granice. Ko god je viđen da je kolebljiv i lukav, ovakav ne može naći put prema Njegovom časnom prisustvu. Čak iako alhemičar zna da do sada ništa nije bilo postignuto, on i dalje nastavlja strpljivo sa svojim eksperimentima. Moje značenje je to da je tu prvo potreba za strpljenjem. Istinska svrha je da treba da bude postignuta ljubav prema Bogu. Ali ja kažem da je ljubav tek još jedan stepen ili to je posljedica.
Prije svega, međutim, neophodno je da se treba takođe postići sigurnost o postojanju Boga. Poslije ovoga u duši se razvija, od vlastite volje, naklonost za apsorbovanje i duša je prirodno privučena prema Bogu. Zadovoljstvo i užitak iz ovog se povećavaju kako se čovjekova vizija i znanje (ove dimenzije) povećava. Bez znanja nikad se ne može roditi nikakvo zadovoljstvo. Stvarni temelji blagodati je znanje. Istinsko znanje je to što rađa ljubav. Jedinstvo znanja i ljubavi je ono što rezultira u zadovoljstvu.
Zapamtite ovo: da obris ljepote same od sebe nije dovoljan da se rode osjećanja ljubavi bez ikakavog znanja o tome. Smatrajte sigurnim da bez znanja, ljubav je nemoguća. Bez znanja o onom ko je drag, kakva bi to vrsta ljubavi bila? Reći drugačije je zamišljena stvar. Ima mnogih koji za ponizno ljudsko biće smatraju da je bog. Kakvu vrstu zadovoljstva ljudi mogu naći u takvom bogu? Kao kršćani koji Isusa pretvaraju u Boga i onda zovu, ‘Bog je ljubav, Bog je ljubav’. Njihova ljubav ne može biti istinska ljubav. To je samo željena i zamišljena ljubav a njihova sreća nije bila da postignu istinsko znanje o Bogu.
Poslije shvatanja važnosti strpljenja, onda je neophodno za čovjeka da, prvo ispravi svoja vjerovanja. Hundusi predstavljaju jednu stvar kao Boga, kršćani drugu i Kinezi opet drugu. Bog muslimana je Bog kojeg su oni, kroz Kur'an, predstavili pred svijetom. Dok taj Bog ne bude identifikovan i prepoznat, ne može biti nikakvog odnosa ili ljubavi s Bogom. Ništa ne može doći samo od tvrdnji.
Izvor: Malfoozat, tom 2, str. 226-243.