Časni Kur’an o ramazanu
O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prijevas, da biste postali bogobojazni.[1]
Određeni broj dana, a ko god od vas bude bolestan ili bude na putu, neka posti isti broj drugih dana; a onima koji ne mogu (da poste) otkup (fidija) je da nahrane jednog siromaha. A ko god dobrovoljno učini neko dobro djelo, to je bolje za njega. Ako postite, to je bolje za vas, da samo znate.[2]
Mjesec ramazan je onaj u kojem je Kur’an objavljen kao jedna uzvišena Uputa za ljude, u kojem je jasno objašnjenje Upute i Furkan (razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god je od vas prisutan u ovom mjesecu, neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, neka ispuni broj drugih dana. Allah vam želi olakšicu i ne želi teškoće za vas, i želi da upotpunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da budete zahvalni.[3]
Časni Poslanik s.a.v.s. o ramazanu
Hazreti Ebu-Hurejre r.a. prenosi kako je Allahov Poslanik s.a.v.s. kazao da je Allah rekao:“Sav posao čovjekov je za njega, osim posta, on je radi Mene i Ja ću biti nagrada za to, i post je štit. Kad neko od vas bude postio, neka ne govori ružno i neka ne diže glas. Ako se neko svađa s njim, neka kaže: “Ja postim!”. Tako mi Onog u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz postačevih usta draži je Allahu od mirisa miska. Postač ima dvije radosti:kad se iftari, radostan je, a kad sretne svog Gospodara, bit će radostan zbog svog posta.”[4]
Hazreti Ebu-Hurejre r.a. kaže da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao:“Ko ne napusti laž i postupanje po tome, Allahu nije potrebno njegovo odricanje od jela I pića.[5]
Hazreti Obećani Mesija a.s. o ramazanu
Treći stup islama je post. Ljudi su također nesvjesni i nisu upoznati o stvarnosti posta. Istina je da osoba ne može govoriti o nekom mjestu na koje ne ide i o kojem nije upoznata. Post nije samo gladovanje i žeđ; zapravo njegova stvarnost i utjecaj samo se mogu postići kroz iskustvo. Ljudska je priroda da što manje jede više je njegov duh očišćen i njegova sposobnost za (duhovne) vizije se uvećava. Božija je volja da umanjuje jednu vrstu hrane a da uvećava drugu. Osoba koja posti treba uvijek voditi računa da se od njega ne traži da smao gladuje. Naprotiv, on treba biti zauzet u spominajnaju Boga tako da može presjeći veze svjetskih želja i zabava i biti potpuno predan Bogu. Prema tome, značaj posta je samo to da čovjek napusti jednu vrstu hrane koja samo hrani tijelo i da postiže drugu vrstu hrane koja je izvor okrepe i zadovoljavanja duše. Oni koji poste samo radi Boga a ne kao nešto što je običaj, trebaju ostati zauzeti u Hamd (veličanju Allaha) i u tahliil Uzvišenog Allaha (u izgovaranju: La Illahe IllAllah), kroz šta će dobiti drugu hranu.[6]
[1] Časni Kur'an 184
[2] Časni Kur'an 185
[3] Časni Kur'an 186
[4] Buhari : Kitabus Seom Ba'ab Hel Jakulu In'ni Sajimun Eza Šetama
[5] Buhari : Kitabus Seom Ba'ab Men lem jeda Keolaz Zure vele mela behe.
[6] Prevedeno iz Malfuzat, tom 9, str. 122-123